Histon

Izvor: Wikipedija
Shematski prikaz sastavljanja histona u nukleosom

Histoni su bjelančevine, tj. bazični proteini (grade ih bazične aminokiseline arginin i lizin)[1] koje pronalazimo u jezgri stanice, a služe kako bi se lanac DNK mogao uspješno spiralizirati u kromosome. Postoje histoni H1, H2A, H2B, H3 i H4.[1] Po dva histona H2A, H2B, H3 i H4 (8 ukupno), zajedno s DNK, čine nukleosom, a histon H1 pomaže slagati nukleosom u kondenzirani oblik DNK, t.j. kromatinsko (solenoidno) vlakno. Histoni se dijele u dvije skupine. H2A, H2B, H3, H4 su nukleosomalni histoni, a jedini pripadnik druge skupine je histon H1.

Histoni pakiraju i stabiliziraju DNK tako što se udružuju s njom. Histonske oktamere povezuje DNK spona u nukleosom[2] u eukariotskom kromosomu, tj. dvolančana DNK omotana oko čini nukleosom, koji je osnovna građevna jedinica kromatina.[1]

Ako je DNK pakirana s histonima u nukleosome, stopa prepisivanja je niža nego kod DNK bez nukleosoma. Područja DNK koja nisu povezane s histonima u nukleosome nazivaju se nukleazna hipersenzitivna mjesta (NHM). Ta su mjesta važna u replikaciji i prepisivanju DNK i osjetljiva su na razgradnju nukleaza.[1]

Uklonivši histone iz kromosoma dobije se bjelančevinska struktura nalik na skelu, koju tvore nehistonske bjelančevine. Te bjelančevine sudjeluju u replikaciji, popravku i transkripciji.[1]

Histonske bjelančevine dio su eukariotskog kromosoma.[1]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Mrežni udžbenik iz genetikeArhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2020. (Wayback Machine) Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 15. poglavlje: Eukariotski kromosom (pristupljeno 29. srpnja 2020.)
  2. Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u ZagrebuArhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2017. (Wayback Machine) Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 9 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)
Nedovršeni članak Histon koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.