Hospicijski kapelan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kapelan je vjerski službenik s posebnim određenjem kao što je svećenik, pastor, rabin, imam, kapelan humanist ili laik koji je predstavnik svjetonazora vezanih za sekularnu instituciju kao što je bolnica, zatvor, vojna jedinica, policijska postaja, sveučilište ili privatna kapela. Iako je izvorno riječ "kapelan" označavala predstavnike kršćanstva, danas se primjenjuje na muškarce i žene i drugih religija ili filozofskih tradicija kao što je slučaj s kapelanima humanistima koji služe u vojnim snagama u Nizozemskoj i Belgiji. U zadnjih nekoliko godina mnogi su pojedinci laici prošli profesionalno obučavanje u kapelanijama i sada su imenovani kapelanima u školama, bolnicama, sveučilištima, zatvorima i ostalim mjestima gdje rade uz ili umjesto službenog člana svećenstva.

Tipovi kapelana[uredi VE | uredi]

Vojska[uredi VE | uredi]

Vojni kapelan je zadužen za vođenje vjerskih službi na moru ili na bojištu te za pružanje duhovne i emotivne potpore vojnicima. Duga je povijest vojnih kapelana; prvi engleski vojno-orijentirani kapelani bili su svećenici na prvim pomorskim brodovima u 8. stoljeću. Kapelani na kopnu pojavili su se tijekom vladavine Kralja Edwarda I. Današnja varijanta vojnog kapelana datira iz vremena Prvog svjetskog rata.

Kapelani se imenuju na različite načine u različitim državama. Vojni kapelan može biti vojnik s dodatnom teološkom obukom ili svećenik kojeg su vjerske institucije dodijelile vojsci. U Ujedinjenom Kraljevstvu kapelane zapošljava Ministarstvo obrane, međutim kapelanima je i dalje nadležna crkva koja ih šalje. kapelani Kraljevske mornarice podilaze šesnaestotjednoj obuci što uključuje kratku obuku na kraljevskom pomorskom koledžu (Britannia Royal Naval College) i usavršavanje struke uz iskusnije kapelane na mornarici. Pomorski kapelani koji su pozvani da služe na Kraljevskoj mornarici prolaze naporan kurs za komandosa u trajanju od 5 mjeseci, nakon kojeg, ako postignu uspjeh, nose komandosovu zelenu beretku. Kapelani britanske vojske prolaze obučavanje od sedam tjedana na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst i Centru oružanih snaga kapelanije Amport House. Kapelani Kraljevskih zračnih snaga moraju završiti dvanaestotjedni kurs za stručnog sudionika na RAF koledžu Cranwell nakon čega polaze kurs za kapelana u Centru oružanih snaga kapelanije Amport House naredna dva tjedna. U vojsci Sjedinjenih Država, kapelani moraju biti odobreni od strane njihove vjerske grupacije kako bi služili u bilo kojem aspektu vojske.

Vojni kapelani uobičajno ne uživaju status oficira, mada je Sierra Leone imala kapelana pomorskog razvodnika u 2001. godini. U većini ratnih mornarica njihovi amblemi i znakovlje ne označavaju nivo njihove odgovornosti i statusa. Naprotiv, u zračnim snagama i vojsci obično imaju činove te razlikuju se po križevima ili inim ekvivalentnim vjerskim znakovljem. Kapelani vojske Sjedinjenih Država nose i činove i znakovlje kapelanskog korpusa.

Iako Ženevska konvencija ne navodi smiju li kapelani biti naoružani, naglašava (Protokol I, 8 lipnja 1977., Čl. 43.2) da kapelani nisu vojnici odnosno borci. U zadnjih nekoliko godina UK i SAD zahtijevali su da kapelani budu nenaoružani, ali isto nisu tražili za medicinsko osoblje. Ostale države, posebice Norveška, Danska i Švedska, drže navedeno predmetom individualne savjesti i odgovornosti. Zarobljeni kapelani nisu smatrani zatočenicima rata (Treća konvencija, 12. kolovoza 1949., Poglavlje IV Čl. 33.) te moraju biti vraćeni u svoju domovinu osim ako su zadržani da služe zatočenicima rata.

Značajan broj kapelana poginulo je na bojištu. Tijekom Drugog svjetskog rata američka vojska i mornarica izgubila je 100 kapelana: broj žrtava veći je "nego u bilo kom drugom ogranku roda vojske osim pješadije i vojnog zračnog korpusa" (Crosby, 1994., pxxiii). Mnogi su odlikovani za hrabrost u bitci (petero ih je dobilo Viktorijin križ, najveću britansku nagradu za junaštvo). Kapelanova medalja za herojstvo je posebno američko vojno odličje dodijeljeno kapelanima koji su poginuli na dužnosti. Ova nagrada dosad je dodijeljena samo slavnoj četvorici kapelana umrlih na potopljenom brodu USAT Drochester nakon što su svoje prsluke za spašavanje dali drugima. Nadalje, četvorica drugih američkih kapelana odlikovano je Medaljom časti: Joseph T. O'Callahan, Mornarica (Drugi svjetski rat); Vincent Capodanno, Mornarica (posthumno, Vijetnamski rat); Charles J. Watters, Vojska (posthumno, Vijetnamski rat), i Angelo J. Liteky, Vojska (Vijetnam). (Kasnije tijekom života, Liteky je promijenio svoje ime u Charles, napustio katoličko svećenstvo, postao antiratni aktivist i odrekao se svoje Medalje časti. EUCOM (United States European Command) svake je godine od 1991. supokrovitelj Međunarodne konferencija vođa vojnih vjerskih službi. Postojanje vojnih kapelana predmet je rasprave u sekularnim državama.

Zatvor[uredi VE | uredi]

Sjedinjene Države imaju dvostruku odgovornost kad su u pitanju zločin i kazna: spriječiti ponašanje koje ugrožava ljudska prava i osnovne standarde života građana te kroz kazneni sustav popraviti štetu nastalu djelovanjem kriminalnih aktivnosti. Sudstvo i kaznene institucije igraju glavnu ulogu u zaštiti građana i očuvanju općeg dobra. U naravi je ovih institucija da pridonose rehabilitaciji i resocijalizaciji osuđenika. Stoga, zatvori su dio stvarnosti svakog duštva. No, vrlo često zatvori uzrokuju više problema no što ih rješavaju.

Raznoliku složenost zatvorskih kapelanija objasnio je dr. Vance Drum. Dr. Vance Drum napisao je rad o prirodi prifesionalnih zatvora i predstavio ga Američkoj kaznenoj asocijaciji (American Correctional Association). Generalno govoreći, zatvorenici su često isključeni, izbačeni iz društva. Lako postanu obuzeti osjećajem izoliranosti, srama i odbijanja što prijeti uništenju njihovih nada i aspiracija za budućnost. U ovom kontekstu, rabin Philip R Alstat (1891.-1976.) koji je, uz posao kapelana u njujorškim bolnicama i domovima za umirovljenike, služio kao židovski kapelan u The Tombsu, kaznenoj ustanovi na Manhattanu, jednom prilikom opisao je svoju službu sljedećim riječima: "Moji ciljevi jednaki su ciljevima kaznenih vlasti - izgraditi bolja ljudska bića. Jedina je razlika što su njihova sredstva disciplina, osiguranje i željezne šipke, dok su moja duhovne usluge koje djeluju na um i srce."

Parlament[uredi VE | uredi]

Neke države, uključujući SAD, imaju kapelane zadužene za rad u parlamentarnim tijelima kao što su Kapelan Senata SAD-a i Kapelan Doma predstavnika. Osim što označavaju početak rada držanjem molitve, ovi kapelani nude duhovnu utjehu članovima kongresa, njihovom osoblju i njihovim obiteljima; usklađuju rasporede gostujućih kapelana koji vode molitve prije rada; organiziraju i ponekad vode vjenčanja, komemoracije i sprovode za kongresnike, njihovo osoblje i obitelji; te također provode ili koordiniraju vjerske službe, grupe za učenje, sastanke za molitve, programe godišnjih odmora i vjerske edukativne programe.

Policija[uredi VE | uredi]

Policijski kapelani služe u lokalnim, okružnim, državnim i federalnim agencijama i pružaju raznolike usluge unutar policijske zajednice. Valja znati da postoji razlika između njih i zatvorskih kapelana čija su primarna briga uhićenici bilo da čekaju suđene ili su već osuđeni. Polocijski kapelani prvenstveno rade s predstavnicima zakona i agencijama. Kapelan odgovara na ove jedinstvene potrebe i izazove s vjerskim vodstvom, pouzdanom i umirujućom prisutnošću, pružanjem utočišta i utjehe. Policijski kapelan nudi podršku za policijske službenike, upravitelje, pomoćno osoblje, žrtve i njihove obitelji, a katkad i za obitelji optuženih ili osuđenih prijestupnika.

Vatrogasci[uredi VE | uredi]

Jednako je zahtjevan posao kapelana koji rade s vatrogascima kao onih koji rade s policijom, katkad se čak suočavaju i s većom opasnošću radeći s ranjenima na često nesigurnim terenima. Na primjer, franjevački vatrogasni kapelan fra Mychal F. Judge izgubio je život 11. rujna prilikom napada na WTC ubrzo nakon održanog poslijednjeg obreda ranjenom vatrogascu.

Zdravstvo[uredi VE | uredi]

Mnoge zdravstvene ustanove zapošljavaju kapelane kako bi pomogli u zbrinjavanju duhovnih i duševnih potreba pacijenata, obitelji i osoblja. Kapelani su također često zaposleni u domovima za umirovljenike. U SAD-a kapelani zdravstva koje je odobrila komisija prošli su minimalno četiri bloka obuke Kliničke duhovne edukacije preko Američke asocijacije duhovnih tješitelja, Asocijacije za kliničku duhovnu edukaciju ili Koledž duhovnog nadzora i psihoterapije te mogu biti odobreni od strane jedne od navedenih organizacija: Američka asocijacija duhonih tješitelja, Asocijacija profesionalnih kapelana, Nacionalna asocijacija katoličkih kapelana, Nacionalna asocijacija židovskih kapelana i Koledž duhovnog nadzora i psihoterapije. Ovlašćivanje obično zahtjeva diplomu magistra teologije (odnosno ekvivalent istog), odobrenje od strane vjerske grupe i četiri bloka (1600 sati) kliničke duhovne edukacije.

U Kanadi kapelane zdravstva odobrava Kanadska asocijacija za duhovnu njegu. U Engleskoj kapelane zapošljava lokalni National Health Trust ili dobrotvorno društvo koje je povezano sa zdravstvom. Većina ih radi na skraćeno radno vrijeme kombinirajući taj posao s poslom ili u lokalnoj crkvi ili u drugoj kapelaniji. Stručno tijelo u Enleskoj je Koledž kapelana zdravstva. U škotskoj i Sjevernoj Irskoj to su Škotska asocijacija kapelana zdravstva (SACH) i Asocijacija kapelana zdravstva Sjeverne Irske. Člansto u Koledžu kapelana zdravstva nije obavezno, ali može biti prednost jer podrazumijeva članstvo u sindikatu. Kapelani koji djeluju na području palijativne skrbi također se mogu pridružiti Asocijaciji kapelana za palijativnu skrb.

Korporacije[uredi VE | uredi]

Neke tvrtke, velike ili male, zapošljavaju kapelane za svoje osoblje i/ili klijentelu. Prema The Economistu (25. kolovoz, 2007., p64) samo u SAD-a postoji 4000 kapelana koji rade u korporacijama od kojih je većina zaposlena u stručnim kapelanskim tvrtkama kao što je Marketplace Chaplains USA ili Corporate Chaplains of America. Marketplace Chaplains USA tvrde da je promet u Taco Bell prodajnim mjestima u središnjem Teksasu opao za trećinu otkad su počeli zapošljavati kapelane. Organizacije za zapošljavanje kapelana kao što su Marketplace Chaplains Europe i Capellania Empresarial u Paragvaju osnovane su i izvan SAD-a.

Šport[uredi VE | uredi]

Športski kapelani nude duhovnu njegu športašima i široj športskoj zajednici uključujući trenere, upravitelje i njihove obitelji. Kapelani u športskim zajednicama postoje još od sredine 20. stoljeća i značajno su se razvili u zadnjih 20 godina. SAD, UK i Australija imaju dobro utemeljene kabinete Kršćanske športske kapelanije. Športski kapelani ljudi su iz različitih sfera života. Najčešće kapelani su svećenici ili kršćanski radnici na puno radno vrijeme, ali ponekad kapelanski rad je volonterski. Često su kapelani određenog športa bivši športaši istog što omogućava kapelanima ne samo da daju duhovnu podršku, već i da suosjećaju s nekim izazovima s kojima se suočavaju njihovi štićenici.

Obiteljski[uredi VE | uredi]

Obiteljski kapelan bio je kapelan koji je dodijeljen plemenitoj obitelji kako bi im se dao stupanj samodostatnosti u vjeri. Kapelan bi bio oslobođen od bilo kakvih obaveza koje bi ga vezale za određeno mjesto kako bi mogao putovati s obitelji i brinuti se za njihove duhovne potrebe čak i u inozemstvu. Nadalje, obitelj je mogla tražiti kapelana čiji bi se svetonazori podudarali s njohovim. Obiteljski kapelan provodio bi krštenja, pogrebe i vjenčanja, a mogli su voditi službe u obiteljskim kapelama što je omogućavalo plemenitim obiteljima da izbjegnu odlaženje na javna mjesta štovanja božanstva. U feudalno doba većina laika, a stoljećima čak i mnogo plemića, bilo je slabo obrazovano te bi kapelani bili također važan izvor obrazovanja u kućanstvu podučavajući djecu i pružajući obitelji utjehu i podršku koja nije nužno bila vezana za religiju. Prije pojave pravne struke, suvremene birokracije i državne službe kao tajničko osoblje zapošljavano je svećenstvo, sloj društva koji je imao privilegiju obrazovanja i pismenosti. Tako pojam "činovnik" (eng. clerk) potiče od latinske riječi "clericus" (svećenik, eng. clergyman). Ovakav poredak učinio ih je izrazito utjecajnima u zemaljskim poslovima. Imali su i moralni utjecaj budući da su slušali ispovijedi elite. Od vladavine Henrika VIII pa sve do sredine 19. stoljeća obiteljski kapelani igrali su važnu ulogu u životu plemstva. Do 1840. anglikanski obiteljski kapelani bili su podređeni zakonu, a uživali su znatne financijske prednosti obzirom da su bili u mogućnosti kupiti dozvolu za posjedovanje dva beneficija istovremeno te ne biti ni na jednom. Mnoge kraljevske obitelji i velike plemićke obitelji imali su, ili još uvijek imaju, nekoliko obiteljskih ili osobnih kapelana kao dio svog crkvenog domaćinstva koji su ih ili slijedili ili bili vezani za dvorac. Kraljica Elizabeta II ima 36 anglikanskih kapelana uz kapelane koji su počasno imenovani da služe njoj. Dvorci za koje su bili vezani kapelani uobičajno su imali bar jednog kraljevsku kapelu ponekad jednako značajnu kao katedrala. Suvremeni primjer su St George's Chapel i Windsor Castle.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kapelane imenuju mnoge obrazovne institucije, uključujući koledže i univerzitete, ponekad rade direkto za te institucije, a ponekad kao predstavnici zasebnih organizacija koje posebno djeluju kao podrška studentima kao što je Hillel College Campus Ministry za Židove, te Newman House i College Campus Ministry za katolike. Nacionalna asocijacija kapelana koledža i univerziteta podupire djelovanje mnogih kapelana pomažući im da služe pojedinim vjerama studenata, nastavnika i osoblja promičući tako međureligijsku toleranciju. Kapelani često nadziru programe koji potiču duhovne, etičke, vjerske, političke i kulturološke razmjene te promicanje službe.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Postoje također kapelani za životinje te kapelani za hitne slučajeve, agencije, privatne klubove, televizijske ili radio-postaje, grupe kao Boys and Girls Brigade, poduzeća i izviđačke trupe, zračne luke, putničke brodove, noćne klubove, privatne kompanije i teatre. Termin se može odnositi na svećenike povezane s rimokatoličkim samostanima. Također, postoji titula Kapelana Njegove Svetosti koju dodjeljuje Papa određenim svećenicima koji su postali dio papinskog domaćinstva i rade u papinskoj kapeli. Prije 1968. oni su nazivani prekobrojni osobni dvorani.

Glazba[uredi VE | uredi]

Mnogi glazbeni sastavi (posebice kršćanski glazbeni sastavi) vode kapelane sa sobom na turneje da vode službe ukoliko nisu u blizini crkve u tom trenutku. Postoje i kapelani koji služe koncert-hodočasnicima na glazbenim festivalima.

Kapelani u medijima[uredi VE | uredi]

Oca Francisa Duffyja, poznatog kapelana američke 69. pješačke pukovnije u Drugom svjetskom ratu, portretirao je Pat O'Brien 1940. u Warner Brothers filmu "The Fighting 69th." Otac Barry bio je kapelan rive, igra ga Karl Malden u filmu "On the Waterfront" Elia Kazana. Kapelani su se pojavljivali kao likovi u nekoliko fikcijskih djela o povijesnim i imaginativnim vojskama. Dobro poznati fikcijski kapelan je otac Mulcahy iz M*A*S*H romana, filma i TV serije. Osim toga, kapelani su predstavljeni u masovnim medijima, na primjer, popularni strip Doonesbury čiji je autor dobitnik Pulitzerove nagrade - Garry Trudeau. Vel. Scot Sloan lik je u Doonesburyju inspiriran stvarnim osobama: Stanfordov dekan za vjerski život - Scotty McLennan i njegov mentor, bivši Yaleov kapelan - William Sloane Coffin. Kapelan je također ključna figura u Camusevom "Strancu." Zvanje vojnih kapelana ogleda se u nekoliko velikih djela svjetske literature kao što je novela Hermana Melville "Billy Budd", roman Jaroslava Hašeka "Doživljaji dobrog vojnika Švejka" i roman Josepha Hellera "Kvaka 22." Jevrejski kapelani predstavljeni su kao glavni likovi u knjigama kao što su "The Conversion of Chaplain Cohen" Herberta Tarra (koja izvrsno portretira iskustvo iz škole za kapelane američkih zračnih snaga) i "The Book of Lights" Chiama Potoka. U brutalnoj distopijskoj budućnosti Warhammera 40K kapelani su svećenici-ratnici svemirske mornarice. Oni su obično najpobožniji i najrevniji ratnici i uvijek se bore u duhu angažmana. Kapelani utjelovljuju vojnike manevarske pješadije u "Zvjezdanim jurišnicima" Roberta Ansona Heinleina. U romanu "Treće buđenje" Marka Cressa detaljno je opisan život fikcionalnog korporacijskog kapelana dr. Lonniea Peppera. U TV seriji "V" navodi se da je jedan od glavnih likova, otac Jack, služio kao vojni kapelan prije serije.