Hoysaleswara

Svetišta kraljevstva Hoysala
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Indija
Godina uvrštenja	2023. (45. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i. ii, iv
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1670
Koordinate	13°07′29″N 75°35′39″E / 13.1247°N 75.5942°E
	Hoysaleswara class=notpageimage\| Lokacija Hoysaleswara hrama u Indiji
	v; r; u;

Hoysaleswara (kannada: ಹೊಯ್ಸಳೇಶ್ವರ ದೇವಸ್ಥಾನ), također poznat jednostavno kao Halebidu hram je hinduistički hram iz 12. stoljeća u Halebiduu, bivšoj prijestolnici kraljevstva Hoysala, u indijskoj državi Karnataka; 30 kilometara od sjedišta okruga, grada Hassana i oko 210 kilometara od sjedišta Karnatake, Bengalorea. Bogato ukrašeni hram model je arhitekture kraljevstva Hoysala, a koji svjedoče o umjetničkim, kulturnim i teološkim perspektivama u južnoj Indiji 12. stoljeća i vladavini dinastije Hoysala^[1]. Zbog toga je ovaj hram od 2023. god. dio UNESCO-ove svjetske baštine poznate kao „Svetišta kraljevstva Hoysala”, zajedno s obližnjim hramom Chennakeshava hramom u Beluru i hramom Keshava u Somanathapuri koji je nešto južnije^[2].

Hram je izgrađen na obalama velikog umjetnog jezera, pod pokroviteljstvom Hoysala kralja Vishnuvardhana. Stela pronađena u blizini hrama spominje donaciju zemljišta za njegovo održavanje 1121. godine. Njegova izgradnja, koja je trajala gotovo 80 godina, dovršena je 1160. god., za vrijeme vladavine Narasimhe (1142.-1173.), što pokazuje natpis na dovratniku južnog ulaza. Tijekom ranog 14. stoljeća, Halebidu su dva puta opljačkale i opustošile muslimanske vojske Delhijskog sultanata iz sjeverne Indije, a hram i glavni grad su pali u stanje propadanja i zapuštenosti.

Hram Hoysaleswara je dvostruki hram posvećen Šiva lingamama u Hoysaleswari i Santaleswari, nazvan po muškom i ženskom aspektu, oba jednaka i spojena u transeptu. Vani ima dva Nandi svetišta, gdje je svaki Nandi koji sjedi okrenut prema odgovarajućem Šiva lingamu unutra. Hram, isklesan od steatita, uključuje manje svetište za hinduističkog boga Sunca Suryu. Nekada je imao nadgradne tornjeve, ali više ih nema i hram izgleda ravno. Hram je okrenut prema istoku, iako se spomenik trenutno posjećuje sa sjeverne strane. I glavni hramovi i Nandi svetišta imaju kvadratni tlocrt^[3].

Hoysaleswara je vaišnavski hram koji s poštovanjem uključuje mnoge teme iz šivaizma i šaktizma, kao i prizore iz džainizma. Značajan je po svojim skulpturama, reljefima, frizovima, kao i ikonografiji, natpisima na sjevernoindijskom i južnoindijskom pismu i svojoj povijesti. Hramska umjetnička djela pružaju slikovni uvid u život i kulturu južne Indije u 12. stoljeću, ali ponajviše prikazuju scene iz hinduističkih tekstova poput Ramayane, Mahabharate i Bhagavata Purane kroz brojne frizove^[4]. Umjetnička djela u hramu Hoysaleswara su oštećena, ali uglavnom netaknuta.

Iako je nekoliko promjena tijekom stoljeća utjecalo na kompleks, poput gubitka vjerskih aktivnosti u Hoysaleswari, oblici, materijali, namjena, tradicije, duh i osjećaj izvornog hrama uglavnom su netaknuti^[2].

Tlocrt hrama Šive u Halebidu iz 12. st.
Svetište Sjeverni Nandi
Ramajanski friz, vanjski zid
Gornje velike slikovne ploče prikazuju duhovne priče iz hinduističkih tekstova kao što je:
„Plešući Saraswati koji drži rukopis, olovku, alapini vinu i druge simbole znanja i umjetnosti”.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Hoysaleswara

↑ Winifred Holmes, CP Snow (ur.), Otkriće: Srednjovjekovna skulptura iz Mysorea, Cambridge University Press, 1938., str. 85. (engl.)
1 2 Sacred Ensembles of the Hoysalas. UNESCO World Heritage Centre (engleski). Pristupljeno 22. srpnja 2025.
↑ Gerard Foekema, Potpuni vodič za hramove Hoysaḷa, Abhinav Publications, 1996., str. 47.–49. (engl.) ISBN 978-81-7017-345-8.
↑ Kirsti Evans, Epske naracije u hramovima Hoysaḷa: Rāmāyaṇa, Mahābhārata i Bhāgavata Purāṇa u Haḷebīdu, Belūru i Amṛtapuri, BRILL, 1997. (engl.) ISBN 90-04-10575-1.

Prasanna Kumar Acharya, An encyclopaedia of Hindu architecture, Oxford University Press (Ponovno objavio Motilal Banarsidass), 2010. ISBN 978-81-7536-534-6
Vinayak Bharne i Krupali Krusche, Rediscovering the Hindu Temple: The Sacred Architecture and Urbanism of India, Cambridge Scholars Publishing, 2014. ISBN 978-1-4438-6734-4

Vanjske poveznice

Hoysaleswara Temple at Halebidu (engl.)
Halebid, Encyclopædia Britannica (engl.)

[1] Winifred Holmes, CP Snow (ur.), Otkriće: Srednjovjekovna skulptura iz Mysorea, Cambridge University Press, 1938., str. 85. (engl.)

[UNESCO-2] 1 2 Sacred Ensembles of the Hoysalas. UNESCO World Heritage Centre (engleski). Pristupljeno 22. srpnja 2025.

[3] Gerard Foekema, Potpuni vodič za hramove Hoysaḷa, Abhinav Publications, 1996., str. 47.–49. (engl.) ISBN 978-81-7017-345-8.

[4] Kirsti Evans, Epske naracije u hramovima Hoysaḷa: Rāmāyaṇa, Mahābhārata i Bhāgavata Purāṇa u Haḷebīdu, Belūru i Amṛtapuri, BRILL, 1997. (engl.) ISBN 90-04-10575-1.

[1]

[2]

[3]

[4]

v r u Svjetska baština u Indiji
	Kulturna baština (36)	Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Svetišta kraljevstva Hoysala (Chennakeshava hram u Beluru, Hoysaleswara i Chennakeshava hram u Somanathapuri) (2023.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu³⁾ (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Maratski vojni krajolik Indije (2025.) • Moidami, grobni humci dinastije Ahom (2024.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Santiniketan (2023.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
	Prirodna baština (7)	Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans¹⁾ (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.)
	Mješovita baština (1)	Nacionalni park Khangchendzonga (2016.)
	Nematerijalna svjetska baština (14)	Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine²⁾ (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša. ²⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. ³⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja