Hrvati u Španjolskoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hrvati u Španjolskoj

Hrvati i Španjolci srodni su narodi, makar različitih izvora, podrijetla. Oba su pomorski narodi, rastu u zemljama koji godšnje imaju jedanest sunčanih mjeseci, pa su vječni tradicionalisti i romantici. U Madridu 1617. između Hrvata i Mletaka, poslije Uskočkog rata, sklopljen je mir, u kojem su nama pomagali. Zajedno smo se borili 1571. kod Lepanta po vodstvom don Juana Austrijskog. Dubrovačka Republika održavala je dugotrajne i plodne veze. Španjolska je bila jedina zemlja na svijetu, nakon II. svjetskog rata koja je primila mlade hrvatske studente, ne da im za razliku od drugih zemalja, u ruke utisne motiku i lopatu, nego da im pruži knjigu, da nastave svoje studije. Velikodušna gesta jednog plemenitog naroda, koji je onda bio i sam proganjan i sam gladan, koji je smanjivao oskudni kruh svojoj djeci i davao ga tuđoj, prognanoj. Oni su na poziv Pape Pia XII. g. 1947. u Madridu osnovali posebni zavod za studente iza "željeznog zastora", Colegio Mayor de Santiago Apóstol (Visoki Zavod sv. Apostola Jakova), i tu su dali zaklon, ležaj i kruh za oko 500 studenata iz 14 različitih naroda iz jugoistočne Europe[1]. Tu je oko 75 mladih Hrvata našlo svoje utočište i završilo sveučilišne studije: političko-ekonomske, filozofiju, medicinu, kemiju i brodogradnju. Neki su postigli i doktorate: Marijan Gec, Pero Vukota, Ante Fulgosi, Josip Franić, Franjo Pančić, Ivo Tuškan.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nedjelka Luetić Tijan. Život Pavla Tijana, str. 140, Zagreb: Matica Hrvatska pristupljeno 2. lipnja 2019. “Nisu pitali ni za narodnost, ni za vjeru, niti za političko mišljenje. Španjolci su to učinili, ne iz nekih ideoloških računa, nego iz ljudske i kršćanske solidarnosti s onima, koji stradaju, sinovima potlačenih naroda.” ISBN 978-953-150-935-0