Hrvati u Argentini
Hrvati u Argentini argentinski su državljani hrvatskoga podrijetla ili osobe rođene u Hrvatskoj koje prebivaju u Argentini. Hrvati i njihovi potomci nastanili su se u Buenos Airesu, u istoimenoj pokrajini, Santa Feu, Córdobi, Chacu i Patagoniji.[1] Prema procjenama iz 2005. godine, više od 250 000 stanovnika ima hrvatsko podrijetlo.[2]
Najveća doseljavanja Hrvata u Argentina bila su u zadnja dva desetljeća 19. i u prvome desetljeću 20. stoljeća (stotinjak tisuća) te nakon Drugoga svjetskog rata (dvadesetak tisuća).[3] Najviše se doselilo Dalmatinaca (osobito Hvarana), Bokelja i Dubrovčana.[3]
Podrobniji članak o temi: Povijest hrvatskog iseljeništva u ArgentiniDoseljavanje Hrvata u Argentinu može se podijeliti u tri razdoblja. Prvo razdoblje dolaska Hrvata traje od sredine 18. stoljeća do Prvog svjetskog rata. Drugo razdoblje traje od Prvog do Drugog svjetskog rata, a treće od završetka Drugog svjetskog rata do danas. Prvo i drugo razdoblje većinom se sastoji od ekonomske emigracije, a treće od političke državotvorne emigracije.[4]
Prvi sigurni povijesni podaci postoje za hrvatskog isusovca Nikolu Plantića, koji je došao na područje današnje Argentine 1748. godine. Uz druge službe, bio je profesor logike na isusovačkom sveučilištu u argentinskoj Cordobi, a prije progona isusovaca iz Južne Amerike (1768.) bio je vrijeme i rektor u „Colegio Nacional” u Buenos Airesu.[4]
Nakon proglašenja argentinske nezavisnosti (1810.), od Hrvata u Argentini posebno su se istakli Jakov Buratović, braća Nikola i Miho Mihanović, Ivan Vučetić, Ivan Benigar i Ivan Jagšić.[5]
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u Argentini je bilo 133 naselja s oko 120 000 Hrvata,[6] a većina je vodila podrijetlo iz priobalnih područja Dalmacije i Hrvatskoga primorja. Bili su među prvim europskim doseljenicima koji su se naselili u argentinsku pampu. Pionire s otoka Hvara slijedili su iseljenici iz ostalih dijelova Dalmacije i današnje Hrvatske.[7]
Godine 1939. je u Argentini živjelo oko 150.000 Hrvata i njihovih potomaka.[8]
Za useljavanje Hrvata poslije Drugog svjetskog rata u Argentinu najzaslužniji je fra Blaž Štefanić. On dolazi u Argentinu 1939. godine kao misionar za Hrvate. Početkom 1946. počeo je raditi na spašavanju hrvatskih izbjeglica iz Austrije, Njemačke i Italije. Uputio je četiri memoranduma, predsjedniku Argentine, generalu Juan Domingu Peronu, da dopusti masovno useljavanje Hrvata u Argentinu. General Peron je u dogovoru s ravnateljem emigracije odobrio ulazak oko 35.000 Hrvata.[4]
Dolaskom Hrvata nakon Drugog svjetskog rata u Argentinu, Buenos Aires postaje središte čitavog kulturnog rada argentinskih Hrvata. U Buenos Airesu se tiskao najveći broj hrvatskih publikacija i knjiga. Već godine 1947. osnovan je hrvatski pjevački zbor „Jadran”.[9]
Financijski najuspješniji od svih Hrvata u Argentini bio je Nikola Mihanović, jedan od prvih doseljenika. Došao je u Montevideo, u Urugvaj, 1867. godine, a zatim se doselio u Buenos Aires. Godine 1909. posjedovao je 350 plovila, uključujući 82 parobroda, a 1918. zapošljavao je 5000 ljudi, uglavnom iz rodne Dalmacije. Mihanović je sam po sebi bio glavni čimbenik u izgradnji hrvatske zajednice koja je do danas ostala ponajprije dalmatinska.
Od 30. lipnja 2020. do 15. lipnja 2022. Cristian Sprljan, Iva Vidic i Jelena Nadinic provodili su dragovoljno digitalan popis Hrvata u Argentini. Odazvalo se 18 041 osoba, 97% od kojih je rođeno u Argentini, prosječne starosti 42 godine. Dvije trećine među popisanim mladima (14-42 g., 6800 ljudi) nije govorilo hrvatski jezik.[10]
U pokrajini Chaco, najbrojnije su hrvatske zajednice u gradovima Presidencia Roque Sáenz Peña, Resistencia i Quitilipi.[11]
U više argentinskih gradova postoje Hrvatski domovi i središta: u Buenos Airesu, na Dock Sudu, San Justo, Córdobi i Rosariu. Također, postoji i Hrvatsko-argentinski kulturni klub te Hrvatsko vjersko središte Sv. Nikola Taveliću Buenos Airesu i Hrvatsko vjersko središte Sv. Leopold Mandić u San Justu. Hrvatska zadruga nalazi se u Villa Martelli.[12] U Chacu djeluje Hrvatski kulturni centar.[11]
U katoličkim centrima u Buenos Airesu djeluje i Škola hrvatskoga jezika.[13]
Hrvati se okupljaju u zborovima, folklornim društvima i klapama.[13]
Hrvatska zajednica u Chacu sudjeluje u tradicijskoj povorci povodom dana grada, a u ožujku 2026. sudjelovala je i s vlastitim alegorijskim kolima s replikom zagrebačke crkve sv. Marka.[11]
Prvi hrvatski svećenik o. Leonard Rusković stigao je u Argentinu 1929. godine.[12] Djelovao je do smrti 1958.[14] On i njegovi nasljednici bili su članovi nekadašnje Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.[14] Za njim stižu i djeluju franjevci iste provincije:[14] Jozo Tibljaš (1946. – 1966.), Živko Vidal Žic (1947. – 1966.), Paško Andrić (1947. – 1990.), Urban Štefanić (od 1950.) i Blaž Štefanić (1938. – 1976.). Nakon njih, među argentinskim Hrvatima djeluju Rafael (Rafo) Capurso (1939. – 1948.), Gabrijel Arko (1939. – 1995.), Stjepan Rade (1947. – 1965.), Lino Pedišić (1946. – 1989.), Bonifacije Perović (1947. – 1968.), Vlaho Margaretić (1947. – 1995.), Stjepan Gregov (umro 2012.), Marijan Zlovečera (1968. – 1985.), Job Mikulić (1967. – 1976.), Aleksandar Longin (od 1969.), Leopold Dujmović (od 1969.), Berislav Ostojić (umro 2015.), Matija Matošević (od 1977.), Ilija Kozina (1977. – 1998.), Ivan Gavran (1994. – 2003.), Jordan Ostojić (Buenos Aires), Josip Peranić (od 1977.) i ini.[13]
Nakon Drugog svjetskog rata stiglo je u Argentinu četrdesetak hrvatskih izbjeglih svećenika. Zaslugom fra Line Pedišića i fra Marijana Zlovečere podignuto je u Buenos Airesu Hrvatsko vjersko središte Sv. Nikola Tavelić. Fra Lino Pedišić bio je i izaslanik hrvatskih misionara i glavni tajnik Argentinske katoličke misije za izbjeglice.[12]
U Argentini djeluju, od 1934. godine, zagrebačke Sestre Milosrdnice: prvih pet sestara stiglo je u Argentinu 30. srpnja 1934., a u Buenos Airesu jedna ulica nosi njihovo ime (Pje. Hermanas Vincentias de Zagreb).[15] Od 1936. djeluju Kćeri Milosrđa s Blata na Korčuli. Hrvatski franjevci vode školu Kardinal Stepinac u gradu Hurlinghamu.[12]
- Alejandro Spajić, odbojkaš
- Alicia Kirchner Ostoić, političarka
- Daniel Bilos, nogometaš
- Diego Maradona, nogometaš. Njegova baka po majci Salvadora Kariolić bila je hrvatskoga podrijetla.
- Daniel Orsanic, tenisač
- Darío Cvitanich, nogometaš
- Davor Ivo Stier, političar Hrvatske demokratske zajednice
- Antonio Mohamed Matijevich, nogometaš
- El Trinche, nogometaš. Oba njegova roditelja bila su hrvatskog podrijetla.
- Emilio Ogñénovich, biskup rimokatoličke crkve
- Estanislao Esteban Karlic, kardinal Rimokatoličke crkve
- Fernando Siro (rođen Francisco Luksich), glumac i redatelj
- Iván Gabrich, nogometaš
- Javier Frana, tenisač
- José María Buljubasich, nogometaš
- Juan Vucetich, antropolog i policijski službenik koji je pionir u uporabi otisaka prstiju
- Juan Yustrich, nogometni vratar
- Leonardo Pisculichi, nogometaš
- Lita Stantić, filmašica
- Ljerko Spiller, violinist
- Markos Milinković, odbojkaš
- Martin Šarić, nogometaš
- Nicolás Mihanovich, brodarski magnat
- Nicolás Pavlovich, nogometaš
- Néstor Kirchner Ostoić, bivši predsjednik Argentine
- Pablo Vranjicán, nogometaš
- Sandra Mihanovich, pjevačica/kantautorica
- Sebastián Crismanich, taekwondoaš
- Federico Grabich, plivač
- Maximiliano Stanic, košarkaš
- Drago Pilsel, novinar
- Mario Markić, novinar i književnik
- ↑ Antić, Ljubomir. 1991. Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Institut za migracije i narodnosti. Zagreb. ISBN 86-7075-094-5
- ↑ Ivin, Renée. Interview. Croatas: Un reportaje a Rene Ivin la nueva Embajadora de la Rep. de Croacia. (5. studenoga 2005.) Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2011. Pristupljeno 31. siječnja 2021.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- 1 2 Predstavljena knjiga spomenica “Tejar – Buenos Aires: Hrvatsko vjersko središte ‘Sv. Nikola Tavelić’” ika.hkm.hr, Informativna katolička agencija, objavljeno 1. svibnja 2026.
- 1 2 3 Perinić 1998, str. 277.
- ↑ Perinić 1998, str. 278.
- ↑ Croacia y Chile: Dubrovnik, el último baluarte [Croatia and Chile: Dubrovnik, the last bastion] (španjolski). hrvatskimigracije.es.tl. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2011.
- ↑ Bilić, Danira. 5. svibnja 2008. Vučetić's time and the Croatian community in Argentina. Croatian Heritage Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2011.
- ↑ Perinić 1998, str. 293.
- ↑ Perinić 1998, str. 281.
- ↑ „Results of first digital census of Croats and their descendants in Argentina presented” (engl.) croatiaweek.com. Objavljeno 15. srpnja 2022. Pristupljeno 2. prosinca 2022.
- 1 2 3 Jerković, Matija. Hrvatska zajednica na povorci u Chacu Glas Hrvatske (HRT), objavljeno 11. ožujak 2026.
- 1 2 3 4 Perinić 1998, str. 282.
- 1 2 3 Kilijan, Hana: Fra Josip Peranić - zadarski franjevac koji 40 godina neumorno služi Hrvatima u Argentini hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 23. travnja 2023.
- 1 2 3 U Buenos Airesu slavljena misa zahvalnica povodom 50. obljetnice djelovanja hrvatskog misijskog središta ika.hkm.hr, Informativna katolička agencija, objavljeno 4. svibnja 2026.
- ↑ „Ulica Milosrdnica sv. Vinka iz Zagreba”. Radosna vijest, god. LIV., br. 598 (listopad 2025.), str. 17.
- Perinić, Ljeposlav. 1998. Hrvati u Argentini. Šakić, Vlado; Jurčević, Josip (ur.). Budućnost iseljene Hrvatske. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb. str. 277–286
| Hrvati po zemljama i kontinentima |
|  | ||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| jezik |
| |||||||||||||||||||||
| kultura |
| |||||||||||||||||||||
| povijest | podrijetlo (genetičko) • pradomovina • doseljenje • pokrštenje • hrvatska povijest (u BiH) • vladari | |||||||||||||||||||||