Hrvatska odvjetnička komora

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hrvatska odvjetnička komora, odvjetnička je komora hrvatskih odvjetnika.

Povijest[uredi VE | uredi]

Godine 1872. u Zagrebu i Osijeku organizirani su Odvjetnički odbori - preteče lokalnih komora. U Zagrebu je 28. veljače 1875. osnovano Pravničko društvo čiji su članovi bili pravnici, suci, profesori i odvjetnici. Društvo je izdavalo list "Mjesečnik".

Sloboda bavljenja odvjetništvom bila je priznata Zakonom o advokaturi iz 1929. godine. 
Ministarskom naredbom od 22. svibnja 1944. ustanovljene su tri komore: u Zagrebu, Splitu i Sarajevu, a Zagrebačka komora je imala 451 člana.

Nakon što je na snagu stupio Statut Odvjetničke komore Hrvatske, koji je prihvaćen na godišnjoj skupštini u Zagrebu 21. lipnja 1969., tadašnji "advokatski kolektivi" nisu se više predviđali u područnim tijelima Komore. Njihovu funkciju, u organizacijskom sustavu Odvjetničke komore Hrvatske, prema novom Statutu, preuzimaju i vrše odvjetnički zborovi koji se mogu osnivati u gradovima i svim većim mjestima gdje ima više odvjetnika.[1]

Ustroj[uredi VE | uredi]

Hrvatska odvjetnička komora je institucija osnovana zakonom. Svi odvjetnici u Hrvatskoj moraju biti njeni članovi, a ujedno su i članovi odvjetničkog zbora mjesta u kojem obavljaju odvjetničku djelatnost. Komora je samostalna udruga sa svojstvom pravne osobe. Neovisnost Hrvatske odvjetničke komore očituje se u činjenici da samostalno donosi odvjetničku tarifu koja sadrži cijene odvjetničkih usluga u Hrvatskoj.

Komora broji ukupno 3427 odvjetnika i 1620 odvjetničkih vježbenika. Glasilo Hrvatske odvjetničke komore od 1927. časopis je Odvjetnik.

Komoru na volonterskoj osnovi vode odvjetnici koji se biraju na Skupštini na mandat od tri godine.[2]

U lipnju 2012. godine, nakon dvadeset godina neprekidnog odvjetničkog rada, kolege odvjetnici izabrali su za predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Roberta Travaša, koji je bio i član Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, te je od 2009. do 2012. bio dopredsjednik Hrvatske odvjetničke komore.[3] Na izbornoj skupštini 2015., Travaš je ponovno izabran za predsjednika, na razdoblje od tri godine.[4]

Odvjetnička akademija[uredi VE | uredi]

Odvjetnička akademija Hrvatske odvjetničke komore osnovana je 2007. s ciljem stalnog obrazovanja i usavršavanja odvjetnika i odvjetničkih vježbenika. Djelovanje Akademije bi se moglo podijeliti u dvije cjeline: aktivnosti usmjerene na odvjetničke vježbenike i aktivnosti namijenjene odvjetnicima.[5]


Kontroverzije[uredi VE | uredi]

Prosvjednik ispred ulaza u Hrvatsku odvjetničku komoru (naziv Komore vidljiv na staklu u desnom dijelu slike)

Početkom 2005. službeno glasilo Hrvatske odvjetničke komore objavilo je zapisnik s godišnje skupštine Komore iz kojeg se vidi da je predsjednik Komore Ranko Pelicarić sa suradnicima potrošio preko 2 milijuna USD(!) za navodna putovanja i navodne autorske honorare, bez ikakvih dokaza za što je taj novac zapravo potrošen.

Godine 2010. Večernji list pisao je kako je ondašnji predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis, uz to što je sudjelovao u privatizaciji TLM-a radeći dubinsko snimanje za konzorcij Adrial, bio i višegodišnji pravni zastupnik HEP-a. Te činjenice po navodima Večernjeg lista dodatno su dovodile u sumnju njegovu objektivnost prema odvjetniku Anti Nobilu, protiv kojega je pokrenuo stegovni postupak, i bacalo je novo svjetlo na aferu koja se razotkrivala oko HEP-a.[6]

Leo Andreis dužnost predsjednika Hrvatske odvjetničke komore u prvom mandatu obnašao je od 2006. do 2009. godine, a na Izbornoj godišnjoj skupštini HOK-a održanoj 4. srpnja 2009. izabran je još jednom za predsjednika HOK-a.[7]

Prema podatcima novoobjavljenih znanstvenih istraživanja, od oko 2000. godine u radu Hrvatske odvjetničke komore zamjetni su brojni znaci radikalne korupcije, osobito u radu njezinih disciplinskih tijela. Taj je ozbiljan problem, koji je rezultirao smrću više hrvatskih građana (ubojstva, samoubojstva), detaljno izložen u nedavno publiciranom zborniku radova "Pravosudna mafija", urednika magistra politologije Darka Petričića.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]