Hrvatske crkvene pjesmarice

Hrvatske crkvene pjesmarice obuhvaćaju sve pjesmarice, pjevnike (kantuale) i priručnike za liturgijsku glazbu objavljene za potrebe Katolička Crkve u Hrvatskoj, Bosne i Hercegovine i prostora u kojima povijesno žive Hrvati (Vojvodina, Gradišće, Boka i dr.), kao i u hrvatskim katoličkim misijama u iseljeništvu. U njima je zapisan i očuvan velik dio hrvatske tradicijske baštine i sakralne glazbe hrvatskih skladatelja.
Najstarija očuvana hrvatska crkvena pjesmarica, dio Pariškog kodeksa.
Poznata i kao Prva rabska pjesmarica. Zapisao ju je Matija Picić 1471.
Sadrži Gospin plač i nekoliko pjesama Marka Marulića.
Poznata i kao Treća rabska pjesmarica. Objavljena 1676. godine.
Zbirka napjeva na kajkavskom narječju hrvatskog jezika i na latinskom jeziku, objavljena u tri izdanja (prva dva u Beču, treće u Zagrebu).
Objavljena u dvama izdanjima.
Priredio ju je o. Fortunat Pintarić.
Izdali su ga 1934. godine Hrvatsko pjevačko društvo »Vijenac« iz Zagreba i Nadbiskupsko bogoslovsko sjemenište, na 602 stranice.
Ima i dijelove molitvenika i obrednika. Objavio ju je 1982. godine Hrvatski naddušobrižnički ured u Njemačkoj.
Liturgijska pjesmarica i orguljski pjevnik, doživjela više izdanja (1985., 2003., 2010.).

Objavio ju je franjevački samostan u Zagrebu 1995. godine.[1] Ima 228 stranica. Sadržaj je odabrao i preuredio Antun Jesenović.[2]
- ↑ Župa sv. Križ Novi Zagreb - Siget i Trnsko Cithara Octochorda (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ Metelgrad Serafski zvuci : franjevačka pjesmarica , Biskupijska knjižnica Varaždin. Fakultet organizacije i informatike Varaždin (pristupljeno 5. travnja 2020.)