Prijeđi na sadržaj

Hrvatski crkvenoslavenski jezik

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru Wikiprojekta »1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva«. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Misal po zakonu rimskoga dvora (Ⰿⰹⱄⰰⰾⱏ ⱂⱁ ⰸⰰⰽⱁⱀⱆ ⱃⰹⰿⱄⰽⱁⰳⰰ ⰴⰲⱁⱃⰰ) iz 1483. tiskan je na hrvatskomu crkvenoslavenskom jeziku.

Hrvatski crkvenoslavenski jezik,[1] nazivan i hrvatski starocrkveni jezik,[2] jest najstariji oblik hrvatskoga književnog jezika. Razvio se iz starocrkvenoslavenskoga jezika, prvoga slavenskoga književnog jezika, koji je nastao u 9. stoljeću. Iako su se mnogi drugi jezici također razvili iz starocrkvenoslavenskoga, hrvatski crkvenoslavenski jezik poseban je po tomu što se pisao na glagoljici. Najstariji spomenici na hrvatskomu crkvenoslavenskom datiraju iz 11. ili 12. stoljeća.[1]

Najčešće se koristio u bogoslužju, a najbolje je sačuvan u ritualima, psaltirima, brevijarima i misalima. U književnim tekstovima pomiješan je sa starohrvatskim čakavskim književnim jezikom.[1]

Njegov fonološki sustav sličan je čakavskomu, osim što se u hrvatskomu crkvenoslavenskom pojavljuje fonem jat. Često su prisutne participske konstrukcije, poput dativa i instrumentala apsolutnoga[1] kojima se prevodio latinski ablativ apsolutni.[3] Ima složen sklonidbeni i glagolski sustav u kojemu su prisutni asigmatski i prvi sigmatski aorist.[1]

Usporedba s današnjim hrvatskim jezikom

[uredi | uredi kôd]
Usporedba riječi
hrvatski crkvenoslavenski današnji hrvatski
jegda kada
glagolati govoriti
cêsarstvo kraljevstvo
čto što

Inačica molitve »Zdravo, Marijo« na hrvatskomu crkvenoslavenskom jeziku:

zdrava marie milosti plna gospodь s toboju blagoslovlena ti v ženahь i blagoslovlenь plodь čreva tvoego isus sveta marie mati božьê moli za n(a)sь grêšnih sada i v čas semrti naše amenь[1]

Inačica molitve »Zdravo, Marijo« na današnjemu hrvatskom jeziku:

Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše. Amen.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Mihaljević, Ana. Hrvatski crkvenoslavenski jezik. stin.hr. Staroslavenski institut. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2021. Pristupljeno 27. siječnja 2025.
  2. Domazet-Lošo 2023., str. 323.
  3. Mihaljević 2019., str. 103.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kôd]