Hrvatski kraljevi (serija)

Ovo je izdvojeni članak – listopad 2015. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Hrvatski kraljevi
Formatdokumentarno-igrana serija
AutorDomagoj Burić
Glumcinaturščici
Država podrijetla Hrvatska
Broj epizoda7
Produkcija
Trajanje epizode1. ~ 44, 2. ~ 42, 3. ~ 43, 4. ~ 43, 5. ~ 43, 6. ~ 40, 7. ~ 36 minuta
Prikazivanje
TV kućaHrvatska radiotelevizija
U HrvatskojHTV 1 i HRT plus
Ostale kuće
popis ostalih kuća
Emitiranje14. listopada – 25. studenoga 2011.
Vanjske poveznice
Internetska stranica
Članak o seriji na IMDb-u

Hrvatski kraljevi su dokumentarno-igrana obrazovna televizijska serija u proizvodnji Znanstveno-obrazovnog programa Hrvatske radiotelevizije.[1] Serija se sastoji od sedam pedesetominutnih epizoda i tematski obrađuje najranije razdoblje hrvatske povijesti, odnosno vrijeme narodnih vladara iz domaće dinastije Trpimirovića od početka 9. do kraja 11. stoljeća. U posljednjoj epizodi obrađeno je i razdoblje doseljenja Hrvata na današnje prostore.

Sadržaj[uredi | uredi kôd]

Prva epizoda: Ljudevit i Borna, Vladislav, Mislav[uredi | uredi kôd]

U prvoj epizodi obrazovno-igrane serije Hrvatski kraljevi prikazani su početci hrvatske države. Početak je 9. stoljeća, kada se panonski knez Ljudevit pobunio protiv Franačkoga Carstva. Francima se pridružio dalmatinski knez Borna, koji se s Ljudevitom sukobio na rijeci Kupi. S tom bitkom započinje prva epizoda. Prikazan je rat između Ljudevita i Borne, te kako je hrvatska kneževina započela svoje prve godine života. Bornu je naslijedio nećak Vladislav. Prikazan je i hrvatski knez Mislav i njegova flota presretača, koja je radila velike probleme Mlečanima.[2]

U ovoj epizodi, kao i u svim ostalima, prati se život sedmorice simpatičnih hrvatskih seljaka iz 11. stoljeća, kroz čije dogodovštine je prikazan svakodnevni život srednjega vijeka. U ovoj epizodi, kovač Zula je teško ozlijedio lice u bitki, a život mu je spasio njegov bratić Tvrdan, seoski travar. Isto tako, jedan od sedmorice, Radovan, u Splitu je doživio neugodnost - lokalna građanka na glavu mu je izlila sadržaj noćne posude, jer tada uglavnom nije bilo zahoda, pa su se sadržaji noćnih posuda jednostavno izlijevali na ulicu.[2]

Druga epizoda: Trpimir, Domagoj[uredi | uredi kôd]

Druga epizoda započinje prvim vrhuncem hrvatske države – vremenom velikoga vladara, kneza Trpimira. Prikazana je njegova bitka s Bizantom, u kojoj je pobijedio vojsku moćnoga Carstva, te njegove druge pobjede, poput one protiv Bugara. Trpimir je prikazan i kao veliki mecena Crkve i kulture uopće, a o njemu je pisao i tadašnji filozof i disident Gottschalk, koji je neko vrijeme proveo na Trpimirovu dvoru. Trpimir je prvi vladar koji se naziva "dux Chroatorum" - knez Hrvata.[2]

Nadalje, prikazan je knez Domagoj, kojega su Mlečani nazvali "najgorim knezom Slavena". Ovaj svojeglavi i agresivni hrvatski knez ratovao je na sve strane, pa je tako sudjelovao i u opsadi talijanskoga Barija, koji su tada u rukama držali Arapi – što je prikazano spektakularnim scenama opsade. Osim toga, jedan od sedam seljaka, Ljutiša, u ovoj epizodi pao je u dužničko ropstvo Petra Crnog, a njegovi prijatelji su ga spasili od ropskoga rada.[2]

Treća epizoda: Zdeslav, Branimir, Muncimir[uredi | uredi kôd]

Treća epizoda započinje ubojstvom kneza Zdeslava, Trpimirova sina, koji je vladao samo nekoliko mjeseci. Kneževsku stolicu zadobiva Branimir, jedan od najvažnijih vladara ovoga doba. Prikazan je prvi kulturni procvat Hrvatske - Branimir je ostavio čak pet kamenih natpisa sa svojim imenom, što je iznimno velik broj, kojim se gotovo nijedan europski vladar toga doba ne može podičiti. U Branimirovo vrijeme u Hrvatskoj se grade mnoge crkve, neke od njih i vrlo monumentalnih dimenzija. Osim toga Branimir vodi uspješnu vanjsku politiku - Ivan VIII. šalje mu pismo u kojemu blagoslivlja kneza i njegov narod, što je jedan od najvažnijih dokumenata u hrvatskoj povijesti.[2]

U istoj epizodi prikazan je i knez Muncimir, koji je također vodio vrlo energičnu vanjsku politiku, pa se tako upleo čak i u previranja u susjednoj Srbiji, te je na svoj dvor primio prognane srpske prvake. Sedmorica seljaka u ovoj su epizodi kušali grah, relativno novu namirnicu koja je u Europu prodrla tek u 10. stoljeću te je, čini se, utjecala čak i na arhitekturu tog vremena. Kroz dogodovštine sedmorke prikazano je i srednjovjekovno alkoholiziranje, ali i sklonost nasilju, koje je bilo uobičajen dio tadašnje političke i narodne kulture - seljaci su se dvaput međusobno potukli.[2]

Četvrta epizoda: Tomislav, Trpimir II., Krešimir I., Miroslav, Mihajlo Krešimir II.[uredi | uredi kôd]

U ovoj epizodi prikazana je možda najveća današnja nacionalna ikona iz onoga doba - kralj Tomislav. Prikazana je njegova bitka protiv Bugara, u kojoj ih je do nogu potukao, te njegova uspješna politika prema bizantskim dalmatinskim gradovima. Kralj Tomislav je, čini se, bio prvi hrvatski vladar koji je na neki način upravljao dalmatinskim gradovima. Prikazani su splitski crkveni sabori 925. i 928. godine, na kojima je, osim Tomislava, sudjelovao i ninski biskup Grgur, ali i zahumski knez Mihajlo Višević.[2]

Tomislava je naslijedio sin Trpimir II., a Trpimira sin Krešimir I. koji je imao dva sina. Nakon njegove smrti, uslijedio je građanski rat oko prijestolja sredinom 10. stoljeća, koji je završio zbacivanjem i pogubljenjem kralja Miroslava te dolaskom na vlast njegova brata Mihajla Krešimira II., kojemu je u vojnoj kampanji pomogao prvi imenom poznati hrvatski ban Pribina. Sedmorka je u ovoj epizodi hodočastila u sjevernotalijanski grad Cividale, a kroz njihovu priču rečen su važne i zanimljive stvari o srednjovjekovnim hodočašćima.[2]

Peta epizoda: Držislav, Svetoslav, Gojslav, Krešimir III., Stjepan I., Petar Krešimir IV.[uredi | uredi kôd]

U ovoj epizodi prikazano je doba Stjepana Držislava, prvoga hrvatskog vladara koji je nosio naslov kralja Hrvatske i Dalmacije. Nakon duge i stabilne Držislavove vladavine, trojica njegovih sinova, Svetoslav, Krešimir i Gojslav, sukobili su se oko prijestolja. Svetoslava su braća zbacila s prijestolja i vladali su kao sukraljevi do Gojslavove smrti. Tada je Krešimir III. postao jedini kralj. Njega je naslijedio sin, Stjepan I.[2]

U ovoj epizodi također je prikazan i jedan od najvećih hrvatskih vladara, Petar Krešimir IV., njegova moćna flota te procvat umjetnosti i kulture u njegovo vrijeme. U ovoj epizodi, prikazane su nove dogodovštine sedmorice hrvatskih seljaka. Oni su od seoskog župnika iz zaleđa Kozjaka, kojega su smetala praznovjerja njegovih župljana, dobili nalog da posijeku sveto drvo starih Slavena. Radili su kao najamni radnici na obnovi krovišta solinske bazilike, a u slobodno vrijeme ribarili, što je za njih, stanovnike zaleđa, bilo novo iskustvo.[2]

Šesta epizoda: Zvonimir, Stjepan II., Petar Snačić, ugarsko pokoravanje Hrvatske[uredi | uredi kôd]

Epizoda počinje veličanstvenim prizorom krunidbe kralja Zvonimira u solinskoj bazilici Svetih Petra i Mojsija. Ovaj je kralj jedan od najvećih vladara u hrvatskoj povijesti. Sklopio je ugovor s papom Grgurom VII., koji mu je poslao krunu i žezlo. Oženio se ugarskom princezom Jelenom Lijepom i vodio je vrlo aktivnu vanjsku politiku.[2]

Gledatelji su saznali koliko ima povijesne istine, a koliko mitologije u priči o ubojstvu kralja Zvonimira. Prikazane su i posljednje godine narodne dinastije (boležljivi Stjepan II.), kako Ugari pokoravaju Hrvatsku te pogibiju kralja Petra Snačića u legendarnoj bitki na Gvozdu. U ovoj se epizodi oženio jedan od sedam seljaka - Žitimir. Kroz priču o njegovu vjenčanju rečeno je mnogo toga o položaju žene u srednjemu vijeku, te o srednjovjekovnoj seksualnosti.[2]

Sedma epizoda: podrijetlo, pradomovina, doseljenje i pokrštenje Hrvata[uredi | uredi kôd]

Na početku 7. stoljeća, točnije 626. godine, Bizantsko Carstvo našlo se na rubu propasti. Raznolika vojska predvođena avarskim kaganom Bajanom opsjedala je Konstantinopol. Iako nisu uspjeli osvojiti dobro utvrđen grad na Bosporu, uspjeli su na dulje vrijeme prekinuti sve doticaje dotadašnjih istočnih provincija sa središnjom vlasti. Upravo u takvim okolnostima počinje proces formiranja jedne drugačije društvene zajednice na prostoru bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije. Romanski starosjedioci povukli su se u utvrđene gradove na obali, a što se događalo u golemom području od dalmatinskog zaleđa do rijeke Drave može se samo nagađati.[3]

Tko su bili i kako i kada su Hrvati došli gotovo je nemoguće utvrditi. Postoje razne teorije, ali nijedna nema pouzdane i nepobitne dokaze. Avari nisu imali potrebu ni želju, a Bizant moć ujediniti slabo povezana slavenska plemena. Takva težnje iz središta moći pojavljuju se tek pod franačkim utjecajem u 9. stoljeću i poslije. Pokrštavanje je također bilo dugotrajan proces. Dolazilo je u valovima i to uz potporu središnje državne vlasti. Iz toga se izvlači zaključak da su Hrvati, tj. hrvatski knezovi, znak križa prihvatili od Franaka.[3]

S druge strane, Rim i papinstvo nikada nisu odustali od želje za duhovnom vlašću nad dalmatinskim gradovima. Stoga su, čim se ludilo nomadskih navala stišalo, obnovili svoju vlast u mnogim dalmatinskim mjestima, posebno Splitu čiji je nadbiskup Ivan Ravenjanin vjerojatno najvažniji duhovno-politički subjekt u tristo godina bezvlađa na prelasku iz staroga u srednji vijek.[3]

Teme[uredi | uredi kôd]

Bitke[uredi | uredi kôd]

U seriji je posebna pozornost posvećena bitkama. Iako su pojedinosti bitaka iz ovog razdoblja hrvatske povijesti gotovo potpuno nepoznate, one su često važne za političku povijest. Isto tako, u dosadašnjoj hrvatskoj filmskoj produkciji – s iznimkom npr. Seljačke bune – gotovo da i nema uvjerljivog i detaljnog filmskog prikaza neke srednjovjekovne bitke. Hrvatski kraljevi i u tom su pitanju pionirski projekt – u seriji je prikazano šest potpuno razrađenih bitki i opsada. Najbolje dokumentirana bitka je ona između knezova Ljudevita i Borne koja se odigrala 819. godine negdje na Kupi. Franački kroničari navode kako su kneza Bornu napustili njegovi podložnici Gudučani, te da se dalmatinski knez jedva spasio, zahvaljujući svojim pretorijancima, od nadirućih trupa Ljudevita Posavskog, pobunjenika protiv Franačkog Carstva.[4]

Bitke u seriji Hrvatski kraljevi prikazane su izrazito vjerno: prizori borbe su živopisni, dinamični i nesmiljeni. Isto tako, detaljno su proučene srednjovjekovne ratne tehnike te je to znanje pretočeno u ovu seriju – prizori bitki su krajnje vjerodostojni. Kralj Dmitar Zvonimir oženio se ugarskom princezom Jelenom, zvanom Lijepa, što je nakon Zvonimirove smrti bio temelj za mađarsko preuzimanje hrvatske krune. Postoje čak i teorije o Zvonimirovoj nasilnoj smrti u režiji njegovih mađarskih rođaka kako bi preuzeli hrvatsko kraljevstvo. Vladarski dvor ne bi bio vladarski kad u njemu ne bi bilo dvorskih spletki i urota. Iako su izvori za ovaj dio hrvatske povijesti vrlo siromašni te ne dopuštaju temeljitiju razradu detalja, ipak su se sačuvali neki podatci koji se različitim metodama mogu povezati u suvislu priču. Zna se da je život nekoliko hrvatskih knezova i kraljeva završio nasilno, bili su žrtve urota (Ljudevit Posavski, Zdeslav, Miroslav, možda i Zvonimir). Poznate su i neke urote koje nisu bile uspješne, poput one protiv kneza Domagoja, koji se krvavo osvetio urotnicima.[4]

Vladari, crkva i kultura[uredi | uredi kôd]

Natpis na sarkofagu kraljice Jelene najduži je i najvažniji kraljevski natpis.
Neobično vrijedan kameni natpis kralja Držislava, jedan od dva sačuvana natpisa hrvatskih vladara iz 10. stoljeća

Hrvati se mogu pohvaliti nečim što nema nijedan europski narod – arhivom u kamenu. Imena hrvatskih vladara, kao i naroda kojim su vladali, ostala su zabilježena na jedinstvenim kamenim natpisima koji su uglavnom bili dijelovi oltarnih pregrada u starohrvatskim crkvama. Najpoznatiji su natpisi knezova Trpimira i Branimira, te kralja Držislava i njegove majke, kraljice Jelene Slavne. Za potrebe serije Hrvatski kraljevi napravljene su prve potpune rekonstrukcije kamenih natpisa, s nadograđenim dijelovima koji su uništeni tijekom stoljeća. To, među ostalim, ovu seriju čini i velikim kulturološkim pothvatom bez presedana u medijskoj povijesti Hrvatske. Isto tako, gledatelji su prvi put mogli vidjeti natpise u njihovim izvornim bojama – naime, hrvatski kameni natpisi i pleterna plastika nisu bili, kako se na prvi pogled čini i kako su to svi zamišljali, prozračne bijele boje, već su bili šareni – u zlatnoj, plavoj i crvenoj boji.[4]

O razmjerima i ozbiljnosti ove HRT-ove produkcije jasno svjedoče i originalima identični odljevi spomenika poput glasovitog reljefa s prikazom hrvatskoga kralja iz 11. stoljeća te zagonetne Višeslavove krstionice s početka 9. stoljeća, svi izrađeni samo za potrebe ove serije. Za potrebe serije, u studijima HRT-a napravljene su rekonstrukcije interijera starohrvatskih crkvi u prirodnoj veličini, što je jedini takav pothvat u povijesti hrvatske kulture. Tako su u studijima sagrađene crkve sv. Dujma, sv. Petra i Mojsija, sv. Marije kod Knina, biogradske bazilike, benediktinske crkve u Rižinicama, sv. Marte iz Bijaća, solinskog kraljevskog mauzoleja itd.[4]

Krunidbe, bračne veze, urote[uredi | uredi kôd]

Hrvatski kraljevski dvor imao je razrađenu administraciju. Tako se u izvorima spominju dvorske funkcije poput kraljeva peharnika, glavnog konjušara, dvorskog kapelana, dvorskog notara, komornika, ali i funkcije poput tepčije, čija nam uloga ni do danas nije potpuno jasna. Srednjovjekovni dvor, pa tako i onaj hrvatski, bio je mjesto intenzivnog života, političkog i društvenog angažmana te mnogih previranja. Kralj je bio posvećena osoba, Crkva ga je pomazivala u Božje ime. U očima onovremenog čovjeka, u kraljevoj osobi sjedinjavale su se najbolje ljudske osobine s natprirodnim sposobnostima. Kralj je bio apsolutni vladar, vrhovni vojskovođa i vrhovni sudac. Hrvatski kraljevi, poput ostalih europskih vladara tog vremena, vodili su vrlo promišljenu dinastičku politiku. Tako je poznato da se hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II. oženio Jelenom Slavnom, pripadnicom moćne zadarske patricijske obitelji Madijevaca. Hrvatski kralj Stjepan I. oženio se kćeri mletačkog dužda Petra II. Orseola, Hicelom, tako da je jedan od najvećih hrvatskih vladara, Petar Krešimir IV., ujedno i unuk jednoga od najmoćnijih mletačkih duždeva.[4]

Svakodnevni život običnih ljudi[uredi | uredi kôd]

Velik dio serije zauzimaju i priče iz svakodnevnog života običnih ljudi srednjega vijeka. U tu svrhu serija, uz priče o kraljevima i političkoj povijesti, prati i živote srednjovjekovnih hrvatskih seljaka iz dalmatinskog sela Radun. Preko njihovih dogodovština gledatelji su saznali mnogo o svakodnevnom životu srednjega vijeka. Sedam seljaka nose i tipična starohrvatska imena, pronađena u Supetarskom kartularu iz 11. stoljeća: Zula, Tvrdan, Ljutiša, Žitimir, Vukota, Dobreša i Radovan. Sve što se oko njih događa je zaista istinito i utemeljeno u spoznajama o europskom srednjem vijeku. Zula je kovač, Tvrdan travar, Ljutiša zidar, Žitimir stočar, Vukota mesar, Dobreša ratar i Radovan svinjar. U jednoj epizodi idu na hodočašće, u drugoj se žene, kad se jedan od njih ozlijedi mačem, prikazano je liječenje,[3] kad Ljutiša posudi dva dukata od velikaša Petra Crnog, završi kao njegov rob itd.

Prema riječima autora i scenarista serije, koji je uveo te likove smatrajući osnovnu političku, događajnu povijest jako dosadnom: "Tu gledatelji mogu prepoznati i neke današnje situacije, zato mislim da će ova serija imati više poveznica s današnjim čovjekom nego što bi se to moglo na prvi pogled činiti".[5] U seriji je bilo riječi o jelu, alkoholizmu u srednjem vijeku, hodočašćima i putovanjima, dužničkom ropstvu, životu u gradovima te bolestima koje su uništavale srednjovjekovnog čovjeka, čiji je prosječan životni vijek bio oko 30 godina.[4]

Proizvodnja[uredi | uredi kôd]

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Projekt je odobren 2006., dok je glavni ravnatelj HRT-a bio Mirko Galić. Za Galićev “potpis” bila je presudna Burićeva reputacija. Na televiziju je došao kao suradnik u dokumentarnom programu (upravo je bio diplomirao povijest i arheologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu), a 2001. režirao je dokumentarno-igranu seriju Tajnoviti srednji vijek. Upravo je materijal iz toga serijala iskorišten u priči o sedmorici srednjovjekovnih hrvatskih seljaka.[6] Autor je emisije Na rubu znanosti.[4] Ludi rimski carevi iz 2005. već su snimljeni s nešto većim proračunom, pa je Burić mogao inscenirati i prizore iz Neronova i Kaligulina životopisa, samo što su u njima nastupali njegova supruga (Jasna Burić), urednici i kolege. Upućenost je opet bila iznimna pa su Lude rimske careve otkupile čak i talijanske televizije. BBC nije jer nisu bili snimljeni na HD-u.[6]

Pripreme tijekom kojih je autor obavio mnoga istraživanja, izradio scenarij, knjigu snimanja i dr. započele su početkom 2008. Prvi kadrovi serijala snimljeni su u veljači 2009., a snimanje je završeno krajem 2010. U posljednjoj fazi, tijekom 2011., radila se glazba, zvučni efekti, montaža, ispravci kolora i dr.[5] Na pitanje o povijesnoj točnosti i nepristranosti serijala, Domagoj Burić je odgovorio: „Po struci sam profesor povijesti i arheologije, i ja si to ne bih dopustio, dakle u seriji će biti prikazane činjenice onako kako su se dogodile, odnosno ono što znanost može utvrditi da se dogodilo. Sve ono što nismo sigurni, što ostaje u sferi legendi i mita, bit će nedvosmisleno rečeno”.[7]

Isto je zajamčio Neven Budak, glavni stručni savjetnik serijala: „Opasnosti od šarlatanskog, mitomanskog tretmana povijesti u ovoj seriji apsolutno nema. Budući da je srednji vijek u javnosti najmanje poznat, dakako da su neke prijašnje manipulacije nailazile na plodno tlo, no od toga nije bila imuna ni jedna država u svijetu... Uostalom, naš je javni prostor zasićen prijeporima partizana i ustaša, tako da su srednji vijek pustili na miru".[7] Nakon premijere u Lisinskom, Budak je izjavio: "O ranom srednjem vijeku malo je svjedočanstava, zapisa i povijesnih dokumenata. Stoga su to povjesničarima dodatno otežava rekonstruiranje povijesti i zbog toga iz tog vremena datira mnoštvo mitova. U Kraljevima je spojena znanost, umjetnost i tehnologija”.[8] Hrvatski kraljevi koštali su oko 18 milijuna kuna.[9]

Da je serijal unio posve nove standarde u hrvatsku kinematografiju, potvrdio je scenograf Ivan Ivan (Duga mračna noć, Duh u močvari, Ne daj se, Floki itd.)[4]: „Imali smo manjak novca, ali višak kreativnosti. Nikome ništa nije bilo teško, iako je ljeto i vrijeme godišnjih odmora. Na terenu je lakše, izmjerimo temelje na arheološkim lokacijama i u dogovoru sa stručnjacima, na primjer sudjelovao je povjesničar umjetnosti Miljenko Jurković, radimo rekonstrukciju. Studio je prazan prostor, a moramo sagraditi praktički 35 objekata!” Iako HRT ima veliki fundus kostima, od renesanse do 20. stoljeća, svi su kostimi morali biti izrađeni u krojačnicama Televizije. Veteranka kostimografije Vjera Ivanković (Ðuka Begović, Bogorodica, Božić u Beču, Što je Iva snimila... itd.) osmislila je i uz pomoć svojih kostimerki izradila više od 300 kostima, istražujući izvornu teksturu iz arheoloških izvora.[7][4]

Nadzornik vizualnih efekata bio je Kristijan Mršić (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova itd.), a izvođači su tvrtke Momentum i Vizije (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova, The Show Must Go On – dobitnici Zlatne arene za najbolje vizualne efekte). Montažer serije bio je Dubravko Prugovečki, jedan od najplodnijih montažera dokumentarnih filmova u Hrvatskoj (Tajnoviti srednji vijek, Ludi rimski carevi, Rio Bravar). Direktor fotografije bio je proslavljeni hrvatski snimatelj Branko Cahun (Ajmo žuti, Mišolovka Walta Disneya, Zamrznuti kadar, Hrvatski triptih, Ludi rimski carevi itd). Producenti serije bili su Miroslav Rezić (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova) i Miro Mioč (Pustinje svijeta, Rijeke Hrvatske, Svete planine svijeta).[4]

Ekipa serijala[uredi | uredi kôd]

  • Scenarist, skladatelj i redatelj: Božidar Domagoj Burić;
  • Producenti: Miro Mioč i Miroslav Rezić
  • Direktor fotografije: Branko Cahun
  • Majstor montaže: Dubravko Prugovečki
  • Supervizor vizualnih efekata: Kristijan Mršić
  • Supervizor zvučnih efekata: Robert Stanić
  • Glazbeni producent: Srđan Sekulović Skansi
  • Majstorica maske: Zvjezdana Mikulić
  • Kostimografkinja: Vjera Ivanković
  • Scenograf: Ivan Ivan

Glumačka postava[uredi | uredi kôd]

– Glumci naturščici su navedni po redu pojavljivanja, a podebljane su uloge koje je HRT naveo kao glavne.[4]

Stručni suradnici[uredi | uredi kôd]

Zapravo, serija bi bila jako skupa da je nismo radili na HRT-u. Nacionalna televizija, naime, ima najbolje studije u Hrvatskoj u kojima se rade isključivo zabavne emisije i kvizovi: iskoristili smo ljetnu pauzu i u jednom studiju sagradili interijere dviju crkava. Nijedan kostim ili scenografski objekt nisu mogli pred kameru ako ih nisu odobrili Miljenko Jurković, najveći autoritet za povijest umjetnosti tog vremena, odnosno Neven Budak, najistaknutiji suvremeni hrvatski medijavelist i glavni savjetnik serije.[6]

U seriji su sudjelovali najistaknutiji europski povjesničari srednjega vijeka: Chris Wickham, Catherine Holmes i Peter Frankopan sa Sveučilišta u Oxfordu, Rosamond McKitterick sa Sveučilišta u Cambridgeu (stručnjakinja za razdoblje franačkog carstva), Neven Budak i Miljenko Jurković sa Sveučilišta u Zagrebu, Mladen Ančić i Nikola Jakšić sa Sveučilišta u Zadru, Vedrana Delonga iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Janosz Bak sa Sveučilišta u Budimpešti, Walter Pohl iz Beča, Przemyslaw Urbanczyk sa Sveučilišta u Varšavi, Dušan Treštik iz Praga te najpoznatiji svjetski medijavelist Jacques Le Goff s pariške Sorbonne, autor kapitalnih djela Civilizacija srednjovjekovnog Zapada i Srednjovjekovni imaginarij.[7]

Snimanje serijala[uredi | uredi kôd]

Na području podno brda Zir u Lici sagrađeno je ranosrednjovjekovno selo.

Za potrebe serije su u studijima HRT-a na zagrebačkome Prisavlju izgrađeni interijeri starohrvatskih vladarskih dvorova i crkvi u prirodnoj veličini, što je prva takva rekonstrukcija u medijskoj i kulturnoj povijesti Hrvatske. Isto tako, prvi je put u potpunosti rekonstruirana i hrvatska ranosrednjovjekovna kraljevska kruna, temeljem likovnoga prikaza hrvatskog vladara na reljefu sa splitske krstionice.[10] Prvi put su napravljene vjerne rekonstrukcije starohrvatskih crkvi u prirodnoj veličini, te glasoviti kneževski i kraljevski kameni natpisi.[10] Na području podno brda Zir u Lici te u dalmatinskome selu Bakotine Staje pored Zagvozda, izgrađena su cjelovita ranosrednjovjekovna sela, kako bi se dočarao svakodnevni život većine stanovništva Hrvatske toga vremena.[10] Podno Zira napravljeno je dvadesetak tipičnih srednjovjekovnih kuća od drveta i zemlje.[4]

Prilikom snimanja bitki s ekipom HRT-a surađivali su najbolji hrvatski kaskaderi. Koordinator kaskadera i koreograf većine borbenih scena bio je Aldo Tončić, koji je radio i u velikim hollywoodskim produkcijama, poput filma Dvanaestorica žigosanih. Također, među kaskaderima je bio i proslavljeni hrvatski kaskader Ivo Krištof, poznat po radu na blockbusteru Gladijator.[4] U seriji je sudjelovalo oko 1000 ljudi, dok su svi glumci naturščici ili statisti.[7] Serija se snimala i na izvornim lokacijama Vrlike, Knina, Klisa, Velebita, Sinja...[7] Za snimanje serijala, koji se može usporediti s prestižnom svjetskom proizvodnjom, autor je rekao:[5]

»Recimo, znao sam za kanjon Čikole, međutim sad sam ga snimajući prvi put vidio i iznenadio se koliko je impozantan. Tamo smo snimili jedan zanimljiv prizor s knezom Trpimirom koji s vrha kanjona gleda svoju kneževinu. Prešli smo snimajući na tisuće kilometara da bismo našli prava mjesta. Drugi izazov bio je kako prikazati interijere iz ranog srednjeg vijeka o kojemu je malo izvornih podataka. Na osnovi nekih analogija sa zapadnom poviješću tog vremena i kamenih natpisa hrvatskih vladara uspjeli smo napraviti rekonstrukcije koje su prve takve rekonstrukcije interijera starohrvatskih crkvi.«

Ispravnost imena[uredi | uredi kôd]

Domagoj Burić rekao je da se o hrvatskim knezovima i kraljevima na prvi pogled ne zna previše, no nakon analiziranja tekstove iz toga vremena, ukazuje se jako bogata povijest. Uz malo veći napor nastala je jedna opširna rekonstrukcija tog vremena. Hrvatski kraljevi su prvi put ovom serijom dobili svoj lik (naravno, ne može se tvrditi kako je neki kralj izgledao jer o tome nema podataka, no to je problem u povijesti svih inih europskih naroda). Na pitanje: „Zašto je serijal nazvan Hrvatski kraljevi, a neki od protagonista su knezovi?”, autor je odgovorio:[5]

»Takav naziv ne bi u sebi imao dobru metriku. Drugo, “kralj” je hrvatski pojam, prvi put zabilježen na Baščanskoj ploči, kojim su se na narodnim jeziku titulirali najvjerojatnije i hrvatski knezovi. Pojam dolazi od imena “Karl”, Karlo Veliki, i hrvatski izraz “kral” ili “kralj” tek je kasnije izjednačen s latinskom titulom “rex” koja je označavala vladara ranga višeg od “duxa”, odnosno kneza. Dakle, kad bi se serija zvala “Hrvatski rexovi”, to bi bio problem, jer bi to, u slučaju knezova bila povijesna neistina. “Hrvatski kraljevi” je potpuno primjeren naziv, koji odgovara i povijesnim činjenicama. To je, uostalom, i u seriji jasno objašnjeno.«

Vizualni efekti[uredi | uredi kôd]

Jedna od posebnosti ove serije svakako su njezini vizualni efekti, odnosno 3D računalna grafika (umnožavanja vojski, izrade zgrada, brodova i sličnih objekata) pod vodstvom Kristijana Mršića ndzornika vizualnih efekata. Općenito, u hrvatskoj proizvidnji zahtjevnija računalna grafika koristila se (i, više-manje, još je tako) uglavnom za potrebe reklama ili glazbenih videospotova. HRT-ov obrazovni serijal Ludi rimski carevi, koji je proizvela ista ekipa koja je radila i Hrvatske kraljeve, prvi je filmski projekt u Hrvatskoj u kojemu se u većoj mjeri uporabila 3D računalna tehnologija (2005.). S razvojem tehnologije, i Hrvatski kraljevi otišli su korak dalje. Softwarei su omogućili izgradnju starohrvatskih crkvi – najvažnije starohrvatske crkve pred očima gledatelja izgrađuju se od temelja (koji su danas jedino što je od njih ostalo) do krova, no treba imati u vidu da su računala samo sofisticirani alat i njima rade ljudi, digitalni umjetnici. Posebno upečatljiva scena je ona krunidbe kralja Zvonimira – iz porušenih temelja potopljenih vodom rječice Jadro poput feniksa izrasta, kamen po kamen, srednjovjekovna crkva sv. Petra i Mojsija, prepuna ljudi svečarski odjevenih, a na oltaru papin poslanik stavlja krunu na glavu kralja Zvonimira. Nakon čina krunidbe ljudi polako nestaju, bazilika se ponovno urušava i scena završava ponovno u današnjem vremenu, na potopljenim temeljima.[4]

Korištena je HD te HD high-speed tehnologija snimanja. Računalna tehnologija došla je do izražaja na najavnoj špici serije, u kojoj likovi hrvatskih vladara oživljavaju pred očima prolaznika. Računalna tehnologija ima posebnu važnost i pri izradi scena bitki. Masovne filmske bitke danas se rade samo na jedan način – minimalan broj glumaca i statista te obilno računalno umnožavanje. U seriji je prikazano 6 potpuno razrađenih bitki i opsada.Tako se može vidjeti veliku bizantsku vojsku kako stupa kroz Hrvatsku, sukobljene vojske Ljudevita Posavskog i kneza Borne, vojsku kralja Tomislava kako nanosi težak poraz Bugarima. Isto tako izrađene su i čitave flote: franačko-bizantsko-slavenska flota pod zidinama arapskog Barija, te flote ratobornog hrvatskog kneza Domagoja i velikoga kralja Petra Krešimira IV.[4][10]

Glazba: Mistični barbarizam[uredi | uredi kôd]

Burić je radio i na glazbi u seriji, u čemu mu je pomogla glazbena naobrazba, ali i strast prema heavy metalu koji, kako je rekao, najbolje prati misticizmom prožeti srednji vijek. U proizvodnji mu je mnogo pomogao Srđan Sekulović Skansi.[5] Izvođači su Božidar Domagoj Burić (vokali, glasovir, električna gitara, bas-gitara, klasična gitara, bubnjevi, klavijature, orkestracije), Srđan Sekulović Skansi (klavijature, vokali, orkestracije) i Stjepan Burić (vokali). Dodatni vokali su Krunoslava Burić, Božidar Essert. Soundtrack naziva Mistični barbarizam snimljen je i miksan u NLO studiju, u Zagrebu. Izdala ga je diskografska kuća Orfej, a dostupan je na Amazonu i iTunesu.[11][12]

  1. Buđenje kraljeva (2:23)
  2. Dies Irae (2:49)
  3. Parce Mihi, Domine (2:30)
  4. Prevrat (3:14)
  5. Klis (4:03)
  6. Vojska kneza Borne (3:12)
  7. Psalam VI (6:14)
  8. Kyrie Eleison (4:27)
  9. Agnus Dei (2:30)
  10. De Profundis (2:26)
  11. In Peccato (3:38)
  12. Zvonimir i Jelena (3:01)
  13. Ex Inferno - Vox Diaboli (2:07)
  14. Odlazak kraljeva (3:46)

Utjecaj serije[uredi | uredi kôd]

Gledanost[uredi | uredi kôd]

HRT je još u siječnju 2010. godine počeo reklamirati serijal. Premijera Hrvatskih kraljeva održala se projekcijom dugometražnog filma (100 minuta) u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 12. listopada 2011. Prva epizoda premijerno je emitirana na HRT-u 14. listopada 2011. na Prvom programu u 21:00. Premijerno emitiranje prve epizode serije pratilo je nešto manje od pola milijuna gledatelja, i to je ujedno i prosječna gledanost serije u premijernom emitiranju, što ovaj projekt čini jednim od najgledanijih hrvatskih dokumentaraca ikad. Serija se emitirala petkom iza središnjeg Dnevnika na HTV 1, a repriza je bila sutradan na HRT plus. Zadnja epizoda emitirana je 25. studenoga 2011.[4] Šesta epizoda serije prikazana je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja 5. kolovoza 2012. nakon kraja središnjeg Dnevnika, prije početka prijenosa središnje večernje proslave.[13]

Početkom listopada 2012., seriju je otkupila satelitska televizija Viasat. Po načinu prezentacije i zastupljenosti najava Hrvatski kraljevi bili su jedna od pet najnajavljivanijih serija na kanalu Viasat History tijekom jeseni te godine.[14] Prva epizoda na Viasat Historyju prikazana je u ponedjeljak, 10. prosinca 2012, u 21:00 (prime time).[15] Hrvatski kraljevi bili su hit serijal na Viasat Historyju. U njihovu općem foršpanu, onome za cijeli kanal, kadrovi iz Hrvatskih kraljeva zauzimali su više od 80 posto prostora. Serijal je u, primjerice, Norveškoj, postigao velik uspjeh i zanimanje gledatelja, a tako je bilo i u ostalim zemljama u kojima je dostupan Viasat.[16]

Nakon premijernog emitiranja, serija je doživjela i nekoliko repriziranja.[16] Zahvaljujući Viasatu, HRT-ov dokumentarni spektakl prikazan je u 30-ak europskih zemalja, koliko ih pokriva ovaj skandinavski satelitski operater. Riječ je o području Skandinavije te zemljama srednje, jugoistočne i istočne Europe. Distribucijom na Viasatu, Hrvatski kraljevi postali su najemitiraniji hrvatski televizijski proizvod u inozemstvu gledano po broju zemalja u kojima su se prikazivali.[15] Neslužbeno se saznalo kako se prodaja Viasatu pokazala i financijski isplativom.[14]

O uspjehu serije, autor Domagoj Burić je rekao: "Ovo je treći serijal koji sam radio i sva tri su se prodala u inozemstvo. Meni osobno i cijeloj ekipi to mnogo znači jer se ogroman rad na Hrvatskim kraljevima isplatio. Ponosan sam što će se serijal koji se bavi hrvatskom poviješću gledati u tolikom broju zemalja".[14] Kazao je kako je to ujedno i promocija HRT-a kao ozbiljne i velike kuće. Dodao je da je HRT jedina na ovim prostorima sposobna proizvesti projekt takvoga produkcijskog opsega.[17] Izrazio je nadu da prodaja Viasatu nije posljednja prodaja serije i najavio seriju Republika o povijesti Dubrovačke Republike, koja se snima u istom stilu kao Hrvatski kraljevi.[15]

Kritike[uredi | uredi kôd]

Prema riječima Milene Zajović, Hrvatski kraljevi koji su najavljivani kao "BBC na hrvatski način" opravdali su takvu najavu:

Hrvatski kraljevi sam su vrhunac domaćih produkcijskih kapaciteta, spektakularne slike i zvuka, s impresivnim specijalnim efektima i 3D animacijom, te jakim soundtrackom u kojem su klasični instrumenti sljubljeni s teškometalnim rifovima.[18]

Premijerni dugometražni film prikazan u Lisinskom 12. listopada 2011. ocjenjen je kao dosadan jer su gledatelji čitavo vrijeme slušali naraciju Miljenka Kokota koji je predstavio to razdoblje hrvatske povijesti. Film je nalikovao na produženu verziju TV kalendara.[19][20] Mislilo se da će cijela priča postati lakše probavljiva kada se razlomi u seriju.[21][22] Želje kritičara su ispunjene. Serija je ocjenjena kao mnogo bolja od filma:[23]

»U seriji se, naime, cijeli filmski historijski foršpan lijepo razradio u priču. Prizora srednjovjekovne svakodnevice običnoga puka, koje sam i prilikom prvoga gledanja nazvala najboljim dijelom filma, sada je nešto više. Beskrajno Kokotovo recitiranje godina i sporazuma te citiranje dokumenata razlomljeno je objašnjenjima domaćih i stranih stručnjaka, kojih u filmskoj verziji uopće nije bilo. Herojski kičeraj mudro je isprekidan promišljanjima srednjovjekovnog poimanja nasilja, načina na koji su vladari utvrđivali svoju suverenost te pričama o tome koliko su naša dosadašnja saznanja o ranoj hrvatskoj povijesti doista utemeljena na činjenicama, a koliko na romantičnom nacionalizmu teoretičara iz devetnaestog stoljeća. Ukratko - sada to već malo više izgleda kao History Channel, a malo manje kao 'TV kalendar'.«

Serija je uglavnom iznimno dobro prihvaćena u javnosti pa je tako poznati hrvatski filmski kritičar Nenad Polimac zaključio:

Nakon odgledanih svih sedam epizoda sa sigurnošću možemo reći: Hrvatski kraljevi su najvažniji i najbolji proizvod HRT-a u posljednja dva desetljeća.[24]

Scene koje prate svakodnevni život sedmorice seljaka ocjenjene su kao najzanimljiviji dio serijala (vidi gornji citat Zrinke Pavlić o tome kako je serija mnogo bolja od filma),[21][25] što je svakako pohvala za autora Burića koji je te likove i uveo u serijal. U službenoj prezentaciji serije, HRT je istaknuo da je redateljski potez prema kojem nijedan profesionalni glumac ne glumi u seriji rezultirao iznimno prirodnim i uvjerljivim reakcijama naturščika koji su se izvrsno snašli pred kamerama.[4] Glumci koji su nakon premijere ocjenjeni kao uglavnom dobri,[26] nakon završetka serije su kritizirani kao ponekad prilično nezgrapni,[27] a sitne nelogičnosti su zanemarene.[28] Autor nije pribjegao uljepšavanju stvarnih događaja.[29]

Vizualni efekti uključujući najavnu špicu ocjenjeni su kao spektakularni kao nešto što do tada nitko nije napravio u Hrvatskoj, apsolutni užitak za oči.[30][31][22][32] Nema ništa lošega u tome što je serija vizualno podsjećala na Gladijatora, Gospodara prstenova i Igru prijestolja,[33][32][34] ali pretjerivanje vizualnim efektima u pojedinim slučajevima je bilo kontraproduktivno.[31] Glazba je nakon premijere ocjenjena kao dobro ukomponirana u film,[33] ali je nakon završetka serije pretjerana uporaba glazbe i slow motiona kritizirana kao kontraproduktivna.[35][36]

Serijal je medijski najbolje popraćen od strane Hrvatskoga vojnika. Tako je kroz 8 dijelova podlistka nastao popularni prikaz ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Autor podlistka Leon Rizmaul, ocjeniviši serijal 8 na ljestvici do 10,[37] vrijednost Hrvatskih kraljeva opisao je ovim riječima:[38]

»Srednji vijek jedno je od najkompliciranijih razdoblja u povijesti čovječanstva. Vrlo ga je teško opisati, gotovo nemoguće. Upravo se te, naizgled nemoguće, misije prihvatio tim Domagoja Burića na početku četvrte epizode "Hrvatskih kraljeva". Trebalo je mnogo redateljske vještine da se u nekoliko minuta sažme Tomislavovo vrijeme i logično ga približi gledateljima. Tko su bili i kad su pisali car Porfirogenet, pop Dukljanin i Toma Arhiđakon ključne su stvari za to razumijevanje. S druge strane razlučivanje ljudskog doživljaja države i kraljevanja danas, od onoga prije tisuću godina, stvari su bez kojih ne možete razumjeti ni srednjovjekovnog papu, ni Bizant, ni kralja Tomislava i njegovu vlast. Sve u svemu, nekoliko uvodnih minuta četvrte epizode nešto je najbolje što je autor ovih redaka, u smislu domaćeg povijesnog dokumentarizma, ikad vidio.«Zrinka Nikolić Jakus s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu ocijenila je serijal kao krvavi spektakl bez mitologizacije.[39] Nema ishitrenih zaključaka i oprez u donošenju izričitih sudova o ljudima i događajima.[40] Scenarij je odmjeren, slijedi novije znanstvene spoznaje. Ozbiljnost, a i spektakularnost pristupa pojačava i dojam velikih imena svjetske historiografije konzultiranih i intervjuiranih za potrebe serije.[41] Njezin prvi dojam je bio da su Hrvatski kraljevi snimljeni za muškarce.[42] Izrazila je strah od stereotipizacije srednjeg vijeka navevši veze Hrvatske s inozemstvom i upozorivši da nije sve bilo tako crno-bijelo kao što je prikazano u scenama iz svakidašnjeg života.[43]

Emitiranje serije oživjelo je i pomalo zaboravljeno razdoblje hrvatskoga ranog srednjeg vijeka pa je tako organizirano i nekoliko stručnih tribina na ovu temu. Održano je predavanje o složenim vizualnim efektima u seriji na Institutu Ruđer Bošković.[44] Autor serije Domagoj Burić te direktor fotografije Branko Cahun nagrađeni su Godišnjom nagradom HRT-a u svibnju 2012. upravo za rad na ovom projektu. Na IMDbu, serijal je, nakon ocjena više od sto korisnika, ocjenjen osmicom na ljestvici do deset,[45] uz nekoliko pozitivnih kritika iz Hrvatske i jugoistočne Europe.[46]

DVD izdanje[uredi | uredi kôd]

Večernji list je poklonio svojim čitateljima veliki poster Hrvatski kraljevi, 6. ožujka 2014.[47]

HRT je pustio u prodaju prvi DVD Hrvatski kraljevi 13. ožujka, a drugi 27. ožujka 2014.[47]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Hrvatski kraljevi: Rex Chroatorum hrtprikazuje.hr. HRT. Objavljeno 10. srpnja 2023.
  2. ↑ a b c d e f g h i j k l TV protifl.net - Hrvatski kraljevi
  3. ↑ a b c d Hrvatski vojnik - Hrvatski kraljevi: Tko su Hrvati?. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2014. Pristupljeno 10. siječnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q HRT: Hrvatski kraljevi - BBC na hrvatski način (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 10. siječnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ a b c d e Slobodna Dalmacija, Božidar Domagoj Burić: Pozivam gledatelje na krunidbu hrvatskih kraljeva 22. rujna 2011.
  6. ↑ a b c Jutarnji list, Domagoj Burić: Znam da nekima razbijam iluzije ... ali s hrvatskim kraljevima nisam radio domoljubni igrokaz  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine)
  7. ↑ a b c d e f Globus, Braveheart s Prisavlja: Domagoj Burić u ulozi sadističkog kneza Domagoja
  8. ↑ Tportal.hr - HRT predstavio najskuplji serijal - 'Hrvatske kraljeve'
  9. ↑ Tportal.hr - 'Hrvatski kraljevi' koštali su 18 milijuna kuna
  10. ↑ a b c d tvprofil, Hrvatski kraljevi (2011)
  11. ↑ Amazon.com - Mistični barbarizam
  12. ↑ iTunes.Apple.com - Mistični barbarizam
  13. ↑ Tportal.hr - Za kraljeve i domovinu! 6. kolovoza 2012.
  14. ↑ a b c Glas Istre - Hrvatski kraljevi u podhodu na Europu
  15. ↑ a b c Slobodna Dalmacija - HRT-ovu seriju Hrvatski kraljevi od danas gleda cijela Europa
  16. ↑ a b Večernji list - Domagoj Burić: Nakon “Kraljeva” radim spektakl “Republika”
  17. ↑ HRT.hr - 'Hrvatski kraljevi' na Viasatu - stiže i 'Republika'. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2014. Pristupljeno 22. svibnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ Večernji list - Hrvatski kraljevi uz bok najvećim svjetskim produkcijama
  19. ↑ Tportalova kritika - O premijeri Zrinka Pavlić:
    »Foršpan za 'Hrvatske kraljeve' koji se već neko vrijeme vrti na HTV-u izgleda zbilja spektakularno. Mačevi lete, krvca rujna frca po junacima, konji ržu i propinju se po poljanama, a specijalni se efekti specijaliziraju do neba. K'o da je netko pomiješao 'Igru prijestolja', 'Spartacusa' i pol kile šahovnice! Ni cjelovečernja verzija ne izgleda mnogo drukčije. Isti konji, isti efekti, ista glazba, ista krv, ali… Preko svega odjekuje monoton glas Miljenka Kokota i lekcija o velebnoj povijesti Hrvata, ispričana u najboljoj maniri 'TV kalendara'. U tri sam navrata zadrijemala. Nisam bila jedina [...] No svoj audiovizualnoj majstoriji usprkos, 'Hrvatski kraljevi' dosadni su do plakanja, odnosno - u mojem osobnom slučaju - do hrkanja. Prijateljica s kojom sam pohodila pretpremijeru u tri me navrata morala oštro kresnuti laktom u rebra, dok je s ekrana dopirao glas Miljenka Kokota u beskonačnoj petlji povijesnih podataka i pretpostavki. Možda cijela priča postane lakše probavljiva kada se razlomi u seriju, ali ovako, u cjelovečernjem izdanju, takva je naracija od 'Hrvatskih kraljeva' učinila dvosatnu pokoru. Na kraju sam se osjećala kao da sam odslužila dvosatnu kaznu gledanja 'TV kalendara' zbog pogrešnog parkiranja. [...] No kada se u te igrane prizore uloži toliko truda, vremena, novca, pa i talenta kao što je uloženo u 'Hrvatske kraljeve', onda se autori obično potrude i nasnimiti nešto dinamičniju naraciju. U 'Hrvatskim kraljevima' taj je dio gadno zaštekao i zbog toga smo dobili film u kojem kao da je 'akcija' snimljena 2011, a popratna pripovijetka 1975. Nema tog sjajnog konjanika, zgodnog kneza i spektakularnog krštenja koji bi takav propust mogli nadoknaditi jer priča je ipak ključni dio filma. A ona koju je Burić Kokotovim glasom nasnimio na igrane prizore jednostavno je – da ponovim – naporna.«
  20. ↑ Večernjakova kritika - O premijeri Milena Zajović:
    »Umjesto toga, čitavo vrijeme slušamo naraciju Miljenka Kokota koji gledatelju predstavlja četiri stoljeća hrvatske povijesti, od sukoba kneževa Ljudevita i Borne do smrti kralja Zvonimira i početka mađarske dominacije, pri tome jasno dijeleći povijesne činjenice od uvriježenih mitova.«
  21. ↑ a b Tportalova kritika - O premijeri Zrinka Pavlić:
    »Ne bih se upuštala u procjenu točnosti povijesnih podataka kojima nas je Burić zasuo u filmu, no bojim se da su 'Hrvatski kraljevi' u dosadu utonuli upravo zbog njihova gomilanja. Previše se inzistiralo na velikim povijesnim zbivanjima te čojstvu i junaštvu naslovnih likova, a premalo prostora dalo onome segmentu filma koji je cijelu predavačku monotoniju mogao sasvim fino razdrmati. Mislim pritom na prizore sa 'sedam izmišljenih Hrvata', koji su Buriću poslužili kao ilustracija života običnih ljudi u srednjevjekovnoj Hrvatskoj i koji su bez ikakve sumnje najzanimljiviji dio dokumentarca. Sedmorica mladih lunjaju po šumama i gorama, tuku se oko pečene kokoši, opijaju se ko maturanti u Lloret de Maru i u gradovima ih zalijevaju sadržajem noćnih posuda. Duhovito, zabavno i antropološki zanimljivo, a i publika u Lisinskom dobro je reagirala. Sve nas, naime, mnogo više zanima kako su ljudi u to-i-to doba doista živjeli nego koje su paktove potpisivali, kakve krune nosili i pred kojim popom klečali. Da su u 'Hrvatskim kraljevima' beskrajna nabrajanja kraljevskih loza, godina i brojevnog stanja brodovlja malo više ispresijecana dogodovštinama sedam običnih Hrvata, lakše bismo ih provarili. No da je Burić krenuo tim putem, grandioznost bi se razvodnila i sentiment da smo potomci junačina koje ovdje obitavaju od stoljeća sedmog ne bi bio tako naglašen.«
  22. ↑ a b Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »No, šalu na stranu. Nezahvalno je, a i pomalo nepošteno prema autoru i ekipi, govoriti o dojmovima nakon filma prije gledanja serije kojoj film predstavlja zapravo samo najavu i koji bi zapravo trebao više predstaviti standarde produkcije i najsenzacionalnije scene. Osobito primjene kompjutorske tehnologije u rekonstrukciji srednjovjekovnih crkava i samostana, a i kaskaderski odlično izvedene scene bitaka i opsada. Sigurno je da serija sadrži puno više scena koje objašnjavaju svakodnevni život, običaje, rituale te uz materijalni i duhovni svijet hrvatskog ranosrednjovjekovlja.«
  23. ↑ Tportalova kritika - O seriji Zrinka Pavlić:
    »Možda zvuči paradoksalno, ali Burićev magnum opus 'Hrvatski kraljevi' mnogo je bolji u obliku TV serije negoli kao film koji je HTV premijerno prikazao prije nekoliko tjedana u Lisinskom. Zgusnuti povijesni kičeraj i beskrajno te monotono nabrajanje podataka u serijskom su formatu razlomljeni pričama i objašnjenjima povjesničara, prizori svakodnevice ranoga srednjeg vijeka brojniji su i zanimljiviji i sve zajedno sada više nalikuje 'History Channelu' nego 'TV kalendaru'. Naravno, kao što su se neke stvari uvelike popravile, neke su se pri prelasku s velikog na mali ekran i pokvarile Prije nekoliko tjedana, kada sam otišla na premijeru ‘Hrvatskih kraljeva’ u Lisinski, Burić me ubio dosadom. Da, da, i tada sam primijetila da se radi o tehnički iznimnom ostvarenju, koje sa svim specijalnim efektima, lijepim momcima koji vitlaju mačevima i Višeslavovim krstionicama iz kojih izvire bezgrešna voda - stoji uz bok samim vrhuncima svjetske produkcije. No monotona naracija, pretjerano zgusnuti prizori povijesnog kičeraja i hrpetine podataka kojima se s ekrana zasipalo gledateljstvo - bili su jednostavno predosadni. Na moje veliko čuđenje, verzija koja se prikazuje u obliku televizijske serije, a čija je treća epizoda emitirana sinoć na HTV-u - puno je bolja. Na prvi pogled ta tvrdnja možda zvuči paradoksalno. Kako, majketi, nešto što je, kada se prikazuje u obliku dvosatnoga filma, živa tlaka - može postati zanimljivije kada se rastegne na xy 45-minutnih epizoda? E, pa može. [...] Ipak, 'Hrvatski kraljevi' kao serija su mnogo zanimljiviji, povjesničari koji u njoj govore gotovo su do kraja ubili bespotrebno ognjištarenje iz 'zippane', filmske verzije, a ni naracija, koja je u Lisinskom djelovala kao nametljiv zaostatak TV produkcije iz sedamdesetih, u ovome obliku nije toliko naporna. Serija je, kraće rečeno, za razliku od filma sasvim gledljiva i vjerujem da će poslužiti kao koristan nastavni materijal učiteljima povijesti diljem Hrvatske.«
  24. ↑ Jutarnji list, 28. studeni 2011.
  25. ↑ Večernjakova kritika - O premijeri Milena Zajović:
    »Ogromnu količinu podataka na trenutke je suviše teško pratiti, pa u sjećanju osim dojmljivih prizora krvavih bitaka ili građevina koje se uzdižu iz vlastitih ruševina, najviše ostaju duhoviti prikazi nekadašnjeg života na ovim prostorima - smrdljivi prenapučeni gradovi, seljani koji si međusobno trijebe buhe ili podaci o alkoholizmu i davnim seksualnim praksama.«
  26. ↑ Večernjakova kritika - O premijeri Milena Zajović:
    »U serijalu glume naturščici najrazličitijih profesija, od vojnih časnika i sinjskih konjanika do tehničkog osoblja HTV-a. U svojim su ulogama uglavnom dobri, onoliko koliko mogu biti s obzirom da većina u filmu nema niti jednu jedinu repliku.«
  27. ↑ Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »Oni su svakako razbili monotoniju suhoparne povijesne događajne pripovijesti, ali ponekad djeluju prilično nezgrapno, i to je dio u kojem najviše nedostaju profesionalni glumci koji razumiju mizanscenu i znaju se ponašati pred kamerom.«
  28. ↑ Večernjakova kritika - O premijeri Milena Zajović:
    »Pretrpanost informacijama i sitne nelogičnosti, poput one u kojoj gledamo zdrave, mesnate seljane rumenih obraza dok narator govori o teškoj gladi u selima, ipak ne mogu zasjeniti nedvojbeno ogroman trud čitave ekipe serijala, zahvaljujući kojem se možemo pohvaliti da smo stali uz bok najvećim TV produkcijama. Jer "Hrvatski kraljevi" zaista izgledaju i zvuče svjetski.«
  29. ↑ Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »[...] a dramaturški je prekrasno ispričana legenda o Zvonimirovu ubojstvu. Dobro je primijetiti da Burić nije pribjegao metodama uljepšavanja stvarnih događaja. Tu su sve kontroverzne situacije: brat ubija brata, uzurpatori se penju na prijestolje, neki su vladari sposobni, a drugi jednostavno nisu.«
  30. ↑ Tportalova kritika - O premijeri Zrinka Pavlić:
    »Da odmah razriješim dilemu – serijal je zbilja spektakularan. Uglavnom vizualno i uglavnom na razini reklame za Staropramen pivo s princezinim proročanstvima o budućnosti Praga, ali, brate mili, takvo što još nitko živ u Hrvatskoj nije snimio! Nitko u Hrvatskoj dosad nije snimio ni scene koje podsjećaju na onu reklamu za digitalni fotoaparat u kojoj Kip slobode pleše pred zapanjenim turistima u New Yorku, a koje su za špicu 'Hrvatskih kraljeva' pretvorene u oživjele kipove hrvatskih velikana te njihovom pojavom zapanjene prolaznike. Da bi' riječ rekla. Dobra fora.«
  31. ↑ a b Večernjakova kritika - O premijeri Milena Zajović:
    »Odlična je i sama najavna špica serijala, u kojoj pred zaprepaštenim turistima oživljavaju najpoznatiji kipovi naših srednjevjekovnih vladara. Redatelj se na trenutke čak pretjerano trudi impresionirati vizualnim efektima, pa scena nad Višeslavovom krstionicom djeluje poput visokobudžetne reklame za izvorsku vodu, stavljajući povijesni događaj u drugi plan.«
  32. ↑ a b Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »Ako ste primijetili da vas serija Hrvatski kraljevi vizualno podsjeća na "Gospodara prstenova" ili "Gladijatora", to nije ništa loše, to je potpuno legitimno. Na to se ne smije gledati kao na krađu ili kopiranje nego odavanje priznanja i citiranje velikana svjetske kinematografije. Hrvatski kraljevi obiluju iznimno lijepim, prvi put na ovaj način prikazanim, rekonstrukcijama većine objekata iz najranije hrvatske povijesti. Čuda novih tehnologija, računalno generirani ljudi, objekti, građevine, brodovi apsolutno su fascinantni. Rekonstrukcije crkava, kraljevskih palača kao i srednjovjekovnih gradova apsolutni su užitak za oči. Svi koji poznaju Split moraju gledati s užitkom na to kako je rekonstruirana palača. Vizualno me naročito oduševio morski dio, gdje flote izgledaju da ne mogu uvjerljivije, [...]«
  33. ↑ a b Tportalova kritika - O premijeri Zrinka Pavlić:
    »Glazba u 'Hrvatskim kraljevima' isto nije loša: podsjeća na mješavinu soundtracka 'Gospodara prstenova' i Metallicinog koncerta s filharmonijom u San Franciscu, a dobro je i ukomponirana u film, pogotovo u scene bitaka koje kao da su izrezane iz 'Gladijatora'. Efekti u kojima se drevne crkve grade iz vlastitih ruševina totalno su kul, ljudi koji pred kamerama glume 'rvacke junač'ne prilično su uvjerljivi, [...]«
  34. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »A raskoljavanja lubanja, rezanja vratova i sličnih stvari ima svakako puno. I spektakularne su. U vizualnom smislu ovo je povijest za generacije odgojene na kompjutorskim igrama, 'Gospodaru prstenova' ili 'Igri prijestolja'. Za trenutak se prisjetite Gondora, a u sadašnjim okolnostima, hrvatski vladari koji podsjećaju na vladare Gondora, uopće nisu loša pomisao. Čak ni za povjesničare. «
  35. ↑ Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »Problema u serijalu ipak ima. Pretjerana upotreba slow motiona može biti kontraproduktivna. Tu možda izlazi na vidjelo filmska neškolovanost autora, jer kako i zašto se upotrebljavaju usporene snimke uči se na akademiji filmske režije. One su u filmskoj teoriji, slično kao i glazba, predviđene kao sredstvo naglašavanja i emotivnog. Ovakvim usporavanjima vjetra u konjskoj grivi, ili kopita u brdskom potoku ispada da se svakih minutu do dvije nešto retorički bitno događa, što je, naravno, apsurdno i nepotrebno.«
  36. ↑ Tportalova kritika - O seriji Zrinka Pavlić:
    »No kao što su neki elementi 'Hrvatskih kraljeva' pri prelasku s velikog na mali ekran postali mnogo bolji, tako su i neki drugi elementi u novom, televizijskom formatu postali naporniji. Pritom prije svega mislim na glazbu. Na premijeri u Lisinskom Domagoj Burić prije samoga je prikazivanja filma s orkestrom, zborom, pjevačicom i, kako ju je sam nazvao, 'heavy metal sekcijom' izveo svojevrstan miks glavnih glazbenih tema iz 'Hrvatskih kraljeva' i to je, u tom skraćenom obliku, zvučalo fora. Možda malo predramatično i preslično nečemu što smo već negdje čuli, ali doista neloše. Sada, kada se i taj score razgranao na serijsku epiku pa imamo priliku čuti kako zvuči u svakom pojedinom dijelu, odjednom više ne podsjeća na Metallicu koja svira sa simfonijskim orkestrom San Francisca, nego baca na Thompsona koji se pravi intelektualac pa stilizira ojkače. Znam, znam, neki će reći da je takav melos i primjeren temi rane hrvatske povijesti, ali ako pitate mene, to samo pridonosi kičerskom ozračju pojedinih scena.«
  37. ↑ Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »Što se stvarno događalo u hrvatskom srednjovjekovlju nećemo pouzdano znati dok ne svladamo putovanje kroz vrijeme. Dok to ne naučimo, morat ćemo se zadovoljiti vizijom Domagoja Burića i njegova tima s HTV-a. Stoga na ljestvici do deset, Hrvatski kraljevi zaslužuju čvrstu osmicu.«
  38. ↑ Kritika Hrvatskog vojnika - O seriji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2014. (Wayback Machine) Leon Rizmaul:
    »Problema u serijalu ipak ima. Pretjerana upotreba slow motiona može biti kontraproduktivna. Tu možda izlazi na Povijest možemo voljeti samo ako je razumijemo i zato je teško voljeti srednji vijek. Zbog nedostatka pisanih svjedočanstava o nekim razdobljima i desetljećima nemamo nikakvih informacija. Zato je iskovana krilatica o mračnom srednjem vijeku, neosvijetljenu dobu obilježenu nepismenošću, glađu i bijedom. Dovoljno vjerodostojnih izvora nema, gotovo sve što znamo temelji se na pretpostavkama, a kad na kraju i dođemo do nekog zaključka, nikada ne možemo biti sigurni i moramo ostaviti veliki upitnik.«
  39. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »Posao je povjesničara koji se bavi ranim srednjim vijekom kao posao televizijskog detektiva koji rekonstruira slučaj iz malog broja tragova, ali bez satisfakcije priznanja ubojice na kraju epizode. S druge strane, ovo je razdoblje zbog traženja nacionalnih korijena isto tako privlačan poligon i za ljubitelje i graditelje mitova zbog čega najava serije pa čak i sama spektakularna špica s oživljavanjem kamenih spomenika hrvatskih vladara može izazvati skepsu radi li se možda i o oživljavanju mitologizacije koju ti spomenici bradatih grdosija sa sobom neizbježno povlače. U tom smislu možemo biti mirni.«
  40. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »Autor serije školovani je povjesničar koji bi, da se ne bavi poslom kojim se bavi, sada vjerojatno sjedio u nekom institutu ili predavao na nekoj visokoškolskoj ustanovi. Povjesničari ne moraju biti zabrinuti oko prezentacije povijesnih sadržaja u seriji. Nema ishitrenih zaključaka i oprez u donošenju izričitih sudova o ljudima i događajima navest će ljude od struke da odahnu iako će možda upravo to ići širem gledateljstvu na živce – što uopće na kraju znamo i možemo znati?«
  41. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »Prema do sada viđenom, scenarij je odmjeren, slijedi novije znanstvene spoznaje od kojih će neke širem gledateljstvu biti možda iznenađujuće, ali su u znanstvenim krugovima već poznate i prihvaćene. Ono što će eventualno izazvati kritičko podizanje obrva kod znanstvenika isto je ono što bi izazvalo jednaku reakciju među nekim kolegama i na ozbiljnim znanstvenim skupovima. Ozbiljnost, a i spektakularnost pristupa – ponajprije za ljude iz struke koji znaju o kome se radi, pojačava i dojam velikih imena svjetske historiografije konzultiranih i intervjuiranih za potrebe serije kao što su npr. Jacques LeGoff ili Rosamond McKitterick što je otprilike kao da ste angažirali Placida Dominga da komentira povijest hrvatske opere ili sir Alexa Fergusona povijest hrvatskog nogometa. Njihova će fizička pojava (LeGoffa i kolega) u hrvatskoj obrazovno-znanstvenoj seriji vjerojatno u znanstvenicima i nastavnicima povijesti izazvati sličan adrenalin kao kaskaderske scene pada s tvrđave ili raskoljavanje nečije lubanje u slow-motionu za šire gledateljstvo.«
  42. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »Ipak, ako film treba biti na neki način uvod i svojevrsni sažetak serije, prvi dojam bi bio da su 'Hrvatski kraljevi' ipak nešto što je snimano ponajprije za dečke o dečkima koji se vizualno impresivno, a i prilično krvoločno međusobno ubijaju, a u pauzama jašu lijepim krajolicima, šeću (povremeno čak i u ženskoj pratnji), primaju poklonstva, obilaze crkve te se goste pečenom prasetinom za trpezom. Dojam je isti u prikazima svakodnevnog života malih ljudi koje predstavljaju opet sedmorica momaka (čini se, predviđeni i kao dobrodošao humorističan odmak od ozbiljnog sadržaja) koji se također mlate i goste, naravno više uz žitne kaše i grahorice nego prasetinu, uz značajno naglašeno pljuvanje, podrigivanje i ostalo što već s tim ide te si u međusobnim druženjima trijebe uši.«
  43. ↑ Krvavi spektakl bez mitologizacije Zrinka Nikolić Jakus:
    »Svakako, da se razumijemo, sve je to istina (i osim možda zadnjeg detalja nije nešto neuobičajeno i u nekim puno nam bližim razdobljima od dalekog srednjeg vijeka), ali istina su također i zadarske dame koje u jedanaestom stoljeću čitaju i nabavljaju knjige, domaći teolozi koji raspravljaju s kolegama iz inozemstva o istančanim razlikama u liturgiji, ljudi kojima je puno važnije hoće li smjeti oženiti sestričnu u trećem koljenu nego tko će biti metropolit, multikulturalnost i multijezičnost gradskih društava u kojima ste uz rizik izlijevanja sadržaja noćnih posuda na glavu (iako treba reći da je prenapučenost naših gradova više karakteristika kasnijih stoljeća), mogli računati i na puno brži rad sudova nego danas. A i seksa je bilo nešto. I ne samo bračnog. Svakako ste imali puno više šanse nego danas umrijeti prije tridesetpete te oplakivati smrt djece, ali ste mogli doživjeti i pozne godine života i dočekati unučad, a također po najnovijim antropološkim istraživanjima izgleda da su ljudi u ranom srednjem vijeku prosječno bili u nešto boljoj fizičkoj formi i zdraviji nego oni nekoliko stoljeća kasnije, u renesansi. U tom smislu, za bojati se više stereotipizacije srednjeg vijeka nego mitologizacije.«
  44. ↑ Od početka razvoja računalne grafike na Ruđeru do složenih vizualnih efekata u filmu Hrvatski kraljevi[neaktivna poveznica]
  45. ↑ IMDb - Hrvatski kraljevi
  46. ↑ IMDb - Hrvatski kraljevi: Ocjene i kritike
  47. ↑ a b Večernji list - Veliki poster “Hrvatski kraljevi” na dar

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatski_kraljevi_(serija)&oldid=6853455"