Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika).
Hrvatski konjanik oko 1620., Vojno-povijesni muzej u Beču
Hrvatski konjanik

Hrvatski konjanici ili Hrvatsko konjaništvo (njem. Kroatische Reiter, Krabaten, Kroaten) sudjelovali su kao vrlo cijenjeni plaćenici u carskoj, bavarskoj, španjolskoj, danskoj i francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjem ratu u Europi. Spadali su među lake konjanike. Stekli su visoku vojničku reputaciju u ratu tako da je takav tip lakog konjaništva bio tražen u svim većim vojskama. Nakon Bitke kod Siska 1593. godine, i rata koji je trajao do 1606. godine, dostupni su nam platni popisi sa brojem vojnika koji su službovali u utvrdama na Vojnoj krajini.

Procjenjuje se da je otprilike 7.000 vojnika stalno boravilo u Vojnoj krajini, a od tog su 30% bili su Hrvati koji su službovali u postrojbama haramija i konjanika husara.

Te su postrojbe bile plaćenici i djelovali vojničkim redom.

U slučaju većeg ugrožavanja još nekoliko tisuća Hrvata podizao je pod oružje ban, plemstvo, Crkva ili po sveopćem pozivu (insurekciji).

Za Habsburgovce je Vojna krajina bila prvenstveno zaštita njihovih zemalja i interesa. Kao takva bila je upravno i političko potčinjena Beču.

Iz toga razloga Beč je imao više vlastitih trupa na granici od hrvatskih.

U Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) Beč je otvorio kasu i pozvao Hrvate upomoć, jer se našao u teškoj situaciji.

Hrvati su se uglavnom kao konjanici odazvali pozivu. Od paljbenog naoružanja, nosili su najmanje dva pištolja te arkebuze zbog čega su nazivani i arkebuzirima.

Nosili su rado sablje obješene preko ramena, kako im ne bi smetale pri hodu. Bili su drukčiji od ostalih postrojba onoga vremena.

Kao konjanici i kao pješaci bili su univerzalni ratnici svojeg vremena. Život na granici s Osmanskim Carstvom, na kojoj se do već čitavo stoljeće ratovalo, Hrvati su izbrusili instinkt u snalaženju i preživljavanju.

Od osmanskih ratnika, koji su sa sobom donijeli način nomadskih ratnika izvježbali su vještinu borbe sabljom. Lukavost i okrutnost bez koje ne bi bilo opstanka na vojnoj granici kombinirano s hrvatskom hrabrošću, upornošću, izdržljivošću na pozornicu su izašli ratnici sa kakvim se zapadna Europa jos nije suočila.

Između 100 i 1000 ljudi činili su pukovniju. Hrvati su zadržali veličine četa od otprilike 50 ljudi u kakvima su inače službovali na granici. Hrvatske konjaničke pukovnije ratovale su u glavnom sa 4-8 četa. Čini se da je broj od 200-400 konjanika odgovarao njihovoj organizaciji i njihovim načinu borbe.

Povijest je hrvatsko konjaništvo zapamtila kao sjajne ratnike. Širili su pred sobom strah i strepet. Svojim zastrašujućim izgledom i pretjerivanima u pričama protivnika širili su panike na protestantskioj strani.

Albrecht von Wallenstein je imao posebno dobro mišljenje o Hrvatima, pa je zapisao:

Wikicitati Nijemci su glomazni, teški i spori konjanici, Mađari su nepouzdani i prevrtljivi, Poljaci se brzo rasipaju u potrazi za plijenom, Moldavci ne žele ići daleko od svojih domova, Vlasi se prodaju za malo novaca, ali Hrvati – oni udaraju snažno u skupinama i to uvijek tamo gdje je to najpotrebnije, na popuštaju gotovo nikad … ”
()

Hrvati su kao ratnici svoje bogato vojničko iskustvo razvili u stalnim borbama s Turcima.

Postoje razna imena za Hrvatske konjanike:[1]

Hrvatski konjanici su bili naoružani arkebuzama, pištoljima i sabljama.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Johann Christoph Allmayer-Beck und Erich Lessing : Die kaiserlichen Kriegsvölker. Von Maximilian I. bis Prinz Eugen 1479 - 1718, Juli 1989, ISBN 978-3-570-00290-2
  • Miroslav Brandt: Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980.
  • Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.
  • Michael Howard, Rat u europskoj povijesti, Srednja Europa, Zagreb 2002
  • Heeresgeschichtliches Museum (Hrsg.): Die k. k. Militärgrenze (Beiträge zu ihrer Geschichte). Österreichischer Bundesverlag, Wien 1973 (Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums, 6) ISBN 3-215-73302-1
  • Paul Boppe, La Croatie militaire (1809-1813) ISBN 953-207-082-6.
  • Ante Nazor, Hrvatska vojska u ranom srednjem vijeku, Polemos, 3/2000.
  • Tomislav Aralica (crteži: Višeslav Aralica): Hrvatski ratnici kroz stoljeća, Znanje d.d., Zagreb, 1996., ISBN 9536473321, ISBN 9789536473328 [1]
  • Zvonimir Grbašić et Al. Hrvati slike iz ratničke prošlosti, CARSKI HUSAR d.o.o., Zagreb, 1993.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Bitke kroz povijest Hrvati - ratnici i vojnici, 5. prosinca 2009., pristupljeno 18. prosinca 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P history.svg Nedovršeni članak Hrvatsko konjaništvo (Habsburška Monarhija) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.