Hrvoje Šarinić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvoje Šarinić
Hrvoje Šarinić

Hrvoje Šarinić

4. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
12. kolovoza 1992. – 3. travnja 1993.
Prethodnik Franjo Gregurić
Nasljednik Nikica Valentić
Predsjednik Franjo Tuđman
Rođenje 17. veljače 1935.
Smrt 21. srpnja 2017.
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica, Demokratski centar

Hrvoje Šarinić (Sušak, 17. veljače 1935.Zagreb, 21. srpnja 2017. ), bio je hrvatski političar, četvrti predsjednik Vlade Republike Hrvatske (od 12. kolovoza 1992. do 3. travnja 1993.).

Životopis[uredi VE | uredi]

Hrvoje Šarinić rođen je na Sušaku 1935. godine od oca Marijana i majke Vile (r. Marunić).[1] Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinićeva kava, član HSS-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku Talijana. Krajem Drugoga svjetskog rata počinio je samoubojstvo (službeno izvješće).[1] Posmrtno nove su komunističke vlasti njegova oca proglasile narodnim neprijateljem a obitelji konfiscirana je imovina.[1] Majka mu se kasnije udala za uglednoga arhitekta Lea Babića.

Nakon završetka gimnazije, u Zagrebu upisuje Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga 1962. šalju na specijalizaciju u Francusku. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980., unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna (Južnoafrička Republika). U međudobi je od 1980. do 1984. godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, 1984. godine zapošljava se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. Godine 1987. cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Krajem 1989. godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača HDZ-a i bliski suradnik dra Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinet predsjednika Franje Tuđmana po francuskom modelu. Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je dr. Tuđman odlučio zamjeniti Nikicom Valentićem. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu predsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje šef Ureda za nacionalnu sigurnost. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u Istri. Krajem 1990-ih gurnut je iz kruga bliskih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje Ivica Kostović, koji na toj dužnosti ostaje do smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ i osniva Demokratski centar.

1999. godine objavio je knjigu Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995. (1998.).

Smrt[uredi VE | uredi]

Umro je u Zagrebu, 21. srpnja 2017. godine, nakon duge i teške bolesti u kliničkoj bolnici Sveti Duh.

Sahranjen je na zagrebačkome Mirogoju, pet dana poslije smrti, 26. srpnja 2017. godine.

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Bio je vjenčan sa suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Hrvoje Šarinić govorio je i pisao francuski te talijanski i engleski jezik.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvoje Šarinić, vecernji.hr, 1. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2017.