Huttal
| Mjesta kulturne baštine drevnog Huttala | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Tadžikistan |
| Godina uvrštenja | 2025. (47. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | (ii), (iii) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1627 |
| Koordinate | 37°44′N 69°17′E / 37.733°N 69.283°E |
  Huttal Položaj Huttala u Tadžikistanu | |
Huttal (tadžički: Хуттал), poznat i kao Hutalon (i varijantama kao što su Khutlan, Khatlan, a u kineskim izvorima Ko-tut-lo) bila je kneževina (srednjovjekovno kraljevstvo) i povijesna regija na sjevernoj obali rijeke Oxus (Oks, moderna Amu Darja), koja se nalazila između njezinih pritoka Vahša i Panja. Otprilike odgovara modernoj regiji Hatlon u Tadžikistanu.
Huttal je imao vrlo važnu ulogu od 7. do 16. stoljeća u trgovini na Putu svile. Huttal je osiguravao vrijednu robu poput soli, zlata, srebra i konja te je služio kao središte kulturne, vjerske i tehnološke razmjene. Njegovi raznoliki arheološki ostaci (budistički hramovi, palače, naselja, proizvodni centri i karavan-saraji) ilustriraju njegovu stratešku važnost i živahnu interakciju sa susjednim carstvima. Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2025. godine.[1]
.jpg)
.jpg)
Kameno oruđe pronađeno u okrugu Khovaling ukazuje na to da su ljudi naseljavali područje Huttala već prije otprilike 800 tisuća godina. U brončanom dobu sela su se pojavila u mnogim okruzima Huttala.
U davna vremena (6. stoljeće pr. Kr.), Huttal je bio dio Ahemenidskog Carstva. U 4. stoljeću pr. Kr. napao ga je Aleksandar Veliki. Od tada je pod kontrolom Grčkog Kraljevstva Baktrije (3.-2. stoljeće pr. Kr.)
Kneževina Huttal je postojala otprilike od 690. do 948. godine. Ime je dobila od Heftalita, plemena koje je osvojilo Kušansko Carstvo u 5. i 6. stoljeću. Prema armenskim i bizantskim rukopisima iz tog vremena, zapadnjaci su Heftalite nazivali “Haitali”.
Predislamska kneževina Huttal igrala je aktivnu ulogu, ponekad kao saveznik, a ponekad kao neprijatelj, Omejida tijekom muslimanskog osvajanja Transoksanije, i tek su 750./751. Abasidi konačno uspostavili izravnu kontrolu nad njom.[2] Banjuridska grana Toharistana vladala je teritorijem koji su držali Abasidi i priznala je samanidsku vlast u 10. stoljeću. Nakon pada Samanidskog Carstva 999. godine, Huttal je, kao i druge tadžikistanske regije, pao pod vlast nomadskih Turaka, dinastije Karahanida, dok je Horasan pao pod vlast Gaznavida. Između ove dvije dinastije izbio je sukob oko pogranične pokrajine Balkh i susjednih teritorija na desnoj obali Amu Darje, Huttala i Čaganijana. Godine 1008. Gaznavidi su porazili karakanidsku vojsku u bitci kod Balka. Nakon ove bitke, Huttal i Čaganian pali su pod vlast gaznavidskog sultana Mahmuda. No, već 1038. godine Gaznavidi su izgubili Huttal od karahanidskog vladara Ibrahima ibn Nasra (Buri Tegina).
Čini se kako je ova regija zadržala autonomnu liniju vladara tijekom 11. stoljeća, ali i nakon sredine 11. stoljeća kada dolazi pod kontrolu seldžučke države.[2] Padom seldžučke moći, Huttal je došao pod kontrolu Gurida i Horezmšaha (12. - početak 13. stoljeća), pod kojima nije poznata izvorna kneževska linija. U 13. stoljeću, Huttal je postao dio Mongolskog Carstva i njegovog nasljednika, Čagatajskog kanata, koji se ponovno pojavio kao autonomna kneževina nakon njegovog sloma sredinom 14. stoljeća. Huttal je naposljetku osvojio Muhamed Šajbani Kan 1504. godine i Šajbanidi Buharskog kanata su prestali koristiti naziv Huttal, koji je zamijenjen imenom Kulob.[2]
.jpg)
Huttal se od davnina smatra jednom od najprosperitetnijih regija. Tu su cvjetali uzgoj pamuka, žitarica, vrtlarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Arheološki nalazi pokazuju da su obrti u Huttalu bili visoko razvijeni. Lončari iz Huttala izrađivali su razne kućanske predmete (lonce, vrčeve, zdjele i tanjure). Od 9. do 12. stoljeća u gradovima Huttala u izobilju su se proizvodile rezbarene i emajlirane posude, ali i posude od obojenog stakla, te tanjuri i kutlače od mekog kamena. Trgovačka ruta Puta svile prolazila je kroz Huttal, što je pridonijelo razvoju domaće i vanjske trgovine. Na stranim tržištima postojala je velika potražnja za čistokrvnim konjima iz Huttala. Huttal je također ostvarivao značajne prihode od proizvodnje maghatonske soli (današnji Khoja Momin) i lijekova. Zlatni, srebrni i bakreni novčići korišteni su u vanjskoj i domaćoj trgovini.[1]
Gradovi Huttala sastojali su se od kudandija, županijskog grada i groblja. Središte Huttala u srednjem vijeku bio je grad Hulbuk. Imao je veličanstvene zgrade od pečene cigle i popločane ulice, što svjedoči o visokoj razini arhitektonske umjetnosti. Nalazi šarene žbuke s prikazima životinja i ptica pronađeni su u palačama Hulbuka i Sayyada.
U obiteljskim odnosima stanovništva Huttala postojali su elementi poliandrije. Religija naroda Huttala u davna vremena bio je zoroastrizam, a kasnije su se okrenuli budizmu, monizmu i kršćanstvu. U 8. i 9. stoljeću u Huttalu je uveden islam.
Dio vaze s prikazom lova na lavove iz Kafirkale, 7. st.
Glava žene iz Adžina-Tepea, 7.-8. st. Nacionalni muzej antikviteta, Dušanbe.
Budistička zidna slika iz Adžina-Tepea, 7.-8. st.
Brončano kandilo u obliku risa iz Hulbuka, 10.-11. st.
Kockice za igru od slonovače i lapis lazulija iz Hulbuka, 10.-11. st., Dušanbe.
.jpg)
.jpg)
| ID (UNESCO) | Slika | Naziv | Koordinate | Površina |
|---|---|---|---|---|
| 1627-001 | .jpg) |
Budistički samostan Adžinatepa | 37°47′53″N 68°51′16″E / 37.79806°N 68.85444°E | 1,508 ha |
| 1627-002 | .jpg) |
Kalai Hulbuk | 37°46′39″N 69°33′24″E / 37.77750°N 69.55667°E | 2,585 ha |
| 1627-003 | .jpg) |
Šahristoni Hulbuk | 37°47′01″N 69°33′38″E / 37.78361°N 69.56056°E | 14,275 ha |
| 1627-004 | Manzaratepa | 37°47′01″N 69°33′38″E / 37.78361°N 69.56056°E | 22,06 ha | |
| 1627-005 |  |
Zoli Zard | 38°07′42″N 69°19′37″E / 38.12833°N 69.32694°E | 8,929 ha |
| 1627-006 | Makbarai Mavlono Tojiddin | 38°08′05″N 69°20′39″E / 38.13472°N 69.34417°E | 20,88 ha | |
| 1627-007 |  |
Halevard (Kofirkala) | 37°35′19″N 68°38′48″E / 37.58861°N 68.64667°E | 20,397 ha |
| 1627-008 | Šahristoni Zoli Zar | 37°38′58″N 69°28′04″E / 37.64944°N 69.46778°E | 55 ha | |
| 1627-009 | Karavansaraj Tohir | 37°44′39″N 69°17′55″E / 37.74417°N 69.29861°E | 0,861 ha | |
| 1627-010 | Šahrtepa | 37°22′51″N 69°22′13″E / 37.38083°N 69.37028°E | 5,748 ha | |
| 1627-011 | Budistički hram Khišttepa | 38°19′11″N 69°56′01″E / 38.31972°N 69.93361°E | 0,166 ha | |
- 1 2 Cultural Heritage Sites of Ancient Khuttal na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 4. studenoga 2025.
- 1 2 3 C. Edmund Bosworth, Kottal, province of medieval Islamic times in modern Tajikistan, Encyclopedia Iranica, Online edition, 2009.
- Y. Yakubov, D. Saqofi-Khovaling, Huttal, Sovjetska tadžička enciklopedija u 8 sv. (1978.-1988., sv. 7.), glavni urednik M. D. Dinorshoev, SIEST (Znanstveno uredništvo Tadžikistanske nacionalne enciklopedije), 1987.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Huttal |
| Kulturna baština (3) | Mjesta kulturne baštine drevnog Huttala (2025.) • Put svile: Koridor Zarafšan-Karakum1) (2023.) • Predurbano središte Sarazma (2010.) | |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (2) | Nacionalni park Tadžik (2013.) • Tugajske šume Prirodnog rezervata Tigrova jaruga (2024.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (7) | Čakan, umjetnost vezenja (2018.) • Falak (2021.) • Nasredin hodža, tradicija kazivanja anegdota3) (2022.) • Proslava nove godine, Novruz2) (2016.) • Oši Palav, tradicionalni objed i njegov društveni i kulturni kontekst (2016.) • Uzgoj i tradicionalna proizvodnja svile za tkanje2) (2016.) • Šašmakom glazba4) (2008.) | ||
|
1) Zajedno s Uzbekistanom i Turkmenistanom; 2) Zajednička svjetska baština više zemalja; 3) Zajedno s drugim državama (Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan, Turska, Turkmenistan i Uzbekistan); 4) Zajedno s Uzbekistanom | |||