Igra školice (1980.)

Izvor: Wikipedija
Igra školice
Naslov izvornika
Hopscotch
RedateljRonald Neame
ProducentEdie i Ely Landau
ScenaristBryan Forbes
Brian Garfield
Glavne ulogeWalter Matthau: Miles Kendig
Glenda Jackson: Isobel von Schönenburg
Sam Waterston: Joe Cutter
Ned Beatty: Myerson
Herbert Lom: Mihail Jaskov
David Matthau: Leonard Ross
GlazbaIan Fraser
Godina izdanja1980.
Trajanje106 minuta
DržavaSAD
Jezikengleski
Žanrkomedija
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Igra školice (izvorni naziv Hopscotch, doslovni prijevod "školica") je američki film iz 1980. godine. Spada u žanr avanturističke komedije. Glavne uloge tumače Walter Matthau i Glenda Jackson. Redatelj je Ronald Neame, po scenariju koji su napisali Bryan Forbes i Brian Garfield prema Garfieldovom istoimenom romanu iz 1975. godine. Film su producirali Edie i Ely Landau.

Zaplet[uredi | uredi kôd]

Radnja filma odvija se u vrijeme hladnog rata. Šef odjela CIA-e Myerson (Ned Beatty) povlači agenta Milesa Kendiga (Walter Matthau) s terena na uredski posao, jer nije uhitio KGB-ovog agenta Jaskova (Herbert Lom). Kendig to ne prihvaća i odmeće se. Nastanjuje se u Salzburgu kod svoje nekadanje ljubavi i bivše agentice Isobel von Schönenburg (Glenda Jackson). Da ga ne bi ganjali zbog napuštanja službe, odluči pisati memoare u kojima će objelodaniti makinacije CIA-e i Myersonovu nesposobnost. Poglavlja jedno za drugim šalje na adrese važnijih svjetskih obavještajnih službi. Obje strane ne žele da im se otkriju tajne te u potragu za Kendigom kreću CIA (Myerson, Cutter i Ross) i KGB (Jaskov). Kendig je uvijek korak ispred svojih progonitelja, "skačući" (otud naslov filma) s jedne na drugu lokaciju (po Americi i Europi), a na kraju lažira svoju smrt u eksploziji aviona nad Engleskim kanalom. Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se u knjižari i kupuje svoje memoare koji su postali bestseler, čiji je naslov također "Hopscotch".

Glavne uloge[uredi | uredi kôd]

Glazba[uredi | uredi kôd]

Ian Fraser nije pisao glazbu za film, već je samo adaptirao skladbe drugih kompozitora i dirigirao izvedbom. U filmu dominira klasična, odnosno Mozartova glazba. Lajtmotiv je Rondo za klavir i orkestar u D-duru, KV 382, čije varijacije prate Kendigovo kretanje i "igru školice", a također je i pozadina odjavne špice. Korištena je glazba iz sljedećih djela (navedena prema prvom pojavljivanju u filmu):

Izvori[uredi | uredi kôd]