Ilirska teorija o podrijetlu Hrvata

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ilirska teorija o podrijetlu Hrvata vremenski je najranija pisana hipoteza o hrvatskom iskonu koja dijelom datira još od srednjovjekovnih pisaca prije razrade današnjeg slavenstva. Oblikovana je najviše u 19. stoljeću tijekom narodnog preporoda i ilirskog pokreta kao motiv za narodno jedinstvo u teškim vremenima mađarizacije. Raniji predstavnici ove teorije bili su narodni preporoditelji u 19. stoljeću, od kojih je najveći zalagatelj bio Ljudevit Gaj. Ova teorija kasnije je u Jugoslaviji odbačena. Ipak, u genetskoj strukuri Hrvata nađeni su jasni dokazi koji upućuju na značajni mogući udio Ilira u oblikovanju oko 2/5 sadašnjeg pučanstva Hrvatske (I. Jurić), osobito na dinarskom i jadranskom području.

Glavni suvremeni zastupnici ove teorije o ilirskom iskonu Hrvata danas su biogenetičar prof. Ivan Jurić, te povjesničar dr. Ivan Mužić koji u svojoj monografiji (niz izdanja) o ilirskom iskonu Hrvata daje opširnu bibliografiju za mnogobrojne arheološke, povijesne i antropološke nalaze u prilog autohtonosti Hrvata. Nasuprot dosad službene avaro-slavenske etnogeneze Hrvata, Mužić razrađuje svoju gotsko-ilirsku teoriju po kojoj većina Hrvata potječu od antičkih Ilira koje je početkom srednjeg vijeka etnički i državno organizirala doseljena gotska elita u kasniji hrvatski narod. Odnedavna su objavljeni i obilni jezični pokazatelji o autohtonoj kulturnoj baštini antičkih Liburna kod čakavskih Hrvata na Kvarnerskim otocima (tzv. bodulski cakavizam), gdje Mitjel Yoshamya navodi blizu 6.000 očuvanih neromansko-predslavenskih riječi i niz egzotičnih gramatičkih oblika, naslijeđenih iz staroga liburnijskog jezika.

Ostaje problem arheoloških nalaza ranohrvatskih grobova, slavenskih toponima poganskoga podrijetla, kao i službenih dokumenata rimskih papa koji svjedoče o tome da su Hrvati od svoga najranijeg spominjanja u današnjoj Hrvatskoj bili pogani, dok su Iliri već nekoliko stoljeća ranije prihvatili kršćanstvo, a Goti arijanski oblik kršćanstva.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • I. Mužić: Hrvati i autohtonost. Dominović d.o.o,, Zagreb 1998. (7. prošireno izdanje: Marjan tisak, Split 2001.)
  • I. Jurić: Genetsko podrijetlo Hrvata - etnogeneza i genetička otkrića. Zagreb 2003 (2. izdanje: Slobodna Dalmacija, Split 2005.)
  • M. Yoshamya: Gan Veyaan, Old-Croatian medieval archidioms vol. 1. ITG - 2 izdanje, Zagreb 2005.