Zvjezdasti anis
| Zvjezdasti anis | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Austrobaileyales |
| Porodica: | Schisandraceae |
| Rod: | Illicium L. |
| Baze podataka | |
Zvjezdasti anis (badijan, lat. Illicium) je rod zimzelenih grmova i stabala iz porodice Schisandraceae, tribusa Illicieae DC. Linnaeus ga je objavio 1759. u desetom izdanju djela Systema Naturae. Kew rod prihvaća i danas u njemu vodi 40 prihvaćenih imena na razini vrste, među kojima je jedan imenovani hibrid, Illicium × rubellum. Rod je nekada bio izdvojen u zasebnu porodicu Illiciaceae, ali se u današnjoj klasifikaciji uključuje u Schisandraceae; APWeb ga izdvaja u monotipski tribus Illicieae.
Ime Illicium potječe od latinskoga illicere, „privući, mamiti”, a odnosi se na snažan i privlačan miris biljaka.
Biljke su gotovo uvijek gole, bez dlaka, premda se na mladim izbojcima nekih vrsta mogu pojaviti rijetke dlačice. Pupovi su obavijeni upadljivim, ali rano otpadajućim ljuskama. Listovi su jednostavni, cjelovitog ruba i najčešće naizmjenični, ali su prema vrhovima grančica često toliko zbijeni da izgledaju kao da su raspoređeni u pršljenovima. Plojka je papirnata do kožasta, perasto nervirana, a peteljka s gornje strane užlijebljena. Biljke su izrazito aromatične zbog hlapljivih spojeva prisutnih u različitim organima.
Cvjetovi su dvospolni i hipogini, uglavnom pojedinačni u pazušcima listova, osobito prema vrhovima izbojaka. Ocvijeće čini veći broj slobodnih tepala, najčešće raspoređenih u nekoliko pršljenova; vanjski su obično manji, a unutarnji se razlikuju veličinom i mogu biti opnasti ili mesnati. Prašnika je više, prema različitim vrstama približno 4–50, a antere imaju četiri mikrosporangija. Ginecej je apokarpan, obično od 7–15, a rjeđe od 5 do 21 slobodnog plodnog lista, raspoređenih gotovo u jednom pršljenu; svaki plodni list sadrži jedan sjemeni zametak.
Plod je osobito karakterističan: sastoji se od jednog pršljena radijalno raspoređenih folikula, pa cijeli skupni plod poprima zvjezdast izgled. Folikuli se pri dozrijevanju otvaraju s trbušne strane, a svaki obično sadrži jednu sjajnu sjemenku. Mehanizam otvaranja može biti eksplozivan te izbaciti sjemenku iz ploda. Upravo je taj zvjezdasti oblik najpoznatiji kod plodova I. verum.
Rod ima izrazito disjunktnu rasprostranjenost. Glavno područje raznolikosti proteže se od istočne Himalaje preko južne i istočne Azije do Japana i Malezije, dok druga skupina vrsta raste od jugoistočnih Sjedinjenih Država preko istočnog i središnjeg Meksika do Kube i Hispaniole.
- Illicium angustisepalum A.C.Sm.
- Illicium anisatum L.
- Illicium arborescens Hayata
- Illicium brevistylum A.C.Sm.
- Illicium burmanicum E.H.Wilson
- Illicium cubense A.C.Sm.
- Illicium difengpi B.N.Chang
- Illicium dunnianum Tutcher
- Illicium ekmanii A.C.Sm.
- Illicium floridanum J.Ellis
- Illicium gansuense Z.F.Bai & Xue L.Chen
- Illicium griffithii Hook.f. & Thomson
- Illicium guajaibonense (Imkhan.) Judd & J.R.Abbott
- Illicium henryi Diels
- Illicium hottense A.Guerrero, Judd & A.B.Morris
- Illicium jiadifengpi B.N.Chang
- Illicium lanceolatum A.C.Sm.
- Illicium leiophyllum A.C.Sm.
- Illicium macranthum A.C.Sm.
- Illicium majus Hook.f. & Thomson
- Illicium merrillianum A.C.Sm.
- Illicium micranthum Dunn
- Illicium modestum A.C.Sm.
- Illicium pachyphyllum A.C.Sm.
- Illicium parviflorum Michx. ex Vent.
- Illicium parvifolium Merr.
- Illicium petelotii A.C.Sm.
- Illicium philippinense Merr.
- Illicium rangelense (Imkhan.) García-Beltrán
- Illicium ridleyanum A.C.Sm.
- Illicium simonsii Maxim.
- Illicium stapfii Merr.
- Illicium sumatranum A.C.Sm.
- Illicium tashiroi Maxim.
- Illicium tenuifolium (Ridl.) A.C.Sm.
- Illicium ternstroemioides A.C.Sm.
- Illicium tsaii A.C.Sm.
- Illicium verum Hook.f.
- Illicium viridiflorum Yahara, A.Nagah. & Tagane
- Illicium wardii A.C.Sm.
- Illicium × rubellum S.Y.Lu ex W.J.Huang & S.W.Chung
Homotipski:
- Skimmi Adans. in Fam. Pl. 2: 364 (1763), nom. illeg. superfl.
Heterotipski:
- Badianifera L. ex Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 6 (1891)
- Cymbostemon Spach in Hist. Nat. Vég. 7: 444 (1838)