Inicijativa triju mora
| Inicijativa triju mora | |
|---|---|
 | |
| Skraćenica | 3SI |
| Utemeljena | 2015. |
| Osnivač | Kolinda Grabar-Kitarović (Hrvatska Andrzej Duda (Poljska) |
| Mjesto osnivanja | New York, SAD |
| Tip | političko-gospodarski forum |
| Svrha | razvoj prometnih, energetskih i digitalnih infrastrukturnih veza na sjeverno-južnoj osi EU-a |
| Broj članova |  Austrija Bugarska Češka Estonija Grčka Hrvatska Latvija Litva Mađarska Poljska Rumunjska Slovačka Slovenija |
Inicijativa triju mora (eng. Three Seas Initiative, 3SI) jest političko-gospodarska platforma inicijative trinaest država istočne i srednje Europe, koje su ujedno članice Europske unije (EU), na potezu koji spaja tri mora: Baltik, Jadran i Crno more. Osnovana je 2015. godine na inicijativu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i poljskog predsjednika Andrzeja Dude u svrhu razvoja prometnih, energetskih i digitalnih infrastrukturnih veza na sjeverno-južnoj osi Europske unije.
Članice inicijative jesu Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Grčka, Hrvatska, Litva, Latvija, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Mađarska.[1]
Područje Inicijative Jadran-Baltik-Crno more predstavlja 28 % teritorija Unije i 22 % njezina stanovništva, ali i samo oko 10 % BDP-a. Članice teže pospješiti gosopdarsku suradnju izgradnjom i nadogradnjom prometnih koridora i infrastrukture.[2]
Inicijativa je osnovana 29. rujna 2015. godine susretom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i poljskog predsjednika Andrzeja Dude u New Yorku u Sjedinjenim Američkim Državama. Inicijativa predstavlja i povijesni "recidiv“ ideje "Međumorja“ koji su pred stotinjak godina ponajviše zastupali poljski maršal Józef Piłsudski i poljska inteligencija.[3]
Prvi sastanak Inicijative triju mora održan je 25. i 26. kolovoza 2016. godine u Dubrovniku, kada su na poticaj hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i poljskog predsjednika Andrzeja Dude održani dogovori između dvanaest država istočnog i južnog dijela Europske unije smještenih na potezu Baltik-Jadran-Crno more.
Na drugom sastanku, koji je održan 6. – 7. srpnja 2017. u Varšavi u Poljskoj, sudjelovao je kao gost i američki predsjednik Donald Trump koji se otvoreno suprotstavio Njemačkoj o pitanju plina. Trump je kritizirao Njemačku tvrdnjom kako postaje energetski sve ovisnija o Rusiji.
Treći sastank Inicijative održan je 17. – 18. rujna 2018. godine u Bukureštu u Rumunjskoj i na njemu je sudjelovao njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas, koji se založio i za punopravno članstvo Njemačke u Inicijativi, ali je Njemačka naposljetku ostala samo promatrač. Na tom je sastanku Hrvatska predložila 11 projekata: tri iz područja energetike, sedam iz područja prometnog povezivanja i jedan iz područja digitalizacije. Ukupna vrijednost hrvatskih projekata bila je 1,78 milijardi eura, a uključivali su, među ostalim, LNG-terminal na otoku Krku i Jonsko-jadranski plinovod te Luku Rijeka.
Četvrti sastanak pod predsjedanjem slovenskog predsjednika Boruta Pahora održan je 5. – 6. lipnja 2019. godine u Ljubljani u Sloveniji, a na njemu su kao gosti i promatrači sudjelovali predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier. Na tom sastanku dogovorena je zajednička suradnja zemalja članica inicijative s Europskom unijom. Kako bi se povećala korist od inicijative pokrenut je poseban financijski fond koji bi trebao financirati zajedničke infrastrukturne projekte. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka.
Godine 2020. za vrijeme pandemije COVID-19 održan je virtualni sastanak članica Inicijative pod predsjedanjem Estonije. Sljedeći sastanak, šesti po redu, održan je 8. – 9. srpnja 2021. godine u Sofiji u Bugarskoj i na njemu je sudjelovala grčka predsjednica Katerina Sakellaropoulou, dok se Grčka pridružila inicijativi kao trinaesta članica na osmom sastanku održanom 6. – 7. rujna 2023. godine.
Ukrajina, makar nije članica EU i NATO-a, uključena je u rad Inicijative 2022. godine, sa statusom „sudjelujućeg partnera”.[4]
Na jedanaestom sastanku u Dubrovniku 28. i 29. travnja 2026. svoje sudjelovanje prijavilo je oko 1600 predstavnika iz 724 tvrtke iz 45 zemalja.[5] Američko izaslanstvo predvodio je ministar energetike Chris Wright, koji je uoči summita pozvao na jačanje energetske infrastrukture u opskrbi prirodnim plinom.[5] Američka veleposlanica u Hrvatskoj Nicole McGraw najavila je u tjednu uoči sastanka potpisivanje više poslovnih sporazuma između Hrvatske i SAD-a.[5]
Ciljevi Inicijative triju mora jest jačanje svekolike regionalne političke, ekonomske, infrastrukturne, energetske i sigurnosne suradnje između država istočne i južne Europe koje se nalaze na prostoru između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora. Izgradnjom LNG terminala na Krku, koji će se spojiti s već izgrađenim terminalom u Poljskoj, stvorit će se alternativa dotadašnjoj plinskoj osovini Moskva-Berlin na opskrbu prirodnim plinom. Izgradnja LNG terminala na Krku dovela bi do diverzifikacije opskrbe energentima predstavlja alternativu navedenom rusko-njemačkom monopolu.[3] Nakon početka Rusko-ukrajinskog rata u veljači 2022. godine javila se prijeka potreba država članica Europske unije da se osamostale od ovisnosti o prirodnom plinu iz Rusije, čime su napori Inicijative tri mora o diverzifikaciji opskrbe EU-a energentima dobili na značaju.
Među ciljevima inicijative koji su izraženi u deklariracijama sastanaka zemalja članica su jačanje ekonomskog razvoja, jačanje političke stabilnosti EU-a i obogaćivanje transatlantskih veza.
Inicijativa triju mora u svom radu sklapa političke i poslovne odnose sa strateškim partnerima, odnosno promatračima, poput Europske komisije, Japana, Njemačke, SAD-a, Španjolske i Turske, a ima i odnose sa partnerskim zemljama: Albanija, Crna Gora, Moldavija i Ukrajina.[1]
Neki autori prepoznaju u Inicijativi tri mora pokrenutoj 2016. godine u suštini iste gepolitičke postavke kakve je imao projekt Međumorja, koji je poljski predsjednik Józef Piłsudski promovirao između dva svjetska rata.[6][7] Silviou Miloiu 2019. godine jezgrovito ocjenjuje da Inicijativa tri mora predstavlja novu inačicu stare ideje Međumorja.[8]
- 1 2 Suradnja koja donosi stvarne rezultate, potiče ulaganja i doprinosi stabilnosti i prosperitetu Europe. vlada.gov.hr. Pristupljeno 28. travnja 2026.
- ↑ Inicijativa tri mora u Dubrovniku dobila snažnu podršku SAD-a i Kine novipogled.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2017. (Wayback Machine)
- 1 2 Zahvaljujući Kolindi Hrvatska nakon Tuđmana opet ima vanjsku politiku direktno.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. srpnja 2017. (Wayback Machine)]
- ↑ Krzysztoszek, Aleksandra. "Ukraine becomes ‘participating partner’ of Three Seas Initiative" "EURACTIV", 21. lipnja 2022.
- 1 2 3 Sutra se u Dubrovniku potpisuju važni sporazumi HRT, objavljeno 27. travnja 2026.
- ↑ Dijanović, Davor. 2019. "INICIJATIVA TRIJU MORA – KORIJENI, IDEJE I PERSPEKTIVE" Obnova, časopis za kulturu, društvo i politiku, sv. 12, br. 1
- ↑ Friedman, George. "From the Intermarium to the Three Seas" "Geopolitical Futures", 7. srpnja 2017.
- ↑ Miloiu, Silviou. "From Intermarium to Three Seas Initiative" "Hypotheses", 20. svibnja 2019.
