Inkontinencija mokraće
Klasifikacija i vanjske poveznice | |
MeSH | D014549 ![]() |
Inkontinencija mokraće ili urinarna inkontinencija je nemogućnost kontroliranja mokrenja, tj.zadržavanja mokraće, koja se očituje u rasponu od povremenog »bježanja« mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće.
Češća je pojava kod starijih osoba, posebice žena, ali i mlađih nakon poroda Noćna inkontinencija je povezana s nedozrelim dijelom živčanog sustava koji služi kao kontrola mokrenja. Kod djece se mogu naći simptomi inkontinencije, no to je sasvim normalno u tim godinama rasta jer to nije inkontinencija već neistreniranost mjehura. Ali to naravno ne isključuje mogućnost da djeca ne mogu dobiti inkontinenciju. Ona kod djece može biti udružena s infekcijama, malformacijama mokraćnog trakta, neurološkog sustava, te ozljedama kralješnice. Inkontinencija može biti uzrokovana stresom, tako i drugim psihološkim uzrocima kao i mentalnom konfuzijom, nedovoljnim kretanjem, konzumiranjem alkohola, kave, cigareta (pogotovo uz pušački kašalj), prevelikim unosom tekućine, te posljedicom uzimanja nekih ljekova kao što su antidepresivi, diuretici, antikolinergici.
Fiziologija[uredi | uredi kôd]
Proces mokrenja uključuje dvije faze:
- fazu punjenja i spremanja, kada se mjehur puni mokraćom iz bubrega
- fazu pražnjenja, odnosno mokrenja.
Istezanjem stijenke, mokraćni mjehur prilagođava se volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prvi osjećaj nagona na mokrenje nastaje uz količinu od oko 150-200 ml mokraće u mjehuru. Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 ml mokraće. Pražnjenje mjehura ovisno je o sposobnosti mišića mjehura (detruzora) da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbaci mokraću iz mjehura.
Tipovi urinarne inkontinencije[uredi | uredi kôd]
Najčešći tipovi inkontinencije, s obzirom na uzrok, jesu:
- stresna (statička) inkontinencija – nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice i povećane mobilnosti zapornog mehanizma mokraćne cijevi
- urgentna inkontinencija – nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće uzrokovane infekcijom
- »overflow« inkontinencija – nastaje u osoba s opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom, u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura
- neuropatska inkontinencija – nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće zbog kombinacije tih stanja.
Najčešći uzroci[uredi | uredi kôd]
- slabost zdjelične muskulature u žena koje su imale višebrojne trudnoće
- slabost sfinktera nakon vaginalnih ili prostatičnih kirurških zahvata
- prolaps zdjelice u žena
- oštećenja živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježničke moždine)
- mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest, depresija), karcinom mokraćnog mjehura
- ozljede živaca ili mišića nakon kirurških zahvata ili iradijacije zdjelice.
Dijagnostičke pretrage[uredi | uredi kôd]
Po uzetoj anamnezi i fizikalnom pregledu obavljenom od obiteljskog liječnika i navedenih specijalista, slijede dalje dijagnostičke pretrage:
- biokemijski pregled mokraće
- urinokultura
- cistoskopija (pregled unutrašnjosti mjehura)
- urodinamske studije (testovi mjerenja tlakova i protoka urina)
- uroflow (testovi mjerenja brzine protoka urina kroz mokraćnu cijev)
- rezidualni urin (mjerenje količine urina u mjehuru nakon mokrenja).
Liječenje urinarne inkontinencije[uredi | uredi kôd]
Vježbe[uredi | uredi kôd]
Vježbe (poput kegelovih) važan su dio terapije, a moguće ih je izvoditi svakodnevno, neograničen broj puta i bez tuđe pomoći. Njihov je cilj učvrstiti muskulaturu dna zdjelice, a time i mišić zadužen za kontrolu ispuštanja mokraće (sfinkter)
Lijekovi[uredi | uredi kôd]
Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju napetost mišića mjehura, ojačavaju sfinkter ili opuštaju područje tzv. vrata mjehura, olakšavajući izmokravanje. Najčešći su:
- alfa1 selektivni blokatori (Tamosin ®, Omnic®, Tanyz®, Tonocardin ®)
- antikolinergici, antimuskarinski mišićni relaksansi (Detrunorm®, Emselex®)
- hormonski preparati.
Ako medikamentozna terapija ne dovodi do uspjeha, moguća je uporaba sljedećih pomagala:
- električni stimulatori
- kolagen, botulin
- urinski kateter
- upijajući–higijenski ulošci.
Kirurško liječenje[uredi | uredi kôd]
Operacije postaju metodom izbora u liječenju ako niti jedna od navedenih metoda ne postigne zadovoljavajući rezultat.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- http://www.zzjzpgz.hr/nzl/55/kad-ne-smijem-kihnuti.htm Dr. sc. Vladimir Mozetič, dr. med., preuzeto 16. prosinca 2011. s dopusnicom
![]() | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom! |