Inoslav Bešker
| Inoslav Bešker | |
 Inoslav Bešker | |
| Rođenje | 30. siječnja 1950. |
|---|---|
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | novinar |
| Portal o životopisima | |
Inoslav Bešker (Zagreb, 30. siječnja 1950.), hrvatski je novinar i filolog koji živi i radi u Rimu.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji "Natko Nodilo" u Splitu, diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, doktorirao poredbenu slavistiku na Sveučilištu u Milanu[1].
Dopisnik je Jutarnjeg lista. U novinarstvu je od 1967. Radio je za Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram, Start, Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, BBC, Radio 101 i druge. Bio je članom Savjeta časopisa Novi Plamen za vrijeme njegova izlaženja.
Redoviti je profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu od 2013.[2] Bio je profesor slavistike na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, te na Sveučilištu u Bologni. Predavao je istraživačko novinarstvo na Sveučilištu u Zagrebu[3]. Na Sveučilištu u Dubrovniku bio je od 2013. do 2023. profesor novinarstva i komunikologije[4].
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Istraživačko novinarstvo (s Orlandom Obad i dr.), studije (Zagreb, 2004.)
- Goli blagdani, monografija (Zagreb, 2004.)
- To je bio Ivan Pavao II, biografska monografija (Zagreb, 2005.)
- La musa violenta : Archetipi e tradizione nell'epica orale della Slavia dinarica, monografija (Roma, 2007.)
- I Morlacchi nella letteratura europea, monografija (Roma, 2007.)
- Filološke dvoumice, studije i eseji (Zagreb, 2007.)
- Ivan Pavao II: papa globalne komunikacije, biografska monografija (Zagreb, 2010.)
- Riječi dana (Zagreb, 2011.),
- Iza vatikanskih zidina (Zagreb, 2013.)
- Riječ po riječ (Zagreb, 2019.)
- Blagdani, antropološki ogledi (Zagreb, 2020.),
- Mediteran u književnosti, monografija (Zagreb, 2021.)
- Svetost i zločin, antropološki traktati (Zagreb, 2022.)
- »O kako bih želio Crkvu siromašnu«, biografska monografija (Zagreb, 2023.)
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- Nagrada "Otokar Keršovani", za životno djelo u novinarstvu[5]
- Nagrada Slobodne Dalmacije za životno djelo u novinarstvu[6]
- Nagrada Miljenko Smoje, za novinara godine 2002.
- Nagrada HND Marija Jurić Zagorka, za novinara godine 2002., za najbolji komentar u tisku 2002., za najbolji komentar na internetu 2006.[5]
- Nagrada Calabria, za dopisničko novinarstvo 1996.[3]
- Nagrada Kiklop, za knjigu Filološke dvoumice' '2007.[7]
- Nagrada HHO Joško Kulušić, za zaštitu ljudskih prava, 2016.[8]
- Nagrada Otto von Habsburg 2015.[9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Bilješka o piscu, u: Bešker, Inoslav, Mediteran u književnosti, Zagreb, 2021: 231.
- ↑ Inoslav Bešker
- ↑ a b [ https://inf.ffzg.unizg.hr/index.php/en/42-instruction/instruction-postgraduate-study/1539-inoslav-besker]
- ↑ Zaposlenici – UNIDU, pristupljeno 6. ožujka 2023.
- ↑ a b Inoslavu Beškeru nagrada za životno djelo.
- ↑ [ https://www.hnd.hr/75-godina-slobodne-dalmacije-frani-vulasu-nagrada-miljenko-smoje-za-novinarstvo-inoslavu-beskeru-za-zivotno-djelo 75 godina Slobodne Dalmacije: Frani Vulasu Nagrada 'Miljenko Smoje' za novinarstvo, Inoslavu Beškeru za životno djelo]
- ↑ Nagrada Kiklop
- ↑ Tanja Rudež, »Inoslavu Beškeru nagrada za zaštitu ljudskih prava«, Jutarnji list, br. 6581, 9. prosinca 2016., str. 10.
- ↑ Otto von Habsburg Prize laureates
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Inoslav Bešker Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2017., projekt Tko je tko u hrvatskoj znanosti, Knjižnice Instituta Ruđera Boškovića.
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Inoslav Bešker |