Intuicionizam

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Intuicionizam također intuitivizam je svaka filozofska teorija koja za polazište spoznaje uzima intuiciju. Henri Bergson, jedan od glavnih predstavnika suvremene intuicionističke filozofije, suprotstavlja intuitivnu spoznaju racionalnoj, držeći da se u intuiciji očituju i nagonske snage duha, a ne samo njegova "inteligencija". Filozofski pokret intuicionizma javlja se potkraj 19. stoljeća, kao reakcija na prevlast prirodoznanstvenog, mehaničkog materijalizma, i racionalne spoznaje uopće. Bergsonova je inuticija u biti neznanstveno i iracionalisitčki usmjerena i poprima u svojoj posljednjoj posljedici mističan karakter. Slične teze u Njemačkoj zastupa E. H. Schmitt, za kojega je intuicija put do spoznaje duha u sebi samome. Svojevrsni intuicionizam zastupa u estetici Benedetto Croce, koji poistovjećuje intuiciju s ekspresijom, a ovu s umjetničkim stvaralaštvom uopće.

U logici i matematici to je nazor po kojemu su primarne matematičke konstrukcije, a logičke su zakonitosti sekundarne, tako da je i sama logika grana matematike. Inzistirajući na konstruktibilnosti u matematičkom rasuđivanju (egzistencija matematičkog objekta ekvivalentna je metodi njegove konstrukcije) intuicionisti opovrgavaju legitimnost nekih postupaka klasične matematike i logike (npr, načela isključenja trećeg). Glavni predstavnici su Luitzen Egbertus Jan Brouwer, Arend Heyting, Leopold Kronecker.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Opća enciklopedija JLZ svezak 3, Foc-Iw Zagreb 1977.

Vidi također[uredi VE | uredi]