Iračko-iranska granica

Izvor: Wikipedija
Iračko-iranska granica
Osobine
Entiteti Irak
Iran
Duljina1599 km km
Povijest
Formirana1639.
Ugovor iz Zuhaba
Sadašnje stanje od6. ožujka 1975.
Alžirski sporazum
NapomeneVidi i Iransko-irački rat

Granica između Irana i Iraka duga je 1.599 km, od tromeđe s Turskom na sjeveru do plovnog puta Shatt al-Arab (poznat kao Arvand Rud u Iranu) i prema Perzijskom zaljevu na jugu.[1] Iako je granica prvi put određena 1639. godine, i danas traju određeni sporovi, posebno oko plovidbe Šat al-Arabom.

Granična crta[uredi | uredi kôd]

Zemljovid iransko-iračke granice

Granica započinje na sjeveru, na tromeđi s Turskom (na 37°8′4″N 44°47′05″E / 37.13444°N 44.78472°E / 37.13444; 44.78472. Zatim nastavlja prema jugu nizom nepravilnih linija kroz planine Zagros, otprilike prema jugoistoku, osim kratkih dijelova gdje prati rijeke (kao što su Zab as Saghir i Diyala) i mjesta gdje se irački teritorij uvlači u Iran istočno od grada Silêmanî u okrugu Penjwen. Istočno od Al Amaraha nepravilne crte prestaju, a granica se nastavlja prema jugu kroz četiri ravne dionice kroz močvaru do rijeke Nahr al-Khayin. Granica slijedi ovu rijeku kratko prema Shatt al-Arab, čiji thalweg zatim slijedi do Perzijskog zaljeva na "najnižoj točki niske vode" na ušću Šat al-Araba u 29°51′16″N 48°44′45″E / 29.85444°N 48.74583°E / 29.85444; 48.74583 (WGS84).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osmansko doba (1500. – 1920.)[uredi | uredi kôd]

Osmansko je carstvo osvojilo veći dio današnjeg Iraka od Safavidske Perzije u Osmansko-safavidskom ratu 1532.–1555. Rat je zaključen amasijskim mirom kojim je potvrđena osmanska vlast nad Mezopotamijom.[2][3] Osmanska kontrola Mezopotamije potvrđena je nakon Osmansko-safavidskog rata (1623. - 1639.), koji je okončan Zuhabskim ugovorom.[4][5][6][7] Zuhabskim ugovorom bilo je određeno da će granica između dva carstva ići između planina Zagros i rijeke Tigris, iako u to vrijeme nisu povučene precizne crte.[8]

Tijekom osmansko-hotakijskog rata (1722. - 1727.) Osmanlije su u savezu s Rusijom napale Iran, te su kroz ugovor iz Hamedana dobili velike dijelove sjeverozapadnog Irana.[8] Sljedeći je rat uslijedio u 1740-ima, koji je okončan Kerdenskim ugovorom 1746., kojim su iranske dobio natrag svoje zapadne pokrajine i čime je ponovno potvrđena granica Zuhaba iz 1639.[9][8]

Detaljni zemljovid granice u Shatt al-Arabu.

Osmansko-perzijski rat (1821. - 1823.) završio je potpisivanjem Prvog ugovora iz Erzuruma, kojim je ponovno potvrđena granica Zuhaba iz 1639. godine.[10][11][8] Pogranična komisija u kojoj su sudjelovali iranski, osmanski, ruski i britanski dužnosnici pomogla je u određivanju granice, što je rezultiralo Drugim ugovorom iz Erzuruma iz 1847. godine, koji je granicu iz 1639. godine potvrdio s nekim malim izmjenama.[12][8] Novi ugovor prvo je pokrenuo pitanje plovnog puta Šat al-Arab. Granica je postavljena na istočnoj obali rijeke tako da je čitav plovni put ostao pod osmanskom kontrolom, istovremeno dopuštajući da "perzijska plovila imaju pravo slobodno ploviti bez ikakvih smetnji i smetnji".[8] Četverosmjerno granično povjerenstvo nastavilo je s radom sljedećih godina, a nakon mnogo rada i kartografskih rasprava izrađena je detaljna karta 1869. godine.[8]

Unatoč radu komisije, sporovi oko preciznog poravnanja granica nastavili su se. Osmanlije i Iran dogovorili su se da će raditi na preciznijem razgraničenju 1911. godine, na nagovor Rusije i Britanije, koje su oboje imale kolonijalne težnje u regiji.[8][13][14][15] Od studenog 1913. do listopada 1914. granična komisija uspostavila je Carigradski protokol, pružajući detaljno razgraničenje cijele granice, a također je potvrdila osmansku kontrolu nad Shatt al-Arabom.[8] Općenito je linija trebala pratiti istočnu obalu plovnog puta, osim u regiji koja okružuje iranski grad Horamšaher, gdje je trebala slijediti thalweg.[8] Povjerenstvo za granice s četiri države potom je pregledalo granicu na terenu i razgraničilo je stupovima, izradivši detaljnu seriju karata s prikazom potvrđene granice.[8]

Kolonijalni i neovisni Irak (1920.-danas)[uredi | uredi kôd]

Tijekom Prvog svjetskog rata arapska pobuna, podržana od Britanije, uspjela je ukloniti Osmanlije s većine Bliskog istoka. Kao rezultat tajnog anglo-francuskog sporazuma Sykes-Picot iz 1916. godine Britanija je stekla kontrolu nad osmanskim vilajetima Mosula, Bagdada i Basre, koje je organizirala u Irački mandat 1920.[8] Zadržana je bivša osmansko-iranska granica, koja sada tvori granice između Irana i Iraka, a također i Irana i nove Republike Turske uspostavljene 1923.[8] Irak je stekao neovisnost 1932.[8]

Karta koja prikazuje glavna područja borbi tijekom iransko-iračkog rata (1980. – 88.)

Granicu je 1934. Iran osporio u Ligi naroda, dovodeći u pitanje valjanost i Erzurumskog ugovora i Carigradskog protokola.[8] Spor je riješen 1937. godine, slijedeći opće crte stare granice, s izuzetkom područja neposredno oko iranskog grada Abadana, gdje je granica pomaknuta s istočne obale do talvega, kao što je to učinjeno oko Khorramshahra dva desetljećima ranije.[8][16]

Iako je to riješilo glavne pritužbe Irana, nije uspjelo odgovoriti na pitanje slobode plovidbe u Shatt al-Arabu. Pitanje je ostalo otvoreno u sljedećim desetljećima, a Irak 1970-ih, nakon uspona Sadama Husseina, usvoja asertivniju vanjsku politiku. Iran je 1969. godine objavio da napušta ugovor iz 1937. godine, što je rezultiralo sukobima 1974.-1975. s Irakom na Shatt al-Arab.[17][18][19] Za odmazdu, Irak je podržao arapske separatiste u iranskoj naftom bogatoj provinciji Khuzestan, a Iran je podržavao kurdske pobunjenike u Iraku.[16] Mirovni sporazum potpisan je 6. ožujka 1975. u Alžiru u kojem su se obje strane obvezale na daljnje razgraničenje granice, kako na kopnu, tako i u Shatt al-Arab, na temelju Ugovora o Ezurumu i Carigradskog protokola.[8][20] Te je godine u Bagdadu potpisan dodatni ugovor kojim se potvrđuju odredbe Alžirskog ugovora, zajedno s kartama koje označavaju granicu.[8]

Odnosi su se još jednom pokvarili 1979. godine, kad je Saddam Hussein formalno stupio na dužnost, a iranski šah zbačen u Islamskoj revoluciji i zamijenjen šiitskom teokracijom pod ajatolahom Ruhollah Homeinijem. Rat je izbio 1980. kada je Irak napao Iran, što je dovelo do osmogodišnjeg iransko-iračkog rata.[21] Gotovo čitav kopneni rat vodio se u neposrednoj blizini međunarodne granice. Sukob je rezultirao pat-pozicijom, a nakon završetka borbi nije došlo do promjena na granici.[22] Odnosi su obnovljeni 1990. i znatno su se poboljšali od svrgavanja Sadama Husseina 2003. godine.

Naselja u blizini granice[uredi | uredi kôd]

Iran[uredi | uredi kôd]

Irak[uredi | uredi kôd]

Granični prijelazi[uredi | uredi kôd]

Iransko-irački granični prijelaz 2015. godine

Četiri su granična prijelaza između Irana i iračkog Kurdistana : Hadži Omeran (u guvernorati Erbil ), Parviz Khan,[23] Bashmaq,[24] i (od 2016.) kod Sayran Bana koji se nalazi u gradu Penjwen u guvernuratu Sulaymaniyah.[25]

Između ostatka Iraka i Irana postoje granični prijelazi kod Khosravija, Mehrana, Chazabeha / Al Shaiba, Salamcheha i Soomara / Mandalija.[26] Mehran/Zurbatiyah,[27] Chazabeh/Al Shaib, Shalamcheh i Soomar/Mandali.[28][24]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ CIA World Factbook - Iraq. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  2. ↑ 'The Reign of Suleiman the Magnificent, 1520–1566', V.J. Parry, in A History of the Ottoman Empire to 1730, ed. M.A. Cook (Cambridge University Press, 1976), 94.
  3. ↑ Mikaberidze, Alexander Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1. ABC-CLIO, 31 jul. 2011 ISBN 1598843362 p 698
  4. ↑ Kia, Mehrdad. 2017. The Ottoman Empire: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 46. ISBN 978-1610693899
  5. ↑ Somel, Selçuk Akşin, Historical Dictionary of the Ottoman Empire, (Scarecrow Press Inc., 2003), 306
  6. ↑ Meri, Josef W.; Bacharach, Jere L. 2006. Medieval Islamic Civilization: L-Z, index. Taylor & Francis. str. 581. ISBN 978-0415966924
  7. ↑ The Origin and Development of Imperialist Contention in Iran; 1884–1921. History of Iran. Iran Chamber Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2018. Pristupljeno 17. rujna 2018.
  8. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r International Boundary Study No. 164 – Iran-Iraq Boundary (PDF). 13. srpnja 1978. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. listopada 2019. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  9. ↑ Mikaberidze, Alexander. 2011. Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1. ABC-CLIO. str. 169. ISBN 978-1598843361
  10. ↑ Ateş, Sabri. 2013. Ottoman-Iranian Borderlands: Making a Boundary, 1843–1914. Cambridge University Press. New York. str. 49. ISBN 9781107033658
  11. ↑ Mikaberidze, Alexander. 2011. Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. Santa Barbara, CA. str. 301. ISBN 9781598843361
  12. ↑ Victor Prescott and Gillian D. Triggs, International Frontiers and Boundaries: Law, Politics and Geography (Martinus Nijhoff Publishers, 2008: ISBN 90-04-16785-4), p. 6.
  13. ↑ Kazemzadeh, Firuz. Russia and Britain in Persia, 1864–1914: A Study in Imperialism. New Haven, CT: Yale University Press, 1968.
  14. ↑ Siegel, Jennifer. Endgame: Britain, Russia, and the Final Struggle for Central Asia. London and New York: Tauris, 2002.
  15. ↑ White, John Albert. Transition to Global Rivalry: Alliance Diplomacy and the Quadruple Entente, 1895–1907. Cambridge, U.K., and New York: Cambridge University Press, 1995.
  16. ↑ a b Karsh, Efraim. 25. travnja 2002. The Iran–Iraq War: 1980–1988. Osprey Publishing. str. 1–8, 12–16, 19–82. ISBN 978-1-84176-371-2
  17. ↑ Bulloch, John; Morris, Harvey. 1989. The Gulf War: Its Origins, History and Consequences 1st published izdanje. Methuen. London. ISBN 978-0-413-61370-7
  18. ↑ Pipes, Daniel. A Border Adrift: Origins of the Iraq-Iran War. New Weapons. Pristupljeno 7. rujna 2014.
  19. ↑ Abdulghani, J. M. 1984. Iraq and Iran: The Years of Crisis. London. str. 142
  20. ↑ Karsh, Efraim The Iran–Iraq War 1980–1988, London: Osprey, 2002 page 8
  21. ↑ Cordesman, Anthony H.; Wagner, Abraham. 1990. The Lessons of Modern War: Volume;– The Iran–Iraq Conflict. Westview Press. str. 102. ISBN 978-0-8133-0955-2
  22. ↑ Tarock, Adam. 1998. The Superpower's Involvement in the Iran Iraq War. ISBN 9781560725930
  23. ↑ Iran re-opens border crossings with Iraqi Kurdistan region. Reuters. 2. siječnja 2018.
  24. ↑ a b Caravanistan - Iran-Iraq border crossings. Pristupljeno 5. travnja 2020.
  25. ↑ https://www.kurdistan24.net/en/tag/sayran%20ban [gola poveznica]
  26. ↑ Iraq Opens Another Border Crossing with Iran. 24. srpnja 2020.
  27. ↑ گذرگاه مرزی مهران-زرباطیه عراق بازگشایی شد
  28. ↑ Trade with Iraq Rising. 7. travnja 2015.
v • u
Granice Iraka
v • u
Granice Irana
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iračko-iranska_granica&oldid=6777639"