Iransko-turska granica

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "granica".
(Primjeri uporabe predloška)
Iransko-turska granica

Iransko-turska granica duga je 534 km, a proteže se od tromeđe s Azerbajdžanom na sjeveru do tromeđe s Irakom na jugu.[1]

Opis[uredi | uredi kôd]

Granica počinje na sjeveru na tromeđi s azerbajdžanskom Nahičevanskom Autonomnom Republikom na rijeci Aras. Granica se zatim nastavlja prema sjeverozapadu uz rijeku Karasu Çayı, dajući tako Turskoj kratku granicu s Azerbajdžanom. Granica se zatim nastavlja jugozapadno, a zatim južno nizom nepravilnih kopnenih linija, sve do iračke tromeđe. Pogranično područje izuzetno je planinsko, a naseljeno je uglavnom Kurdima s obje strane granice.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osmansko doba (1500. – 1920.)[uredi | uredi kôd]

Osmansko carstvo osvojilo je veći dio današnjeg Iraka od Safavidske Perzije u Osmansko-safavidskom ratu 1532.–1555. Rat je završen mirom u Amasyi, kojim je potvrđena osmanska vlast nad regijom.[2][3] Osmanska kontrola Mezopotamije i istočne Turske potvrđena je nakon Osmansko-safavidskog rata (1623.-1639.), koji je okončan Zuhabskim ugovorom.[4][5][6][7] Zuhabskim ugovorom bilo je predviđeno da se granica između dva carstva proteže između planina Zagros i rijeke Tigris, iako u to vrijeme nisu povučene precizne crte.[8]

Tijekom Osmansko-hotakijskog rata (1722.–1727.) Osmanlije su u savezu s Rusijom napale Iran, stekavši Hamedanskim ugovorom veliki dio sjeverozapadnog Irana.[8]

Još jedan rat uslijedio je 1740-ih godina, a okončan je Kerdenskim ugovorom 1746. koji je obnovio zapadne iranske pokrajine i ponovno potvrdio granicu iz Zuhabskog ugovora 1639. godine.[9][8]

Osmansko-perzijski rat (1821.–1823.) završio je potpisivanjem Prvog ugovora u Erzurumu, kojim je ponovno potvrđena granica iz Zuhaba 1639. godine.[10][11][8] Granična komisija u kojoj su sudjelovali iranski, osmanski, ruski i britanski dužnosnici pomogla je u razgraničenju granica, što je rezultiralo Drugim ugovorom iz Erzuruma 1847. koji je potvrdio granicu 1639. s nekim malim izmjenama.[12][8] Četverodržavna granična komisija nastavila je s radom sljedećih godina, a nakon mnogo rada i kartografskih osporavanja detaljna je karta izrađena 1869.[8] Neke su male izmjene napravljene u blizini Qotura kao rezultat Berlinskog ugovora (1878.).[8]

Unatoč radu povjerenstva, sporovi u vezi s preciznim poravnanjem granica nastavili su se. Osmanlije i Iran složili su se da će 1911. raditi na preciznijem razgraničenju na nagovor Rusije i Britanije, koje su obje imale kolonijalne aspiracije u regiji.[8][13] Od studenoga 1913. do listopada 1914. granična komisija uspostavila je Carigradski protokol, pružajući detaljno razgraničenje cijele granice.[8] Zatim je četverodržavno povjerenstvo za granicu pregledalo granicu na tlu i označilo je stupovima (osim područja Qotura koje je ostalo sporno), izradivši detaljan niz karata s prikazom potvrđene granice.[8]

Postosmansko doba (1920. - danas)[uredi | uredi kôd]

Tijekom Prvog svjetskog rata arapskim ustankom, podržanim od Britanije, uspjelo se ukloniti Osmanlije s većeg dijela Bliskog istoka. Kao rezultat tajnog Anglo-francuskog sporazuma Sykes-Picot 1916. Britanija je stekla kontrolu nad osmanskim vilajetima Mosula, Bagdada i Basre, koje je organizirala u Irački mandat 1920.[8]

Ugovorom u Sèvresu 1920. anatolijska Turska trebala je biti podijeljena, a područja sjeverno od vilajeta Mosula su trebala biti uključena u autonomnu ili nezavisnu kurdsku državu.[8][14] Turski nacionalisti bili su ogorčeni zbog ugovora, što je doprinijelo izbijanju Turskog rata za neovisnost; turski uspjeh u ovom sukobu učinio je ugovor iz Sèvresa zastarjelim.[8] Ugovorom iz Lausanne 1923. nezavisnost Turske je priznata i dogovoreno je daleko izdašnije teritorijalno rješenje, iako po cijenu turskog formalnog odricanja od bilo kakvih potraživanja prema arapskim zemljama.[15] Na istoku je zadržana bivša osmansko-iranska granica, koja sada čini granicu između Irana i Iraka, te Irana i nove Republike Turske.[8]

Dana 9. travnja 1929. u Ankari je potpisan ugovor između Turske i Irana o daljnjem razgraničenju njihove granice, dijelom kao odgovor na kurdsku Araratsku pobunu; to je zatim dovršeno na Teheranskoj konvenciji 1932., gdje su dogovorene i neke male razmjename teritorija u blizini Malog Ararata, Bazhergaha i Qotura.[8][16][17][18] Granica je tada demarkirana i konačni sporazum potpisan u Teheranu 26. svibnja 1937.[8]

Od 2017. godine Turska je započela izgradnju barijere duž tursko-iranske granice s ciljem sprječavanja ilegalnih prelazaka i krijumčarenja.[19] Zid bi trebao pokriti 144 km granice[20][21] granice. Po podacima iz prosinca 2017., tada je polovica granične barijere bila završena.[22] Prema odgovornim dužnosnicima, granična barijera trebala je biti dovršena do proljeća 2019.[23] Nacionalna stambena komisija TOKİ gradi zid u provincijama Iğdır i Ağrı.[20]

Naselja u blizini granice[uredi | uredi kôd]

Granični prijelaz kod Bazargana

Iran[uredi | uredi kôd]

Turska[uredi | uredi kôd]

Granični prijelazi[uredi | uredi kôd]

Uz cijelu granicu postoje tri prijelaza, dva za promet vozilima i jedan za promet vozilima i željeznicom.[24] Najprometniji od tri, Gürbulak, jedan je od najprometnijih graničnih prijelaza na svijetu.

Turska kontrolna točka Pokrajina Iranska kontrolna točka Pokrajina Otvoren Rita u Turskoj Ruta u Iranu Status
Gürbulak Ağrı Bazargan Zapadni Azerbajdžan 4. rujna 1953. Otvoren
Kapıköy Van Razi Zapadni Azerbajdžan 16. travnja 2011. Otvoren
Esendere Hakkâri Serow Zapadni Azerbajdžan 15. rujna 1964. Otvoren
Borualan Iğdır N/A Zapadni Azerbajdžan 1. siječnja 1985. Zatvoren

Iransko-turska granična barijera[uredi | uredi kôd]

Barijera s turske strane

Turska vlada proširila je svoje planove o izgradnji betonskog zida duž iranske granice kako bi pokrila cijelu granicu od 295 kilometara, rekao je guverner Van Mehmet Emin Bilmez 27. srpnja 2021.[25][26]

Zid je visok 3 metra, a ophodnje su pojačane u svjetlu pada Afganistana 2021. godine na talibane .[27]

Ilegalni prelasci[uredi | uredi kôd]

Padom Afganistana pod vlast talibana 2021. godine val izbjeglica prešao je Iran, zatim u Tursku. Prijavljeni su i ekonomski migranti koji traže mogućnosti zaposlenja i izbjeglice koje bježe od talibanskog nasilja ili iznuda. Turska granična politika pojačala je svoje napore, nasilno odbijajući izbjeglice na granici, gurajući se natrag u Iran, uhićujući ih pri prelasku i deportirajući ih bez odgovarajućeg postupka. Prijavljeni su dokazi o posebnim naporima kako bi se spriječilo da novinari dokumentiraju ovo pitanje.[28]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ CIA World Factbook - Iran. Pristupljeno 5. travnja 2020.
  2. ↑ 'The Reign of Suleiman the Magnificent, 1520–1566', V.J. Parry, in A History of the Ottoman Empire to 1730, ed.
  3. ↑ Mikaberidze, Alexander Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1.
  4. ↑ Kia, Mehrdad. 2017. The Ottoman Empire: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 46. ISBN 978-1610693899
  5. ↑ Somel, Selçuk Akşin, Historical Dictionary of the Ottoman Empire, (Scarecrow Press Inc., 2003), 306
  6. ↑ Meri, Josef W.; Bacharach, Jere L. 2006. Medieval Islamic Civilization: L-Z, index. Taylor & Francis. str. 581. ISBN 978-0415966924
  7. ↑ The Origin and Development of Imperialist Contention in Iran; 1884–1921. History of Iranpublisher=Iran Chamber Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2018. Pristupljeno 17. rujna 2018.
  8. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p International Boundary Study No. 28 – Iran-Turkey Boundary (PDF). 3. veljače 1964. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. listopada 2019. Pristupljeno 5. travnja 2020.
  9. ↑ Mikaberidze, Alexander. 2011. Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, Volume 1. ABC-CLIO. str. 169. ISBN 978-1598843361
  10. ↑ Ateş, Sabri. 2013. Ottoman-Iranian Borderlands: Making a Boundary, 1843–1914. Cambridge University Press. New York. str. 49. ISBN 9781107033658
  11. ↑ Mikaberidze, Alexander. 2011. Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. Santa Barbara, CA. str. 301. ISBN 9781598843361
  12. ↑ Victor Prescott and Gillian D. Triggs, International Frontiers and Boundaries: Law, Politics and Geography (Martinus Nijhoff Publishers, 2008: ISBN 90-04-16785-4), p. 6.
  13. ↑ White, John Albert.
  14. ↑ Helmreich, Paul C. 1974. From Paris to Sèvres: The Partition of the Ottoman Empire at the Peace Conference of 1919–1920. Ohio State University Press. Columbus, Ohio.
  15. ↑ Treaty of Peace with Turkey signed at Lausanne. Lausanne, Švicarska. 24. srpnja 1923. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
  16. ↑ Burdett, Anita L.P., ur. 1998. Accord relatif à la fixation de la ligne frontière entre la Perse et la Turquie. Armenia: Political and Ethnic Boundaries, 1878-1948. Cambridge Archive Editions. Cambridge. str. 959–962. ISBN 978-1852079550
  17. ↑ Tsutsiev, Arthur. 2014. Atlas of the Ethno-Political History of the Caucasus. Prijevod: Nora Seligman Favorov. Yale University Press. New Haven. str. 92. ISBN 978-0300153088
  18. ↑ Pirouz Mojtahed-Zadeh, Boundary Politics and International Boundaries of Iran: A Study of the Origin, Evolution, and Implications of the Boundaries of Modern Iran with Its 15 Neighbors in the Middle East, the Persian Gulf, the Caucasus, the Caspian Sea, Central Asia, and West Asia by a Number of Renowned Experts in the Field, Universal-Publishers, 2007, ISBN 978-1-58112-933-5, p. 142.
  19. ↑ Hürriyet Daily News: "Turkey builds 700 kilometer long wall on Syrian border" 2017-06-15
  20. ↑ a b Yeni Şafak: "TOKİ’den Türkiye’nin Kuzey-Doğu hattına 144 kilometrelik duvar" 13 May 2017
  21. ↑ Tehran Times: "Erdogan says to build walls on Iran, Iraq borders" 2 Jun 2017
  22. ↑ Yeni Şafak English: "Turkey completes half of security wall along Iranian border" 30 Dec 2017
  23. ↑ The Jerusalem Post "Turkey to complete wall on Iranian border by spring 2019" Jan 10 2018
  24. ↑ Caravanistan - Iran-Turkey border crossings. Pristupljeno 5. travnja 2020.
  25. ↑ Turkey plans to expand border wall along entire 295-km Iran frontier
  26. ↑ Turkey building 63-km monstrous wall along Iranian border to stop migration
  27. ↑ https://mobile.reuters.com/news/picture/turkey-reinforces-border-to-block-any-af-idUSRTXG0WNA
  28. ↑ https://www.nytimes.com/2021/08/23/world/europe/afghanistan-refugees-turkey-iran-taliban-airport.html
v • u
Granice Irana
v • u
Granice Turske
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iransko-turska_granica&oldid=6853862"