Prijeđi na sadržaj

Iskrcavanja u Normandiji

Izvor: Wikipedija
»Dan D« i »Operacija Neptun« preusmjeravaju ovamo. Za druga značenja pogledajte Dan D (razdvojba) i Operacija Neptun (razdvojba).
Iskrcavanja u Normandiji
Dio Operacije Overlord i Zapadnog bojišta Drugoga svjetskog rata

Taksi do pakla – i natrag – u ralje smrti, ikonična slika vojnikâ 16. pješačke pukovnije 1. pješačke divizije SAD-a, kako gacaju prema obali iz svojih desantnih čamaca na plaži Omaha ujutro 6. lipnja 1944. godine.
Vrijeme 6. lipnja 1944.
Lokacija Normandija, Francuska
Ishod saveznička pobjeda[1]
Teritorijalne promjene uspostavljeno pet savezničkih mostobrana u Normandiji
Sukobljeni
Saveznici
SAD
Ujedinjeno Kraljevstvo
Kanada
Francuska[2]
Australija[3]
Čehoslovačka[4]
Poljska[2]
Nizozemska[5]
Norveška[2]
Novi Zeland[6]
Grčka[7]
Južnoafrička Unija[8]
Južna Rodezija[9]
Treći Reich
Vođe
Dwight D. Eisenhower
Omar Bradley
Bernard Montgomery
Arthur Tedder
Bertram Ramsay
Trafford Leigh-Mallory
Miles Dempsey
Harry Crerar
Gerd von Rundstedt
Erwin Rommel
Hugo Sperrle
Theodor Krancke
Leo Geyr von Schweppenburg
Friedrich Dollmann
Hans von Salmuth
Vojne snage
156 000 vojnika[a] 50 350+ vojnika[11]

Iskrcavanja u Normandiji – kodnog naziva Operacija Neptun,[12][13] poznata i pod nazivom Dan D[14][13] – bile su desantne operacije koje su se 6. lipnja 1944. godine provodile u sklopu savezničke Invazije na Normandiju kao dijelu Operacije Overlord tijekom Drugoga svjetskog rata te najveća pomorska invazija u povijesti. Operacijom je započelo oslobađanje Francuske i ostatka zapadne Europe te su postavljeni temelji savezničke pobjede na Zapadnome bojištu.

Planiranje operacije započelo je 1943. godine. U mjesecima koji su prethodili invaziji, Saveznici su izveli značajnu vojnu prijevaru, kodnoga naziva Operacija Tjelohranitelj, kako bi Nijemce doveli u zabludu u pogledu datuma i mjesta glavnoga savezničkog iskrcavanja. Vrijeme na dan odabran za Dan D nije bilo idealno i operacija je morala biti odgođena 24 sata; daljnja odgoda značila bi odgodu od najmanje dva tjedna, budući da su planeri imali zahtjeve za mjesečeve mijene, plimu i doba dana, što je značilo da se samo nekoliko dana svakoga mjeseca smatralo prikladnim. Adolf Hitler postavio je feldmaršala Erwina Rommela za zapovjednika njemačkih snaga i razvoja utvrda duž Atlantskoga zida u očekivanju invazije. Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt postavio je general-bojnika Dwighta D. Eisenhowera za zapovjednika savezničkih snaga.

Invazija je započela ubrzo nakon ponoći u jutro 6. lipnja opsežnim zračnim i pomorskim bombardiranjem, kao i zračnim napadom – iskrcavanjem 24 000 američkih, britanskih i kanadskih zračnih trupa. Ranojutarnji zračni napad ubrzo je popraćen savezničkim amfibijskim iskrcavanjem na obalu Francuske oko 06:30 sati. Ciljani dio obale Normandije od 80 km podijeljen je u pet sektora: Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. Snažni vjetrovi otpuhali su desantne čamce istočno od njihovih predviđenih položaja, posebno u Utahu i Omahi.

Vojnici su se iskrcali pod jakom vatrom iz topovskih položaja koji su nadzirali plaže, a obala je bila minirana i prekrivena preprekama poput drvenih kolaca, čeških ježeva i bodljikave žice, što je posao timova za čišćenje plaža činilo teškim i opasnim. Najveći broj žrtava bio je na Omahi, s njezinim visokim liticama. Na Goldu, Junou i Swordu nekoliko utvrđenih gradova očišćeno je u borbama od kuće do kuće, a dva velika topovska položaja na Goldu onesposobljena su pomoću specijaliziranih tenkova.

Saveznici su prvoga dana uspjeli uspostaviti mostobrane na svakom od pet mjesta iskrcavanja, ali Carentan, Saint-Lô i Bayeux ostali su u njemačkim rukama. Caen, glavni cilj, nije zauzet sve do 21. srpnja. Samo su dva mostobrana (Juno i Gold) bila povezana prvoga dana, a svih pet nije bilo spojeno do 12. lipnja. Njemački gubitci na Dan D procijenjeni su na 4000 do 9000 ljudi. Saveznički gubitci iznosili su najmanje 10 000, s 4414 potvrđenih mrtvih.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Službena britanska povijest daje procijenjenu brojku od 156 115 ljudi iskrcanih na Dan D. To se sastojalo od 57 500 Amerikanaca i 75 215 Britanaca i Kanađana s mora te 15 500 Amerikanaca i 7900 Britanaca iz zraka.[10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ford i Zaloga 2009., str. 342.
  2. a b c Beevor 2009., str. 82.
  3. Beevor 2009., str. 76.
  4. Beevor 2009., str. 492.
  5. Beevor 2009., str. 99.
  6. Ford i Zaloga 2009., str. 25.
  7. Garner 2019.
  8. Willers 2024.
  9. MacDonald 1976., str. 517–521.
  10. Ellis, Allen i Warhurst 2004., str. 521–533.
  11. Ford i Zaloga 2009., str. 60, 63, 118–120.
  12. Operation Neptune: The U.S. Navy on D-Day, 6 June 1944 [Operacija Neptun: Američka mornarica na Dan D, 6. lipnja 1944.]. Naval History and Heritage Command (history.navy.mil) (engleski). 25. lipnja 2024. Pristupljeno 18. rujna 2024.
  13. a b Marina, Alenka; i dr. 6. lipnja 2024. Svjetski čelnici na 80. obljetnici Dana D u Normandiji. vijesti.hrt.hr. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 19. rujna 2024.
  14. Vlainić, Vibor. 6. lipnja 2016. Bitka koja je zapečatila sudbinu Hitlerovog Trećeg Reicha. dnevnik.hr. Pristupljeno 18. rujna 2024.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Mrežne stranice

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]

Vodič: D-Day beaches na Wikivoyageu

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mjesta iskrcavanja u Bitki za Normandiju