Istina prevladava

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Predsjednička zastava Češke Republike.
Krilatica na spomeniku čehoslovačkim vojnicima.

»Istina prevladava« (češ. Pravda vítězí, slč. Pravda víťazí, lat. Veritas vincit) nacionalna je krilatica Češke Republike. Pojavljuje se na zastavi predsjednika Češke Republike, koju češki ustav označava nacionalnim simbolom.[1] Bivša je krilatica Čehoslovačke i nalazila se na predsjedničkoj zastavi te države prije njezinog raspada 1993. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Krilatica je nastala tijekom Prvog svjetskog rata, a izmislio ju je Tomáš Garrigue Masaryk, vođa pokreta za češku neovisnost. Korištena je kao kontra-moto ratnoj propagandi Austro-Ugarske i sila Antante. Vjeruje se da je krilatica izvedena iz fraze Jana Husa: »Traži istinu, slušaj istinu, uči istinu, voli istinu, govori istinu, drži istinu i brani istinu do smrti«.[2] Izreka se također nalazi u podnožju spomenika Janu Husu u Pragu. Tomáš Garrigue Masaryk, prvi predsjednik Čehoslovačke, usvojio je skraćenu inačicu »istina prevladava« kao predsjednički moto ubrzo nakon neovisnosti od Austro-Ugarske 1918. Više od 75 godina kasnije, ta je krilatica odjeknula s izjavom Václava Havela o »životu u istini« i u njegovoj poznatoj izjavi »Istina i ljubav moraju prevladati laži i mržnju« (češki: Pravda a láska musí zvítězit nad lží a nenávistí).[2] Latinska inačica »Veritas vincit« bila je u upotrebi na predsjedničkoj zastavi od 1990. do 1992. kao jezikoslovno neutralan kompromis postignut između čeških i slovačkih političkih predstavnika.

Koncept istine ima dugu tradiciju u češkoj političkoj misli. Jan Hus i Ivan Amos Komenski povezivali su istinu s teološkim aspektima, dok se u Masarykovim etičkim konceptima istina predstavljala kao suprotnost laži.[3] Na Husovo uvjerenje se tradicionalno gleda kao kao na svjedočenje moralne i duhovne, a ne fizičke i vojne snage.[4] Moto Povelja 77 bio je: »Istina prevladava za one koji žive u istini«.[5]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Czech Republic – Constitution. Servat.unibe.ch. 16. prosinca 1992. Pristupljeno 6. studenoga 2011.
  2. a b Holý, Ladislav. 1996. The little Czech and the Great Czech Nation: national identity and the post-communist transformation of society. Cambridge University Press. str. 40. ISBN 0-521-55469-1
  3. Gordon, Dane R. 1998. Philosophy in post-communist Europe. Rodopi. str. 57. ISBN 90-420-0358-8
  4. Abrams, Bradley F. 2005. The struggle for the soul of the nation: Czech culture and the rise of communism. Rowman & Littlefield. str. 100. ISBN 0-7425-3024-8
  5. Willard, Dallas. 2010. A Place for Truth: Leading Thinkers Explore Life's Hardest Questions. InterVarsity Press. str. 39. ISBN 978-0-8308-3845-5