Istočno bojište (Prvi svjetski rat)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Istočno bojište
Dio Prvog svjetskog rata
Немцы в Киеве март 1918.jpg
Njemački vojnici u Kijevu 1918.
Nadnevak 17. kolovoza 1914. – 3. ožujka 1918.
Lokacija Srednja i Istočna Europa
Ishod Pobjeda Centralnih sila do završetka prvog svjetskog rata
Sukobljeni
Flag of the German Empire.svg Njemačko Carstvo
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of the Ottoman Empire.svg Osmansko Carstvo
Zastava Ruske Federacije.svg Rusko Carstvo
Flag of Romania.svg Rumunjska

Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Ruska SFSR

Vođe
Flag of the German Empire.svg Paul von Hindenburg
Flag of the German Empire.svg Erich Ludendorff
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Franz Conrad von Hötzendorf
Flag of Bulgaria.svg Nikola Žekov
Zastava Ruske Federacije.svg Aleksej Brusilov
Zastava Ruske Federacije.svg Lavr Kornilov
Flag of Romania.svg Constantin Prezan

Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic.svg Nikolai Krylenko

Istočno bojište bilo je bojište na kojem su se u prvom svjetskom ratu sukobljavale Njemačka, Austro-Ugarska, Bugarska, i Osmansko Carstvo s jedne strane, te Rusija i Rumunjska s druge strane. Operacije su počeli Rusi jer su Nijemci imali glavne snage na Zapadu. Rusi su u kolovozu 1914. napali Istočnu Prusku i Galiciju. Nakon početnih uspjeha u Pruskoj, Rusi su potkraj kolovoza potučeni kraj Tannenberga. Na galicijskom bojištu Rusi su uglavnom dominirali nad austrougarskom vojskom. Do kraja godine okružili su veliku utvrdu Przemyśl i osvojili Karpate.

U veljači 1915. Nijemci su potukli Ruse kraj Mazurskih jezera. Rusi su obranili Varšavu i osvojili Przemyśl. U svibnju je počela zajednička njemačko-austrougarska ofenziva u kojoj je probijena ruska crta kraj Gorlica u podnožju Karpata, što je dovelo do lančanog povlačenja ruskih snaga na cijeloj fronti. Slijedilo je frontalno potiskivanje Rusa koje je trajalo do kraja rujna i početkom listopada, kada je crta stabilizirana. Rusi su izgubili Galiciju, Poljsku, Litvu i dijelove Letonije i Bjelorusije.

U ožujku 1916. pokušali su ofenzivu koja nije uspjela. Zatim je početkom lipnja slijedio prodor generala Brusilova kraj Luc’ka i u Bukovinu, koji je ugrozio austrougarsku crtu i zaprijetio njezinim potpunim slomom. Morali su intervenirati Nijemci i dovući snage s drugih bojišnica. U rat na strani Antante uključila se i Rumunjska i napala Ugarsku. Stoga su Nijemci težište rata bacili na Rumunjsku i zajedno s bugarskim i austrougarskim snagama osvojili Bukurešt.

Ruski planove za ofenzivu u proljeće 1917. omela je revolucija u Petrogradu i Moskvi u kojoj je car abdicirao. Ofenziva je započela početkom srpnja probojem austrougarske crte i zaustavljena je intervencijom Nijemaca. Uskoro je sredinom srpnja počela uspješna austro-njemačka ofenziva i Rusi su odbačeni duboko na Istok, što je olakšano izbijanjem Oktobarske revolucije u Rusiji. Početkom prosinca potpisano je primirje između Centralnih sila i Rusije, što je slijedila i Rumunjska.

U veljači 1918. Nijemci su obnovili rat protiv Rusije, koja je u ožujku prisiljena na nepovoljan mir. Rusi su napustili Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, a Ukrajina i Finska postale su zasebne države.

Izvori[uredi VE | uredi]