Ivan Šubašić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
dr. Ivan Šubašić
Ivan Šubašić
ban Banovine Hrvatske
trajanje službe
24. kolovoza 1939. – 13. lipnja 1943.
Zamjenik Ivo Krbek
Prethodnik položaj stvoren
Nasljednik položaj ukinut
23. premijer Kraljevine Jugoslavije
trajanje službe
8. srpanj 1944. – 2. studeni 1944.
Premijer Petar II.
Prethodnik  Božidar Purić
Nasljednik Josip Broz Tito
Rođenje 7. svibnja 1892.
Smrt 22. ožujka 1955.
Politička stranka HSS
Zanimanje pravnik

Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. svibnja 1892. – Zagreb, 22. ožujka 1955.), hrvatski odvjetnik i političar, ban Banovine Hrvatske. Narodni zastupnik kotara Delnice, jedini ban banovine Hrvatske od 1939. godine. Predsjednik izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije u Londonu postao je 1944. godine. S Titom je potpisao dva sporazuma koji su omogućili suradnju Titova partizanskog pokreta i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije.

Rani život[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vrijeme Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Austro-ugarsku vojsku i sudjelovao je u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslan je na istočno bojište. Tu je dospio u rusko zarobljeništvo, gdje je stupio u dobrovoljačke jedinice srpske vojske i sudjelovao u proboju Solunskog bojišta. Regent Aleksandar ga je darivao nagradom Karađorđeve zvijezde. Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio je svoj odvjetnički ured u Vrbovskom, na današnjoj adresi I. G. Kovačića 4. Tu se upoznao i s vođom HSS-a, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za zastupnika u Ustavotvornoj skupštini izabran je 1938. godine.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Ban Banovine Hrvatske[uredi VE | uredi]

Kao ugledan čovjek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rješenju hrvatskog pitanja. Kao pomirljiv političar, imenovan je za bana Banovine Hrvatske poslije sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine, premda je Maček u početku želio Augusta Košutića na tom mjestu. Za vrijeme Travanjskog rata boravio je u Zagrebu. Odbio je pustiti na slobodu zatvorene komuniste prije njemačkog ulaska u Zagreb.[nedostaje izvor] Bio je usko povezan s vladom generala Simovića i s njom je napustio zemlju.

U izbjegličkoj vladi[uredi VE | uredi]

Šubašić u Italiji s kraljem Petrom II, 1944.

Poslije većih ostavki pojedinih ministara Simovićeve vlade, dobio je mjesto jednog od kraljevog namjesnika. Poslije kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladinog izaslanstva. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na poticaj premijera Churchilla prihavaća misiju sastava nove vlade. 1. lipnja 1944. kao kompromis - Hrvat i nekomunist - bio je imenovan premijerom.[1] U ovoj vladi, dr. Šubašić je vršio i dužnost ministra vanjskih poslova i ministra financija. Na prijedlog Churchilla upućen je u Jugoslaviju da se sporazumi sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.

Povratak u Jugoslaviju[uredi VE | uredi]

Boravi na Visu od 14. do 17. svibnja 1944., gdje je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gdje izjveštava britanskog premijera Churchilla o rezultatima sporazuma. Na ponovno inzistiranje Churchilla, odlazi po drugi put u Jugoslaviju. Boravi u Beloj Crkvi do kolovoza 1944., a zatim u Vršcu, gdje ima opsežne razgovore s Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. ožujka 1945. u Beogradu, dr. Šubašić je dobio resor vanjskih poslova. Već u listopadu 1945. podnio je ostavku zbog neslaganja s političkim smjerom u zemlji i napustio vladu. Po pobjedi snaga JNOF-a (komunista) na izborima, dr. Šubašić odlazi u Zagreb.

Kasniji život i smrt[uredi VE | uredi]

Živio je povučeno, no pod stalnom paskom OZNA-e. Umro je 22. travnja 1955. u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju, a na sprovodu se okupilo 10.000 ljudi.

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Journal of Croatian Studies, XXIV, 1983 – Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., Electronic edition by Studia Croatica. Retrieved 2010-02-02.