Ivan Delija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Delija
središte
Opći životopisni podatci
Datum smrti 26. studenoga 2017.
Mjesto smrti Osijek
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 28.06.1991. - 30.06.2003.
Čin Satnik.jpg Satnik (od 05.01.1992.)
Ratovi Flag of Croatia.svg Domovinski rat
Važnije bitke Istočna Slavonija
Obrana Osijeka
Operacija Strijela
Operacija Tigar
Dubrovačko zaleđe
Operacija Maslenica
Zadarsko zaleđe
Operacija Bljesak
Zapadna Slavonija
Operacija "Zid"
Operacija "Fenix"
Vojska Seal of Armed Forces of Croatia.png Hrvatska vojska
Rod vojske Seal of Croatian Army.png Hrvatska kopnena vojska
Jedinice Narodna zaštita RH.jpg Narodna zaštita (RH)
222009.png 106. brigada HV
GRB 130 BRIGADE HV-1.png 130. brigada HV
68bojnaVP.png 68. bojna Vojne Policije
Zapovijedao Zapovjednik samostalnog voda
Zapovjednik komandnog voda
Zapovjednik satnije
Zapovjednik satnije BOV-a
Zapovjednik 3. sektora Operacije "Maslenica"
Odlikovanja Ribbon of an Order of the Croatian Wattle.png Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland War.png MedaljaBljesakUmanjena.gif Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland's Gratitude.png

Ivan Delija (Vuka nadomak Osijeka, 28. rujna 1952. - 26. studenoga 2017.),[1] pripadnik Narodne zaštite RH, 106. brigade HV, 130. brigade HV, 68. bojne vojne policije, združene borbene bojne vojne policije u Operaciji "Maslenica" i obrani zadarskog zaleđa[2] te borbeno-taktičke skupine vojne policije na južnom bojištu.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Delija rođen je 28. rujna 1952. godine u mjestu Vuka nadomak Osijeka, imao je starijeg polubrata Stjepana u Sinju i stariju polusestru Ankicu u Vuki.
Početkom 1970-tih godina gušenjem Hrvatskog proljeća polusestra Ankica sa mužem odlazi u Australiju dok Ivan Delija odlazi u očevu rodnu Dalmaciju u Split gdje postaje pomorac. Kao pomorac oplovio je gotovo čitav svijet.
Krajem 1970-tih godina vraća se u Hrvatsku u Split gdje se ženi te 1978. godine dobiva kći Ivanu.
Po povratku se zapošljava u brodogradnji.
1980-tih godina Ivan Delija se razvodi, te vraća u rodnu Vuku. Zapošljava se u osječkoj tvrtci Sigurnost a zatim tvrtci OLT.
Ivan Delija ponovno stupa u brak te 1985. godine dobiva sina Marka.
Sa vremenom u potpunosti gubi kontakt sa bivšom suprugom i kćeri koje ostaju živjeti u Splitu, više od 30 godina uredno je kćeri plaćao alimentaciju.
1989. Ivan Delija sa obitelji kao podstanar preseljava iz Vuke u Čepin.
1989. godine na Badnjak Ivan Delija je uhapšen i pretučen od tadašnje milicije zbog pjevanja Hrvatskih pjesama u jednom Osječkom kafiću.
Odmah u početku Domovinskog rata Ivan Delija pristupa Narodnoj zaštiti RH a zatim i Hrvatskoj vojsci u kojoj ostaje na zapovjednim dužnostima do umirovljenja 2003. godine.
1991. kada je već bio zapovjednik satnije u 106. brigadi HV Ivan Delija je još uvijek je bio prijavljen kao radnik tvrtke OLT te od OLT-a dobiva stan, došavši na vrata u stanu pronalazi izbjeglice, ženu sa troje djece, na upit gdje joj je muž, žena je odgovorila da je na ratištu, na što Ivan Delija ženi koju je zatekao u stanu ostavlja papire od stana te odlazi i ostaje podstanar sve do 1998. godine.
1998. godine Ivan Delija podiže kredit u Zagrebačkoj banci te kupuje kuću u Dardi u donedavno okupiranoj Baranji gdje živi do smrti 2017. godine.

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Ivan Delija u obranu suvereniteta Republike Hrvatske uključio se kao dragovoljac od samog početka Domovinskog rata bez prijašnjeg vojnog iskustva.
15. ožujka 1991. godine osniva se Narodna zaštita RH, Ivan Delija uključuje se u postrojbu Narodne zaštite RH u Čepinu.
28. lipnja 1991. godine osnivanjem 106. brigade HV priključuje se 106. brigadi HV na sami dan osnivanja brigade te se postavlja za zapovjednika satnije 3. pješačke bojne 106. brigade HV (Čepinska bojna).
28. listopada 1991. godine Ivan Delija preraspoređuje se skupa sa 3. bojnom 106. brigade HV u 130. brigadu HV te osniva samostalni vod vojne policije 130. brigade HV.
Aktivno sudjeluje u mobilizaciji ljudstva, obuci, nabavci naoružanja te ustrojavanju satnije 106. brigade HV Hrvatske vojske u Čepinu pored Osijeka te ustrojava samostalni vod vojne policije 130. brigade HV.
Odmah nakon osnivanja 106. brigade HV 28.06.1991., od početka srpnja 1991. pa sve do odlaska u dubrovačko zaleđe 1992. godine, Ivan Delija predvodi postrojbe pod svojim zapovjedništvom te aktivno sudjeluje u bliskim borbama s neprijateljskim snagama u Laslovu, Paulin Dvoru, Ernestinovu, Antunovcu, Vladislavcima, Nemetinu, Šodolovcima te drugim mjestima koja su bila prva linija obrane Osijeka.
05. siječnja 1992. godine ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana dodijeljen mu je čin satnika Hrvatske vojske.
U lipnju 1992. godine postavlja se na dužnost zapovjednika komandnog voda 68. bojne vojne policije u Osijeku.
1992. i 1993. godine djeluje u sklopu Borbeno taktičke skupine i Združene borbene bojne vojne policije koja je bila sastavljena od dragovoljaca iz svih postrojbi vojne policije Oružanih snaga RH sa ciljem borbenog djelovanja na prvim linijama ratišta diljem Republike Hrvatske.
Dugotrajno boravi u borbenim zadaćama na području južnog bojišta i zadarskog zaleđa.
1993. godine nakon povratka sa zadarskog ratišta imenuje se zapovjednikom 1. satnije (satnija BOV-a) 68. bojne vojne policije u Osijeku.
1994. godine za vrijeme potpisanog primirja završava obuku za časnika pješaštva Hrvatske vojske u Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski" i specijalističku obuku za časnike vojne policije u Nastavnom središtu vojne policije.
1995. godine sudjeluje u Operacijama "Bljesak", "Zid" i "Fenix".
Satnik Ivan Delija je sukladno svojim dužnostima i ovlastima u više navrata sudjelovao u organizaciji kao i u neposrednom osiguranju predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i drugih štićenih osoba prilikom posjeta Osijeku i Slavoniji.
Nakon rata sudjeluje u mirnoj reintegraciji okupiranih područja te obuci pripadnika postrojbe za međunarodne misije Hrvatske vojske.
30. lipnja 2003. godine satnik Ivan Delija umirovljen je u činu satnika Hrvatske vojske sa dužnosti zapovjednika 1. satnije (satnija BOV-a) 68. bojne vojne policije nakon 12 godina provedenih u sustavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Umirovljen je sa više od 40 godina radnog staža zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane bolešću u 6a mirovinu u iznosu od 2.960,00 kn. Satnik Ivan Delija osim pripadajuće mu mirovine, status Hrvatskog ratnog vojnog invalida, pravo na stambeno zbrinjavanje te nikakva druga prava branitelja iz Domovinskog rata nije ostvario.
Štoviše, satnik Ivan Delija svoju punu mirovinu nikada nije vidio, naime od 1998. godine do 2013. godine plaćao je trećinu mirovine za alimentaciju kćeri te kredit nešto više od 2000,00 kn na mjesec za obiteljsku kuću u Dardi a nakon otplate kredita, Zagrebačka banka mu je kao jamcu ovršila trećinu mirovine za stambeni kredit supruginog brata Ive Peraka, Hrvatskog ratnog vojnog invalida te veterana 5. gardijske brigade "Sokolovi" koji je preko Ministarstva obrane Republike Hrvatske podigao stambeni kredit u Zagrebačkoj banci te nedugo nakon toga počinio suicid. Satnik Ivan Delija do smrti je plaćao taj kredit koji Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije otpisalo.
2011. godine satnik Ivan Delija između 150 nazočnih članova izabran je za predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije.
2012. godine objavljen je Registar branitelja prema kojem satnik Ivan Delija ima 1830 dana provedenih u borbenom sektoru Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
U Registar branitelja satniku Ivanu Deliji nije kao ostalima uvedeno vrijeme provedeno u Narodnoj zaštiti RH, već se vodi od 28. lipnja 1991. godine i pristupanja 106. brigadi HV do službenog kraja Domovinskog rata 30.06.1996. godine.

1991. Obrana Osijeka i istočne Slavonije[uredi VE | uredi]

15. ožujka 1991. godine osniva se Narodna zaštita RH, Ivan Delija uključuje se u postrojbu Narodne zaštite RH u Čepinu.
02. svibnja 1991. nakon pokolja u Borovom selu u kojem je ubijeno 12 Hrvatskih policajaca Ivan Delija donosi odluku da se priključi 3. gardijskoj brigadi ZNG ali ga od toga odgovaraju određeni ljudi koji su već znali da će doći do osnivanja 106. brigade HV sa jednom bojnom u Čepinu te su tražili da Ivan Delija ostane u Čepinu i unaprijed nagovijestili kako će on biti jedan od zapovjednika u Čepinskoj bojni.
28. lipnja 1991. godine osnivanjem 106. brigade HV priključuje se 106. brigadi HV na sami dan osnivanja brigade te se postavlja za zapovjednika satnije 3. pješačke bojne 106. brigade HV (Čepinska bojna).
28. listopada 1991. godine Ivan Delija preraspoređuje se skupa sa 3. bojnom 106. brigade HV u 130. brigadu HV te osniva samostalni vod vojne policije 130. brigade HV.
Aktivno sudjeluje u mobilizaciji ljudstva, obuci, nabavci naoružanja te ustrojavanju satnije 106. brigade HV Hrvatske vojske u Čepinu pored Osijeka te ustrojava samostalni vod vojne policije 130. brigade HV.
Odmah nakon osnivanja 106. brigade HV 28.06.1991., od početka srpnja 1991. pa sve do kraja 1991. godine predvodi postrojbe pod svojim zapovjedništvom te aktivno sudjeluje u bliskim borbama s neprijateljskim snagama u Laslovu, Paulin Dvoru, Ernestinovu, Antunovcu, Vladislavcima, Nemetinu, Šodolovcima te drugim mjestima koja su bila prva linija obrane Osijeka.
Na početku Ivan Delija je kao i dosta Hrvatskih branitelja bez adekvatnog naoružanja išao na prve linije obrane Osijeku, primjerice u jednom slučaju sa puškom i 2 metka je predvodio ljude na prvu liniju kada mu je javljeno da tenkovi JNA dolaze prema Čepinu.
Nebrojeno mnogo puta se našao u neposrednoj životnoj opasnosti. Predvodeći oko 120 ljudi svoje satnije koje je imao pod zapovjedništvom uvijek je prvo razmišljao o njima te stavljao brigu o njihovim životima ispred svoga.
Također jedan od opasnijih slučajeva je bio kada su neprijateljske snage zauzele farmu Orlovnjak pored Antunovca, Ivan Delija je u tom trenutku sa 120 ljudi pod svojim zapovjedništvom bio na streljani Pampas u Osijeku kada dobiva poziv od Slobodana Tolja, zapovjednika 3. pješačke bojne 106. brigade HV sa informacijom o stanju kod Antunovca.
Ivan Delija je odmah sa Pampasa sa postrojbom došao na prvu liniju obraniti Antunovac, bilo mu je rečeno da će naoružanje i opskrba doći kamionom u isto vrijeme a smjena iduće jutro. Nažalost naoružanje niti smjena nisu došli te je cijela postrojba samo sa oružjem koje su imali uz sebe gotovo 48 sati branila Antunovac do dolaska smjene.
Nažalost tada je gospođa Delija doživjela velike neugodnosti kada su ju supruge branitelja u Čepinu napale te upitivale gdje im je Ivan Delija odveo muževe te dali su živi.
Gospođa Delija tada stupa u kontakt sa zapovjedništvom bojne kao i zamjenikom Ivana Delije Tomislavom Heferom, koji su joj rekli da joj samo mogu reći da joj je suprug živ te da drugih informacija nemaju.
Ivan Delija je sa postrojbom u to vrijeme bio u vrlo teškoj situaciji, neukopani, gotovo nenaoružani, bez ikakve opskrbe te bez kontakta sa zapovjedništvom postrojba je trpjela teške napade agresorskih snaga.
Među nekim vojnicima je vladao toliki strah da je primjerice jedan od njih sam sa nožem iskopao stojeći rov. Također, jedan od vojnika se popeo na telekomunikacijski stup te pokušao stvoriti improviziranu vezu kako bi Ivan Delija stupio sa bilo kim u kontakt i izvijestio zapovjedništvo o situaciji na terenu te zatražio neophodnu pomoć.
U Čepinu je za to vrijeme među ljudima vladala velika panika, nije se znalo što je sa oko 120 branitelja. Nakon 2 dana i 2 noći postrojba se počela vraćati u Čepin ali ne i Ivan Delija, na upit supruge Ivana Delije gdje joj je suprug, branitelji su joj rekli da je živ ali još uvijek na prvoj liniji u Antunovcu. Naime Ivan Delija nije želio napustiti prvu liniju sve dok i zadnji vojnik njegove postrojbe ne ode kući i smjena koja je došla ne preuzme kompletnu liniju obrane Antunovca. Ivan Delija se naposljetku vratio kući živ i zdrav te u tih više od 48 sati nije izgubio niti jednog vojnika pod svojim zapovjedništvom.
Kakav je autoritet i poštovanje među braniteljima Ivan Delija imao govori i pokušaj da ga se demoralizira kada je pokušan atentat na Marka, njegovog tada tek šestogodišnjeg sina, na Marka je pucano iz daljine ali je on odmah potrčao prema majci koja je izašla iz kuće kada je čula pucnjeve te ga je majka zgrabila u naručje i uspjela pobjeći sa malim Markom u kuću tako da napadač nije uspio ostvariti cilj te ubiti šestogodišnje dijete.
Ivan Delija radio je i na naoružavanju Čepina, tako donacijama u Čepinu skuplja desetke tisuća DEM za kupovinu oružja.
Sa nekolicinom gardista u koje je imao povjerenje u tajnosti odlazi u Sloveniju, što je tada bilo vrlo opasno zbog embarga na uvoz svih vrsta naoružanja i vojne opreme u Jugoslaviju.
Ivan Delija je isplanirao da na put ide više vozila te da on bude u posljednjem, kako bi prvo vozilo namjerno načinilo nekakav prekršaj ili diverziju kako bi vozilo u kojem je bio Ivan Delija moglo neometano proći.
Ivan Delija dolazi do Ljubljane gdje se nalazi sa trgovcem oružja te kupuje naoružanje za skupljeni novac.
Istu noć Ivan Delija koji iduće jutro treba preuzeti naoružanje i krenuti prema Čepinu, dolazi do saznanja da je osvojen Lug, veliko skladište naoružanja nadomak Čepina, da bi bilo najbolje da ostavi novac i sve te da se vrati što prije kako bi uveo reda.
Ivan Delija odmah izdaje zapovijed određenim vojnicima da odmah u Lugu kao i na ulazu i izlazu iz Čepina zapišu tko, gdje i u čemu vozi naoružanje. Nakon toga odmah budi ostatak gardista te bude trgovca naoružanjem koji im govori kako je novac koji su mu dali već u banci u Beču. Ivan Delija odmah šalje gardiste koji su uz prijetnju oružjem odvezli trgovca naoružanjem u Beč te preuzeli novac.
Ivan Delija vraća se sa novcem u Čepin, gdje odmah po dolasku svima koji su dali priloge vraća novac, što uvelike govori o njegovo poštenju i integritetu.
Tada odlazi i organizira kompletan popis i evidenciju oružja osvojenog u Lugu te podjelu naoružanja braniteljima Čepina.
11. prosinca 1991. pripadnici vojne policije bili su prvi koji su u Paulin Dvoru pronašli 19 ubijenih civila srbske nacionalnosti, slučaj je kasnije postao poznat kao Pokolj u Paulin Dvoru za koji je vođeno dugogodišnje suđenje za ratni zločin na kojem je Ivan Delija kao zapovjednik vojne policije bio jedan od ključnih svjedoka.
Za vrijeme suđenja u medijima je javno prozivan od strane određenih novinara poput "Zapovjednik vojne policije po prvi puta u životu izgubio pamćenje" i sličnim naslovima.
Ivanu Deliji je od strane optužbe predano i pismeno izvješće vojne policije u kojem se navode detalji počinjenog zločina te imena privedenih počinitelja koje je prema tvrdnjama optužbe sastavio i potpisao Ivan Delija. Nakon što je optužba pročitala izvješće te ga dala na uvid Ivanu Deliji, Ivan Delija je sudu izjavio da on nije sastavio to izviješće i da na njemu nije njegov potpis.[4]
Nakon Pokolja u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. te oslobođenja mjesta u Operaciji Strijela 26. prosinca 1991. u Voćin su prvi ušli pripadnici vojne policije uz pripadnike 3. gardijske brigade ZNG te zatekli stravične prizore ubijenih, masakriranih, spaljenih Hrvatskih civila, od kojih su nekima bile sjekirom odsječene glave.
Tijekom studenog 1991. nakon pada Vukovara brigada se našla na glavnom pravcu djelovanja neprijatelja sa ciljem presijecanja ceste Osijek-Đakovo i stvaranja obruča oko grada Osijeka. Brigada trpi veliki pritisak neprijateljskih snaga, što rezultira znatnim brojem poginulih i ranjenih. Neprijatelj bez obzira na svoju veliku nadmoć uspijeva samo neznatno ostvariti svoj cilj,te okupira mjesta Antunovac, Ernestinovo, Paulin Dvor i Laslovo. Na navedenoj crti izuzetnom hrabrošću i odlučnošću pripadnika brigade slomljena mu je napadna nadmoć i tu je zaustavljena agresija na Slavoniju i Istočnu Hrvatsku.

1992. Južno bojište, Dubrovačko zaleđe - Združena borbeno-taktička skupina vojne policije[uredi VE | uredi]

05.01.1992. ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana Ivanu Deliji dodijeljen je čin satnika Hrvatske vojske.
Tokom godine u vremenu između borbenih i vojno-policijskih zadaća otkako je osnovao postrojbu vojne policije, satnik Ivan Delija radi na ustrojavanju, opremanju i obuci postrojbe vojne policije.
Vojna policija u ratno doba nije obavljala samo vojno-policijske zadaće već i borbene zadaće na prvim linijama bojišta, zato su u vojnu policiju bili selektirani već prekaljeni borci sa prvih linija bojišta, pripadnici gardijskih brigada, pa je tako i satnik Ivan Delija doslovno išao kući ljudima te ih pozivao u redove vojne policije, mahom su bili selektirani ljudi koji su imali borbenog iskustva da bi sudjelovali u borbenim zadaćama te autoritet među suborcima kako bi mogli učinkovito izvršavati i vojno-policijske zadaće, naposljetku i sam satnik Ivan Delija je radi svog borbenog iskustva, poštenja, integriteta te poštovanja među ljudima izabran od strane zapovjedništva 130. brigade HV da osnuje i ustroji vojnu policiju.
30.06.1992. satnik Ivan Delija sa vodom vojne policije 130. brigade HV priključuje se 68. bojni vojne policije Osijek te prema zapovijedi zapovjednika 68. bojne vojne policije brigadira Ante Gilje postavlja na mjesto zapovjednika komandnog voda 68. bojne vojne policije, tu kreće i dio ratnog puta satnika Ivana Delije u Dalmaciji koji je trajao do kraja 1992. godine te 1993. godine.
U sklopu združene borbene taktičke skupine vojne policije satnik Ivan Delija odlazi na južno bojište u krševito Dubrovačko zaleđe. Naime početkom Operacije Tigar kojoj je bio cilj oslobađanje dubrovačkog zaleđa, deblokada Dubrovnika, oslobađanje Konavala i izbijanje na državnu granicu, zapovjednik južnog bojišta general zbora Janko Bobetko zatražio je ustrojavanje borbene taktičke skupine dragovoljaca iz sastava svih bojni vojne policije Oružanih snaga RH.
Po zapovijedi načelnika uprave vojne policije general bojnika Mate Laušića ustrojava se borbeno-taktička skupina vojne policije u čiji sastav ulazi po 30 vojnih policajaca iz 67., 68., 69., 71. i 72. bojne vojne policije.
Za zapovjednika borbeno-taktičke skupine imenovan je Goran Vrban, zapovjednik 71. bojne vojne policije, a za zamjenika Darko Markuz iz Uprave vojne policije.
Borbeno-taktička skupina je ojačana s dva oklopna vozila BRDM-2 i posadama iz 66. bojne vojne policije, 3 oklopljena traktora i posadama iz 70. bojne vojne policije, 2 oklopljena kamiona s posadama iz 68. bojne vojne policije. Borbeno-taktička skupina vojne policije bila je opremljena i sa pješačkim naoružanjem, raspoloživim količinama protuoklopnih sredstava, minobacača i mina 60mm, 2 oklopna BRDM, 3 oklopna traktora, 8 motornih vozila i 13 kamiona.
Odmah po dolasku u Dubrovnik postrojbi se obratio general zbora Janko Bobetko i rekao što očekuje, koja je zadaća i namjena borbene skupine vojne policije. Od tada postrojba djeluje u borbenim djelovanjima na području koje je bilo iznimno terenski teško i nepristupačno, posebno za dragovoljce iz Slavonije koji nisu bili naviknuti na takav kamenit i brdovit teren na kojem po eksploziji granate osim gelera lete i komadi kamenja što je pojačavalo smrtonosni učinak. Teško je opisati poteškoće zbog neprohodnosti u zbrinjavanju ranjenih, pri njihovom prijenosu do saniteta. Pogibalo se zbog povreda koje bi se u normalnim prilikama brzo i jednostavno sanirale. Borbena skupina vojne policije djelovala je na zauzimanju terena i brda sa ciljem ovladavanja dominantnim visovima sa kojih se moglo nadzirati Popovo polje. U jednoj od borbenih operacija borbena skupina vojne policije izbija na brda uz Popovo polje nadomak Trebinja, što je bilo strateški vrlo važno i ključno za daljnje čišćenje i obranu Dubrovačkog zaleđa.
U izravnoj borbi s neprijateljem poginula su tri vojna policajca pripadnika borbeno-taktičke skupine vojne policije.
Djelovanjem borbeno-taktičke skupine potvrđeno je kako je vojna policija sposobna izvršavati i najteže napadne borbene zadaće, što je bilo presudno za daljnji razvoj i ustroj vojne policije.
Satnik Ivan Delija u sklopu borbeno-taktičke skupine vojne policije na južnom bojištu ostaje sve do kraja borbenih operacija na tom području.
Za boravka na ratištu dubrovačkog zaleđa satnik Ivan Delija pismeno je pohvaljen od ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška za uspješnu organizaciju i izvršavanje borbenih zadaća.

1993. Operacija "Maslenica", obrana zadarskog zaleđa - Združena borbena bojna vojne policije[uredi VE | uredi]

Nakon Južnog bojišta satnik Ivan Delija odlazi u zadarsko zaleđe. Naime već nakon završetka operacija na južnom bojištu počinje se sa planiranjem i pripremom za operaciju oslobađanja Novskog ždrila i zadarskog zaleđa kako bi se spojio sjever i jug Hrvatske.
Načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Janko Bobetko izdaje zapovijed da se oformi borbena bojna vojne policije sastavljena od dragovoljaca iz svih bojni vojne policije Oružanih snaga RH sa ciljem borbenih djelovanja na području zadarskog zaleđa.
Riječi generala Janka Bobetka: Operaciju "Maslenica" smo izveli u dvije etape, dok treća etapa nije realizirana zbog intervencije iz svijeta, pa čak i ozbiljnih prijetnji. Početni odnos snaga, s kojim smo krenuli u prvu etapu, bio je otprilike po tri i pol tisuće ljudi na objema stranama. U drugoj etapi operacije neprijateljske snage su narasle na gotovo osam tisuća ljudi. Naše su snage na širokoj fronti u tom trenutku bile neukopane i neorganizirane za obranu, s rijetko zaposjednutom linijom. To je bio najopasniji trenutak cijele operacije. Po odnosu snaga, mogli su nas razbiti, ući u Zadar i pretvoriti Operaciju "Maslenica" od velike hrvatske pobjede u veliki hrvatski poraz. Hrvatska strana reagirala je slanjem pojačanja iz sastava ponajboljih postrojbi raspoređenih na drugim ratištima; tako se primjerice već 23. siječnja 1993. godine formira i u borbeno djelovanje šalje borbena bojna vojne policije od preko 600 vojnih policajaca iz svih zbornih područja, koji odmah po dolasku odbijaju neprijateljske snage i stabiliziraju bojišnicu na području Zemunika."
Borbena bojna vojne policije stavljena je pod zapovjedništvo brigadira Ante Gotovine, zapovjednika zbornog područja Split.
Satnik Ivan Delija bio je jedan od zapovjednika postrojbi borbene bojne vojne policije te imao vrlo blisku i prijateljsku suradnju sa brigadirom Marjanom Biškićem, zapovjednikom borbene bojne vojne policije i zamjenikom načelnika uprave vojne policije general bojnika Mate Laušića.
U sastavu borbene bojne vojne policije sudjeluje u borbenim djelovanjima u Operaciji "Maslenica" i oslobađanju zadarskog zaleđa te kasnije u obrani zadarskog zaleđa koje je sve do kraja svibnja 1993. trpjelo teške protunapade neprijateljskih postrojbi koje su pokušavale povratiti izgubljena područja.

U ožujku 1993. godine satnik Ivan Delija postavlja se u zapovjedništvo 3. sektora Operacije "Maslenica" u kojem je borbena bojna vojne policije preuzela zapovjedništvo te bila angažirana na vrlo zahtjevne zadaće obrane dostignute crte dodira koja je svakodnevno bila izložena snažnim oružanim provokacijama i protunapadima od strane zloglasnih Vukova s Vučjaka, Arkanovih tigrova i drugih neprijateljskih snaga koje su pokušavale povratiti izgubljena područja.
Uz borbenu bojnu vojne policije u 3. sektoru Operacije "Maslenica" djelovala je jedna bojna 7. gardijske brigade "Pume", 141. brigada HV i 7. domobranska pukovnija.
Stvaranjem povoljnijih uvjeta za obranu prestala je potreba za angažiranjem borbene bojne vojne policije te su postrojbe 141. brigada HV preuzele crtu bojišnice u sektoru 3 dok je na jednom djelu crte bojišnice i dalje bila angažirana jedna satnija iz sastava borbene bojne vojne policije kojom je zapovijedao satnik Ivan Delija.
Nedugo nakon povlačenja ostalih postrojbi iz 3. sektora, zapovjedništvo 3. sektora Operacije "Maslenica" preuzima 141. brigada HV.

Satnik Ivan Delija određeno vrijeme obnašao je i dužnost zapovjednika 3. sektora Operacije "Maslenica" te je na ratištu zadarskog zaleđa proveo gotovo 7 mjeseci.

U izravnoj borbi sa neprijateljem poginuo je jedan pripadnik borbene bojne vojne policije dok je 24 pripadnika borbene bojne vojne policije ranjeno.

Za boravka na ratištu zadarskog zaleđa satnik Ivan Delija pismeno je pohvaljen od ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška za uspješnu organizaciju i izvršavanje borbenih zadaća u operaciji Operaciji "Maslenica" i obrani zadarskog zaleđa.

Satnik Ivan Delija pri kraju boravka na terenu zadarskog zaleđa dobiva ponudu za prelazak na dužnost pomoćnika zapovjednika zbornog područja Split brigadira Ante Gotovine za operativno nastavne poslove, dužnost koja satniku Ivanu Deliji donosi i sklopni čin bojnik - pukovnik.
Načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Janko Bobetko tada je osobno kontaktirao zapovjednika zbornog područja Đakovo sa zapovjedi da se satniku Ivanu Deliji ne prave nikakve smetnje te da mu se što prije omogući prelazak na novu dužnost.
Uslijedili su brojni pozivi na sastanke između ostalih i sa zapovjednikom 68. bojne vojne policije brigadirom Antom Giljom, te uvjeravanja satnika Ivana Delije da ne odlazi na novu dužnost.
Nakon razgovora sa obitelji, uzevši u obzir da je nova dužnost zahtijevala i preseljenje cijele obitelji, satnik Ivan Delija odbija ponudu te ostaje pripadnik 68. bojne vojne policije.

Nedugo nakon toga prema zapovijedi zapovjednika 68. bojne vojne policije brigadira Ante Gilje satnik Ivan Delija imenuje se zapovjednikom 1. satnije (satnija BOV-a) 68. bojne vojne policije u Osijeku.

Dugotrajno djelovanje borbene bojne vojne policije u Operaciji "Maslenica" i obrani zadarskog zaleđa doprinijelo je potvrdi vojne policije, ali i stjecanju i usvajanju niza iskustvenih spoznaja koje će kasnije biti dragocijene u borbenim djelovanjima vojne policije.

1994. HVU "Petar Zrinski", Nastavno središte vojne policije[uredi VE | uredi]

1994. godine odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana Satnik Ivan Delija odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata kao dragovoljac Domovinskog rata 1990.-1992.
Nakon povratka iz zadarskog zaleđa satnik Ivan Delija naglo u kratkom roku gubi mnogo na tjelesnoj težini te doznaje od liječnika kako je obolio od dijabetesa i da je uzrok stres u obavljanju dužnosti te da bi bilo najbolje da počne sa liječenjem te da se umirovi, satnik Ivan Delija to odmah odbija te ostaje na dužnosti.
Tijekom potpisanog primirja satnik Ivan Delija u Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski" završava obuku za časnika Hrvatske kopnene vojske, nakon toga u Nastavnom središtu vojne policije završava specijalističku obuku za časnike vojne policije.
Tijekom godine izvršavana je obuka i priprema postrojbe za akcije koje slijede i oslobođenje okupiranih područja.

1995. Operacija "Bljesak", Operacija "Zid", Operacija "Fenix"[uredi VE | uredi]

Nakon završenih vojnih obuka satnik Ivan Delija sudjeluje u Operaciji "Bljesak" i oslobađanju zapadne Slavonije
Snage 68. bojne vojne policije djelovale su prije, za vrijeme i nakon operacije "Bljesak", za zapovjednika je imenovan pukovnik Ilija Cota iz zapovjedništva 68. bojne vojne policije.
Od početka operacije "Bljesak" djelovali su svi segmenti i ustrojbene jedinice 68. bojne vojne policije, počevši od borbenih skupina opremljenih BOV-ovima, skupine za osiguranje visokih dužnosnika u području djelovanja, kriminalističke vojne policije, prometne vojne policije, sanitetske službe.
Nakon završetka vojnog djela operacije "Bljesak" 68. bojna vojne policije ostaje na području zapadne Slavonije gdje u Okučanima ustrojava izdvojenu privremenu postaju i na oslobođenom području uspostavlja potpuni nadzor i osiguranje u suradnji s djelatnicima MUP-a RH, prihvat ratnih zarobljenika te zaštitu od preostalih srpskih paravojnih snaga.
68. bojne vojne policije je od državnog vodstva dobila i zadaću da uspostavi potpunu sigurnost u području Jasenovca gdje su srpske paravojne snage imale namjeru diverzijom u u spomeničkom kompleksu Jasenovca ponuditi međunarodnoj javnosti dodatne razloge za osudu Hrvatske. U tome nisu uspjeli.
Iskustva i djelovanja 68. bojne vojne policije na oslobođenom području bila su dragocjena za djelovanje na kasnije oslobođenim područjima.
O uspješnosti djelovanja 68. bojne vojne policije govori i činjenica kako za Operaciju "Bljesak" nije podignuta niti jedna Haška optužnica za počinjenje bilo kakve vrste ratnog zločina.

1995. godine odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana satnik Ivan Delija odlikovan je Medaljom Bljesak za sudjelovanje u Operaciji "Bljesak" i oslobađanju Zapadne Slavonije.

Tijekom Operacije "Oluja" satnik Ivan Delija sa postrojbom raspoređen je u obranu grada Osijeka radi sprječavanja mogućeg prodora neprijateljskih snaga iz pravca istoka. Postrojba je pripremana i bila spremna za ulazak na okupirana područja istočne Slavonije te je sudjelovala u operacijama "Zid" i "Fenix".
U vrijeme Operacije "Oluja" satnik Ivan Delija imao je na dužnosti tešku prometnu nesreću, ozlijede su mu donekle sanirane te mu je ponovno liječnik savjetovao da ide na bolovanje i u mirovinu ali se satnik Ivan Delija svojevoljno nakon nekoliko dana vratio na dužnost.

Poslije Operacije "Oluja" trebalo je rješavati problem okupiranog područja hrvatskog Podunavlja i Baranje. Nadalje, postrojba pod zapovijedanjem satnika Ivana Delije izvršavala je brojne zadaće u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, pri čemu je dala svoj veliki doprinos.

1996.-2003. Mirna reintegracija okupiranih područja, međunarodne misije HV, umirovljenje[uredi VE | uredi]

1996. godine odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana Satnik Ivan Delija odlikovan je
Redom hrvatskog pletera za osobiti doprinos razvitku i ugledu Oružanih snaga Republike Hrvatske.[5]
Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu u Hrvatskoj vojsci.[6]

Nakon završetka Domovinskog rata postrojba aktivno sudjeluje u mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

Satnik Ivan Delija je sukladno svojim dužnostima i ovlastima u više navrata sudjelovao u organizaciji kao i u neposrednom osiguranju predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i drugih štićenih osoba prilikom posjeta Osijeku i Slavoniji.
8. lipnja 1997. Hrvatska zastava došla je u Vukovar. U "Vlaku mira" sa predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom bili su tada pripadnici 68. bojne vojne policije i to je njihova konačna pobjeda.

Postrojba prolazi kroz obuke i pripreme za sudjelovanje u međunarodnim misijama Hrvatske vojske.

Pripadnici postrojbe su zahvaljujući svom iskustvu, obuci i profesionalizmu bili pripadnici prvog kao i svih narednih kontigenata u međunarodnim misijama Hrvatske vojske.
Brojni pripadnici 68. bojne vojne policije zahvaljujući svom iskustvu, obuci i vojnom školovanju postali su generali, brigadiri te visoki časnici Hrvatske vojske na najvišim dužnostima unutar sustava Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

2003. godine zapovjednik 3. korpusa Hrvatske kopnene vojske brigadni general Zvonko Peternel uručuje satniku Ivanu Deliji zahvalnicu za 12 godina uzornog i časnog izvršavanja postavljenih zadaća i suradnje u sustavu vođenja i zapovijedanja postrojbama Hrvatske kopnene vojske.

30. lipnja 2003. godine nakon što je proveo više od 2 godine na bolovanju, satnik Ivan Delija umirovljen je u činu satnika Hrvatske vojske sa dužnosti zapovjednika 1. satnije (satnija BOV-a) 68. bojne vojne policije nakon 12 godina provedenih u sustavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Umirovljen je sa oko 40 godina radnog staža zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane bolešću u 6a mirovinu u iznosu od 2.960,00 kn.
Satnik Ivan Delija osim pripadajuće mu mirovine, status Hrvatskog ratnog vojnog invalida, pravo na stambeno zbrinjavanje te nikakva druga prava branitelja iz Domovinskog rata nije ostvario.
Štoviše, satnik Ivan Delija svoju punu mirovinu nikada nije vidio, naime od 1998. godine do 2013. godine plaćao je kredit nešto više od 2000,00 kn na mjesec za obiteljsku kuću u Dardi a nakon otplate kredita, Zagrebačka banka mu je kao jamcu ovršila trećinu mirovine za stambeni kredit supruginog brata Ive Peraka, Hrvatskog ratnog vojnog invalida te veterana 5. gardijske brigade "Sokolovi" koji je preko Ministarstva obrane Republike Hrvatske podigao stambeni kredit u Zagrebačkoj banci te nedugo nakon toga počinio suicid.
Satnik Ivan Delija do smrti je plaćao taj kredit koji Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije otpisalo.
Od umirovljenja 2003. godine satnik Ivan Delija razočaran u sustav koji mu je odbio zahtjev za priznavanje statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida te ga sveo na mirovinu od 2.960,00 kn, bez novca, obzirom da mu je supruga bila nezaposlena a satnik Ivan Delija odvajao trećinu mirovine za alimentaciju kćeri te oko 2.000,00 kn od mirovine za stambeni kredit, potpuno se izolirao od ljudi, živio je mirnim i povučenim životom, bavio se ribolovom i sličnim stvarima, sve do 2011. godine i osnivanja Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije.

Udruga veterana vojne policije Osječko-baranjske županije[uredi VE | uredi]

2011. godine na osnivačkom saboru Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije, između 150 nazočnih članova satnik Ivan Delija jednoglasno je izabran za predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije.[7]
Udruga od osnivanja okuplja veterane vojne policije sa područja Osječko-baranjske županije i šire, pomaže im u raznim problemima a članovi Udruge redovito posjećuju posljednja počivališta poginulih i umrlih suboraca, sudjeluju u obilježavanju obljetnica iz Domovinskog rata, posjećuju poprišta bitki u kojima su sudjelovali. Nadalje, aktivnosti Udruge ne staju samo tu, već je Udruga iznimno društveno i humanitarno aktivna. Članovi su se aktivirali između ostaloga prilikom obrane od poplava, Udruga je uz pomoć u ljudstvu prilikom obrane od poplava osigurala i dostavila donacije više kamiona humanitarne pomoći od hrane, pitke vode, odjeće, obuće, medicinskog materijala, madraca i ostalih potrepština u poplavama pogođena područja[8], Udruga je osigurala donaciju 25.000,00 kuna Klinici za pedijatriju KBC Osijek za kupovinu prijenosnog monitora kojim će se moći mjeriti tlak i zasićenost krvi kisikom kod novorođenčadi[9], članovi Udruge su oličili prostore odjela za pedijatriju KBC Osijek nakon što su prostorije odjela pretrpjele veliku štetu kada je Osijek pogodilo nevrijeme i velike količine padalina[10], Udruga u suradnji sa Udrugom veterana vojne policije Zadarske županije provodi predavanja o Domovinskom ratu u osnovnim školama kako bi mladi znali povijest i značaj Domovinskog rata te stvaranja Republike Hrvatske[11], uz navedeno još mnogo društvenih i humanitarnih aktivnosti je odrađeno a radi se i danas.

2013. godine satnik Ivan Delija predsjednik Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije potpisuje povelju o suradnji 8 braniteljskih Udruga te zajednički osnivaju i izgrađuju Braniteljski centar Baranje u Bilju. Braniteljski centar Baranje svečano je otvorio general Mladen Markač u pratnji generala Mladena Mikolčevića i drugih istaknutih časnika i dužnosnika Hrvatske vojske i policije.[12]

2014. godine na 21. godišnjicu operacije "Maslenica" kao organizatori i inicijatori izrade spomenika poginulim braniteljima u operaciji "Maslenica", satnik Ivan Delija predsjednik Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije i Josip Adžić predsjednik Udruge veterana vojne policije Zadarske županije uz general pukovnika Antu Gotovinu i general bojnika Damira Krstičevića na sjevernoj strani starog Masleničkog mosta otkrivaju monumentalni spomenik u obliku križa, visok 4 metra i težak 10 tona, ukrašen Hrvatskim pleterom i uklesanom porukom „Hrvatski sinovi mirno spavajte u njedrima svoje Hrvatske“ u spomen svim poginulim braniteljima u operaciji "Maslenica". To je ujedno i prvi spomenik podignut za svih 127 poginulih branitelja u operaciji "Maslenica".[13]

2015. godine na redovnom izbornom saboru Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije satnik Ivan Delija je bio jedini kandidat za predsjednika te je jednoglasno izabran za predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije na još jedan četverogodišnji mandat.

2015. godine pokrenuta je inicijativa za osnivanje Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske.
Upravo na inicijativu i poziv satnika Ivana Delije, u Braniteljskom centru Baranje u Bilju okupili su se brojni predsjednici županijskih Udruga veterana vojne policije, kao i svi zapovjednici satnija te visoki časnici iz zapovjedništva 68. bojne vojne policije iz svih Slavonskih županija i dogovorili zajedničku suradnju te osnivanje novih županijskih udruga gdje nisu postojale te osnivanje Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske. Satnik Ivan Delija predložio je Josipa Adžića predsjednika Udruge veterana vojne policije Zadarske županije za predsjednika Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske.

Satnik Ivan Delija nekoliko dana prije osnivačkog sabora Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske zbog teškog pogoršanja zdravstvenog stanja i nemogućnosti daljnjeg vršenja dužnosti iz Osječke bolnice podnosi pismenu ostavku na mjesto predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije.

Na osnivačkom saboru Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, Josip Adžić predsjednik Udruge veterana vojne policije Zadarske županije po prijedlogu satnika Ivana Delije jednoglasno je izabran za predsjednika Zajednice Udruga veterana vojne policije iz Domovinskog rata Republike Hrvatske.[14]

Na izvanrednom izbornom saboru Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije za novoga predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije na prijedlog satnika Ivana Delije izabran je dotadašnji tajnik Stipe Modrić.[15]

Na prijedlog novog predsjedništva Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije, satnik Ivan Delija izabran je za doživotnog počasnog predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije sa pravom glasa.[16]

Dužnosti, činovi, obuke, odličja i pohvale[uredi VE | uredi]

Dužnosti[uredi VE | uredi]

Činovi[uredi VE | uredi]

Obuke[uredi VE | uredi]

Odličja, medalje i pohvale[uredi VE | uredi]

Satnik Ivan Delija odlikovan je odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana :

Satnik Ivan Delija višestruko je pohvaljivan za izvršavanje postavljenih zadaća tokom Domovinskog rata:

  • 2003. godine zapovjednik 3. korpusa Hrvatske kopnene vojske brigadni general Zvonko Peternel uručuje satniku Ivanu Deliji zahvalnicu za 12 godina uzornog i časnog izvršavanja postavljenih zadaća i suradnje u sustavu vođenja i zapovijedanja postrojbama Hrvatske kopnene vojske.

Gubitci[uredi VE | uredi]

2008. godine povodom raspuštanja 68. bojne vojne policije i inkorporiranja u sastav Pukovnije vojne policije Hrvatske kopnene vojske, posljednji zapovjednik 68. bojne vojne policije bojnik Drago Maksimović u izjavi za časopis "Hrvatski vojnik" potvrdio je kako je kroz 68. bojnu vojne policije za vrijeme Domovinskog rata prošlo oko 1.200 pripadnika, 32 pripadnika su poginula ili preminula a 102 pripadnika su ranjena. [20]

Bolest i smrt[uredi VE | uredi]

Početkom 2015. godine satnik Ivan Delija počeo je teže osjećati danak dijabetesa tipa 2 od kojega je obolio 1993. godine tokom operacije "Maslenica" i obrane zadarskog zaleđa, kao uzrok bolesti je naveden stres u obavljanju dužnosti. Satnik Ivan Delija nije se liječio niti umirovio iako mu je liječnik to savjetovao još početkom 1994. godine kada je satnik Ivan Delija imao u kratkom razdoblju značajan gubitak kilaže te sa 105 kilograma tjelesne težine u svega nekoliko mjeseci došao na oko 70 kilograma tjelesne težine. Satnik Ivan Delija odbio je savjet liječnika te je ostao na dužnosti do 2003. godine kada je umirovljen.
Početkom 2015. godine amputirani su mu prsti, nekoliko mjeseci kasnije amputirano mu je stopalo a nedugo nakon toga i noga do koljena.
Potpuno je oslijepio, bio je nepokretan, omršavio je na oko 50 kilograma, preživio je 7 moždanih udara, slomio kuk uslijed pada sa proteze, imao paraliziranu desnu stranu tijela, operirane su mu vene, imao je i teške bolove u stomaku i prsima, prošao je kroz mnogo bolnica i rehabilitacijskih ustanova diljem Republike Hrvatske.
Satniku Ivanu Deliji bila je potrebna 24-satna njega ali za njega u državnom domu za starije i nemoćne mjesta nije bilo te je morao biti smješten u privatnu ustanovu nakon što je više od 2 godine i 8 mjeseci bio prepušten na brigu supruge i sina koji je 100%-tni invalid.
Da bi sve bilo gore obitelj nije mogla naći bliži smještaj u domu za starije i nemoćne od Belog Manastira gdje je bio smješten u sobi sa jednim umirovljenikom koji ga je pitao dali je bio u vojsci i rekao da je on bio vojnik generala Dušana Lončara.
General Dušan Lončar bio je poznat pod nadimkom "krvnik Srijema" te je bio nadređeni zapovjednik postrojbama teritorijalne obrane iz Valjeva, Tovarnika, Lovasa i tzv. milicije “SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srijem” koje su odgovorne za stravična razaranja, mučenja, silovanja, ubijanja, odvođenja u logore kao i progon mještana Tovarnika i Lovasa, u kojima je nakon okupacije od kraja rujna do studenoga 1991. godine ubijeno 162 osobe.
Satnik Ivan Delija je u svojstvu predsjednika Udruge veterana vojne policije Osječko-baranjske županije svake godine odavao počast žrtvama u Lovasu i Tovarniku za čiju smrt su bili odgovorni general Dušan Lončar i postrojbe kojima je zapovijedao. Satnik Ivan Delija se spominje te nalazi na nekoliko fotografija u knjizi autora Slavka Serafinija "Od jednoumlja do višestranačja" koja govori o ratnim zbivanjima te zločinima počinjenim nad Hrvatima u Tovarniku.

Uz sve kroz što su prolazili sa ocem i suprugom, razboljela se cijela obitelj, sin Marko, koji je već od prije teški 100%-tni invalid i radno nesposoban, imao je teže pogoršanje zdravstvenog stanja te je kroz godine imao tri pokušaja suicida medikamentima, izgubio je oko 15 kilograma te bio pacijent psihijatrije, neurologije i psihologa KBC-a Osijek te KBC-a Zagreb, na terapije kada ima prilike ide i u inozemstvo, dok je supruga Anđa izgubila još više u kilaži i ima tek oko 50 kilograma i također po prvi puta u životu pije lijekove za živce, tlak i mnogo drugih stvari te je potražila pomoć psihijatra, kompletna obitelj kada ima priliku posjećuje duhovne obnove fra Ive Pavića u Šurkovcu (BiH), fra Smiljana Kožula i drugih.

Satnik Ivan Delija status Hrvatskog ratnog vojnog invalida na osnovu oboljenja iz Domovinskog rata nikada nije ostvario unatoč gotovo trogodišnjoj agoniji koju je prošao a koja je uzrokovana oboljenjem iz Domovinskog rata.

Invalidska komisija HZMO-a satniku Ivanu Deliji još prije posljednja 4 moždana udara, loma kuka i sljepoće dodijelila je postotak invalidnosti na više vrsta tjelesnih oštećenja u ukupnom zbroju od 230% tjelesnog oštećenja (100% jedinstveno) ali unatoč tome nije dobio nikakvu invalidninu, naknadu ili povećanje mirovine.

Prijatelji i suborci satnik Ivan Delija i bojnik Davor Jović preminuli su u razmaku manjem od 24 sata.

Posljednjih dana života više nije imao snage jesti niti govoriti, bio je u teškim bolovima, 15 dana prije smrti satnik Ivan Delija uz sve što je proživljavao dobio je bakterijsku infekciju te upalu slijepog crijeva koja se proširila na cijelu trbušnu šupljinu što se svrstava u neke od najtežih bolova koje čovjek može osjetiti.
Nakon što je danima kod kuće trpio bolove 19. studenog satnik Ivan Delija hitno je prebačen u KBC Osijek.
23. studenog 2017. godine u KBC-u Osijek satnik Ivan Delija je doživio 7. moždani udar nakon kojega je ostao potpuno paraliziran, bez mogućnosti komunikacije, od prije slijep te je trpio teške bolove.
25. studenog u večernjim satima na na molbu obitelji satnika Ivana Deliju koji je bio u kritičnom stanju je posjetio svećenik. Istu noć satnik Ivan Delija je preminuo.

Satnik Ivan Delija preminuo je u noći 26. studenoga 2017. godine u 66. godini života u KBC-u Osijek, ostavio je iza sebe suprugu Anđu i sina Marka te kći Ivanu iz prvog braka.

Da bi sve bilo još tužnije, u manje od 24 sata nakon smrti satnika Ivana Delije preminuo je i njegov dobar prijatelj i suborac bojnik Davor Jović pripadnik 4. gardijske brigade "Pauci". Jedna od zajedničkih fotografija satnika Ivana Delije i bojnika Davora Jovića tih dana je obišla društvene mreže i mnoge portale.

Od tisuća izraza sućuti koji su stizali obitelji putem brzojava, pisama, putem javnih istupa, društvenih mreža, telefonskim pozivima i porukama iz svih dijelova Republike Hrvatske, najupečatljivija je bila javna izjava pukovnika Ilije Cote kako nas je napustio jedan od istinskih heroja Domovinskog rata.
Dobivši obavijest kako je preminuo satnik Ivan Delija, don Alen Keri odgodio je sve mise i obaveze u svojoj župi na Pelješcu te se odmah uputio za Osijek gdje je u dogovoru sa župnikom iz općine Vuka vodio vrlo emotivan posljednji ispraćaj te svetu misu za svog tetka satnika Ivana Deliju.

Satnik Ivan Delija pokopan je uz visoke vojne počasti 28. studenoga 2017. na mjesnom groblju u rodnoj Vuki.
Pripadnici Počasno-zaštitne bojne Glavnog stožera OS RH ispucali su više plutona nego obično u počast preminulom časniku Hrvatske vojske.
Obitelji je predana Zastava Republike Hrvatske uz riječi časnika Počasno-zaštitne bojne:
"U ime Republike Hrvatske primite ovu zastavu kao znak vječne zahvalnosti za sve što je satnik Ivan Delija dao za Republiku Hrvatsku" [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 jd/uredništvo PDN: Posljednji pozdrav ratniku - Ivan Delija, Portal Dnevnih novosti - glasilo hrvatskih branitelja. 27. studenoga 2017. Pristupljeno 2. prosinca 2017.
  2. http://www.ubvvpdr.hr/vojna-policija/borbena-bojna-maslenica/ (pristupljeno 26. prosinca 2013.)
  3. http://www.ubvvpdr.hr/vojna-policija/vp-juzno-bojiste1992/ (pristupljeno 06. ožujka 2014.)
  4. http://www.centar-za-mir.hr/uploads/Sudjenja/Paulin_Dvor/Izvjestaji_s_rasprava.doc (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  5. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_11_94_1858.html (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  6. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_01_9_150.html (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  7. http://www.ubvvpdr.hr/2011/11/26/osnovana-udruga-branitelja-i-veterana-vojne-policije-iz-domovinskog-rata-podruznica-osijek-i-baranja/ (pristupljeno 23. prosinca 2013.)
  8. https://zupanjac.net/devet-paleta-pomoci-rajevcanima (pristupljeno 07. veljače 2014.)
  9. http://www.kbco.hr/austrijska-tvrtka-baustoffmetall-darovala-svotu-od-25-000-kuna-u-dobrotvorne-svrhe/ (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  10. http://www.kbco.hr/zavrsetak-obnove-klinike-za-pedijatriju-kbc-osijek/ (pristupljeno 07. veljače 2014.)
  11. http://www.os-jacolnica-dj.skole.hr/?news_hk=1&news_id=598&mshow=290 (pristupljeno 23. prosinca 2013.)
  12. http://www.vecernji.hr/slavonija/general-markac-otvorio-braniteljski-centar-u-bilju-538224/multimedia/p3?close_url=/slavonija/general-markac-otvorio-braniteljski-centar-u-bilju-538224 (pristupljeno 07. veljače 2014.)
  13. http://www.jutarnji.hr/ante-gotovina--zbog-maslenice-bili-smo-spremni-za-finale--za-oluju--to-je-bio-pocetak-kraja-/1158437/ (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  14. http://www.vusz.hr/novosti-najave-i-sluzbene-obavijesti/osnovana-zajednica-udruga-veterana-vojne-policije-sudionika-domovinskog-rata-rh (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  15. http://www.uvvpobz.hr/vijesti/odrzana-izvanredna-izborna-skupstina-uvvpdr-obz-e/ (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  16. http://www.uvvpobz.hr/vijesti/odrzana-izvanredna-izborna-skupstina-uvvpdr-obz-e/ (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  17. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_01_9_150.html (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  18. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_11_94_1858.html (pristupljeno 28. siječnja 2014.)
  19. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_07_79_1673.html (pristupljeno 23. prosinca 2013.)
  20. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1162006/i_osrh.asp (pristupljeno 23. prosinca 2013.)