Ivan Franatica Sorkočević

Izvor: Wikipedija

Ivan (Ivo) Franatica (Frano) Sorkočević (Dubrovnik, 30. rujna 1706. – Dubrovnik, 27. lipnja 1771.), hrvatski pjesnik, prevoditelj, lokalni dužnosnik i diplomat. Skupljao je i prepisivanjem umnažao djela starih hrvatskih pisaca.[1]

Iz vlastelinske je obitelji Sorkočevića. Kod isusovaca u Dubrovniku pohađao je gimnaziju, a studirao u Italiji. Obnašao je visoke službe u Dubrovačkoj Republici: knez na Šipanu, u Konavlima, na Lastovu i dvaput knez same Dubrovačke Republike. Bio je i u diplomaciji: jednom je bio poklisar u Carigradu.[1]

Pisao je prigodnice, šaljive i religiozne pjesme, prevodio na hrvatski s latinskog (Ovidije, Anakreont, Marcijal), talijanskog (P. Metastasi, Tassov Oslobođeni Jeruzalem, S. Maffei, Carlo Goldoni) i francuskog (Molière).[1] Preveo je nabožna razmišljanja isusovca O. Spinole.[2]

Po struci je bio pravnik i istraživač domaće pravne starine. Na talijanski je preveo Duh zakona od Montesquieua. Prema Appendiniju, napisao je 10 svezaka pravničkih djela.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Hrvatska enciklopedija Sorkočević, Ivan Franatica, LZMK (pristupljeno 7. ožujka 2017.)
  2. a b Google Knjige Đuro Šurmin: Povjest književnosti hrvatske i srpske, Doba padanja dubrovačke literature, str. 103 (pristupljeno 7. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]