Ivan I. (II.) Aleksandrijski

Ivan I. (II.) Aleksandrijski; Yoannis
Pravo ime	Iohannes, grč.: Γιάννης
Početak pontifikata	29. rujna 496. AD (18. dana mjeseca touta 212. A.M. po koptskom kalendaru)
Kraj pontifikata	29. travnja 505. AD (4. dana mjeseca bashonsa 221. A.M.)
Prethodnik	Anastazije II.
Nasljednik	Ivan II. (III.)
Rođen	?; Aleksandrija, Egipat
Umro	29. travnja 505. AD (4. dana mjeseca bashonsa 221. A.M.); Aleksandrija, Egipat
	Papinski grb;
	svetac
Slavi se u	Koptska Crkva; Istočne pravoslavne Crkve
Spomendan	29. travnja AD (4. dana mjeseca bashonsa prema koptskom kalendaru)
	sahranjen u crkvi sv. Marka u Baukalisu, Aleksandrija.
	Portal o kršćanstvu

Papa Ivan I. (II.) Aleksandrijski, 35. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka.

Pregled[uredi | uredi kôd]

Istočna pravoslavna crkva ga navodi pod imenom Ivana II. čime priznavaju papu Ivana Talaiu kao Ivana I., dok ga Kopti navode kao Ivana I. jer ne priznaju i odbacuju Ivana Talaiju kao svoga papu.

O životu Ivana je ostalo jako malo pisanih tragova. Zna se da je rođen u Aleksandriji u kršćanskoj obitelji i da je postao redovnik u Natronskoj pustinji, (Wadi El Natrun),^[4]^[5] u samostanu sv. Makarija Velikog.
Nakon smrti pape Atanazija II., protiv svoje volje je bio imenovan 29. rujna 496. AD papom Aleksandrije i patrijarhom sv Trona Sv. Marka,. Bio je prvi biskup Alexandrijski koji je izabran među redovnicima iz pustinjskih samostana, a ne iz reda učenog svećenstva u Aleksandriji.

Vjerovanje pape Ivana[uredi | uredi kôd]

Bio je čvrst protivnik kalcedonskog vjerovanja i održavao je zajedništvo s onima koji su prihvatili Henotikonski edikt cara Zenona, a sve bez nametanja formalne anateme na kalcedonsko vjerovanje. Na taj je način u velikoj mjeri održavao crkvu u miru, iako je nastavljen raskol s Acefaloima, koji su se suprotstavljali i Vijeću Kalcedona i pomirljivom pristupu Henotikonskom ediktu.

Ostavština[uredi | uredi kôd]

Tijekom vremena kroz koje je obavljao dužnost patrijarha, pored redovite službe u kojoj je vodio brigu o vjernicima, kao i širenju evanđelja, zabilježeno je kako nije zaboravio na samostan sv. Makariusa Velikog u kojem je proveo znatan dio svoga života, pa je od bizantskog cara Anastazija I. ishodio darivanje samostana pšenicom, vinom i uljem.

Odlazak[uredi | uredi kôd]

Ivan II. je ostao na Tronu sv. Marka pet godina i osam mjeseci. Zabilježen je u sinaksarionu, kalendaru svetaca Koptske crkve 4. dana mjeseca bashonsa prema koptskom kalendaru; dan njegove smrti.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina.
Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
↑ Koptski kalendar [Koptski kalendar]. copticchurch.net (engleski). Pristupljeno 18. ožujka 2018.
↑ Sahranjeni u katedrali sv. Marka [Sahranjen u katedrali sv. Marka]. religion.wikia.com (engleski). Pristupljeno 26. veljače 2018.
↑ Wadi El Natrun (arapski za Natron dolinu, kopt: Šihēt Mjerilo ljubavi, grčki: Σκῆτις ili Σκήτη) je dolina smještena u provinciji Beheira, Egipat, koja uključujuje i istoimeni grad. Ime se odnosi na osam različitih jezera u regiji koja je čuvena po prirodnoj sodi.
U kršćanskoj je književnosti obično poznat kao Scetis (ili Skete, Σκήτις, Σκέτη u starom grčkom) i jedan je od tri ranokršćanska samostanska središta smještena u pustinji sjeverozapadnog dijela delte Nila. Druga dva monaška središta su Nitria i Kellia. Ova tri središta često izazivaju dvojbu i ponekad se nazivaju kao jedno mjesto (kao što je "Nitria" ili "Nitrijska pustinja"), no, iako geografski bliski i međusobno povezani, lokaliteti su različiti. Scetis, danas zvani Wadi El Natrun, danas je najpoznatiji, jer njegovi su njegovi drevni samostani ostali u upotrebi, za razliku od Nitrije i Kellia čijoj slavnoj prošlosti svjedoče samo arheološki ostaci.
↑ Natronska pustinja [Natronska pustinja]. ask-aladdin.com (engleski). Pristupljeno 24. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Acephaloi
Ivan II.
Odlazak sv. Ivana II.
Sinaksarion; odlazak sv. Atanazija II. Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2018. (Wayback Machine)

Koptske pape Aleksandrije
prethodnik Atanazije II. Aleksandrijski	Aleksandrijske pape 490. - 496. AD.	nasljednik Ivan II. (III.)

[1] Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina.
Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.

[A1-2] Koptski kalendar [Koptski kalendar]. copticchurch.net (engleski). Pristupljeno 18. ožujka 2018.

[RW1-3] Sahranjeni u katedrali sv. Marka [Sahranjen u katedrali sv. Marka]. religion.wikia.com (engleski). Pristupljeno 26. veljače 2018.

[4] Wadi El Natrun (arapski za Natron dolinu, kopt: Šihēt Mjerilo ljubavi, grčki: Σκῆτις ili Σκήτη) je dolina smještena u provinciji Beheira, Egipat, koja uključujuje i istoimeni grad. Ime se odnosi na osam različitih jezera u regiji koja je čuvena po prirodnoj sodi.
U kršćanskoj je književnosti obično poznat kao Scetis (ili Skete, Σκήτις, Σκέτη u starom grčkom) i jedan je od tri ranokršćanska samostanska središta smještena u pustinji sjeverozapadnog dijela delte Nila. Druga dva monaška središta su Nitria i Kellia. Ova tri središta često izazivaju dvojbu i ponekad se nazivaju kao jedno mjesto (kao što je "Nitria" ili "Nitrijska pustinja"), no, iako geografski bliski i međusobno povezani, lokaliteti su različiti. Scetis, danas zvani Wadi El Natrun, danas je najpoznatiji, jer njegovi su njegovi drevni samostani ostali u upotrebi, za razliku od Nitrije i Kellia čijoj slavnoj prošlosti svjedoče samo arheološki ostaci.

[A3-5] Natronska pustinja [Natronska pustinja]. ask-aladdin.com (engleski). Pristupljeno 24. ožujka 2018.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]