Ivan Kušan

Izvor: Wikipedija
Ivan Kušan

Ivan Kušan
Puno ime Ivan Kušan
Rođenje 30. kolovoza 1933.
Smrt 20. studenoga 2012.
Zanimanje slikar, prevoditelj,pisac
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija, roman, proza za djecu
Nagrade
Portal o životopisima

Ivan Kušan (Sarajevo, 30. kolovoza 1933.Zagreb, 20. studenoga 2012.)[1] hrvatski književnik i akademik.[2] Diplomirao i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uređivao više časopisa (Telegram, Most i dr.) i biblioteka (Modra lasta, Smib, Hit-junior). Redovni profesor ADU u Zagrebu. Kao slikar samostalno je izlagao dva puta. Prevodio je s engleskog, francuskog i ruskog jezika.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivan Kušan rodio se 30. kolovoza 1933. u Sarajevu. Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1980. do 1994. bio je profesor dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti. Od 1955. djelovao je kao prevoditelj s engleskog, francuskog i ruskog jezika. Godine 1956. objavio je prvi od svojih poznatih dječjih romana (Uzbuna na Zelenom vrhu) koji sve do danas izlazi u nizu izdanja i postaje obvezatnom školskom lektirom. Godine 1958. objelodanio je zacijelo jedan od svojih najvažnijih romana Razapet između.

Od 1970. godine pisao je za kazalište, radio, televiziju i film dramatizirajući vlastite tekstove te iznoseći nove, često provokativne teme. Njegova drama Svrha od slobode prikazana je u režiji Miroslava Međimorca 1971. na Dubrovačkim ljetnim igrama. Nakon što je tamo doživjela dvije izvedbe, a u Studentskom centru u Zagrebu treću, ugašena je iz političkih razloga. Igor Mrduljaš međutim, u pogovoru za izdanje te drame iz 1995. naziva tu predstavu "vrhuncem hrvatskoga glumišta". Kušan je bio urednik za književnost na Radio Zagrebu, za crtani film u Zagreb filmu, uređivao je više časopisa (Telegram, Most i dr.) i biblioteka (Modra lasta, Smib, Hit-junior), te bio urednik u Školskoj knjizi.

Akademik Ivan Kušan širokom je krugu čitatelja uglavnom poznat po izuzetno uspješnim romanima za djecu - prema njegovoj knjizi Koko i duhovi snimljen je istoimeni film - no bio je također i pisac romana za odrasle. Romani i pripovijesti književnika Ivana Kušana postigli su izvanrednu popularnost kod čitatelja što se do danas nije promijenilo. Godine 2002. njegovi dječji romani digitalizirani su u Međunarodnoj dječjoj digitalnoj knjižnici u Washingtonu, SAD.

Svojim talentom, posebnošću, kritičkim odnosom prema stvarnosti i pedesetogodišnjim plodnim književnim radom, akademik Ivan Kušan dao je izuzetan doprinos i ostavio značajan trag u hrvatskoj književnosti.[3][4]Umro je 20. studenog 2012.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Akademik Kušan dobitnik je brojnih književnih nagrada, odličja i priznanja od kojih se izdvajaju:

  • Odličje Danice s likom M. Marulića (1996.)
  • Godine 1997. Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo u području književnosti (1998.)[5]
  • Nagrada Grada Zagreba za Domaću zadaću (1961.)
  • Nagrada Grada Zagreba za Toranj (1970.)
  • II. Nagrada na natječaju radio-drama Prag-Varšava-Zagreb
  • Nagrada Večernjeg lista za kratku priču (1988. I. i 1995. III.)
  • Nagrade Grigor Vitez i Ivana Brlić-Mauranić za Koko u Parizu
  • Nagrada Grada Vršca za komediju Čaruga, Sterijino pozorje, Novi Sad (1978.).[3]

Djela[uredi | uredi kôd]

Kušan je širom krugu čitatelja uglavnom poznat po romanima za djecu (serijal o Koku), no pisac je također i romana za odrasle. Prema njegovim knjigama snimljeno je nekoliko filmova i tv serija.

Romani i priče za djecu[uredi | uredi kôd]

Romani, priče, putopisi[uredi | uredi kôd]

  • Trenutak unaprijed (novele, 1957.)
  • Razapet između (roman, 1958.)
  • Zidom zazidani (roman, 1960.)
  • Toranj (roman, 1970.)
  • Veliki dan (novele, 1970.)
  • Naivci (roman, 1975.)
  • Prerušeni prosjak (roman, 1986.)
  • 100 najvećih rupa (proza, 1993.)
  • Ljubi susjeda svoga (priče, 1995.)
  • Medvedgradski golubovi (roman, 1995.)
  • Promišljeni, dugi gnjev (priče i zapisi, 1997.)
  • Knjiga za mladež i starež (izabrane proze, 1998.)
  • Nasljednik indijskog cara (proza, 2000.)

Drame[uredi | uredi kôd]

  • Čaruga
  • Ljepotica i zvijer
  • Narodni glas
  • Psihopati
  • Rupa za udaju
  • Spomenik Demostenu
  • Svrha od slobode (pet drama, 1995.)
  • Vaudeville

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. www.vecernji.hr, Književnik Ivan Kušan preminuo u 80. godini, 20. studenoga 2012.
  2. "Akademik Ivan Kušan
  3. a b Gordana Poletto Ružić, Objava za medije: Obavijest o smrti akademika Ivana Kušana, Broj: 10-298/91-2012.Zagreb, 20. studenoga 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2012.)
  4. http://info.hazu.hr/ivan_kusan_biografija
  5. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Dobitnici nagrade
  6. Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.


Peričić, Helena, „Dramatičnost nuđenja dramskog” (Temat - 30. Zagrebački književni razgovori: „Književnost i drama danas“, ur. A. Stamać), Republika, Zagreb, 65, 2009., 11, 75-83.

Peričić, Helena, „Raznodobna istodobnost Kušanove 'Svrhe od slobode'”/” Non-simultaneous Simultaneity of Kušan's Text 'The Purpose/End of Freedom' (Svrha od slobode)“, Komparativna povijest hrvatske književnosti, Zbornik radova XII. („Istodobnost raznodobnog. Tekst i povijesni ritmovi”), ur. Cvijeta Pavlović, Vinka Glunčić-Bužančić i Andrea Meyer-Fraatz, Split - Zagreb, Književni krug/Odsjek za komparativnu književnost FF Sveučilšta u Zagrebu, 2010., 346-361.

Peričić, Helena, “Kušanova 'Svrha od slobode' ponovno među nama”, u: Helena Peričić, Deset drskih studija (o književnim pitanjima, pojavnostima i sudbinama), Split, Naklada Bošković, 2011., 102-115.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]