Ivan Pelizzoli

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Pelizzoli
Država Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Rođen 18. studeni 1980.
Visina 197 cm
Klub
Trenutačni klub Piacenza
Broj 27
Pozicija vratar
Mlađi uzrasti
1997. - 1999. Atalanta Bergamo
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1999. - 2001.
1999. - 2000.
2001. - 2005.
2005. - 2007.
2007. - 2010.
2009. - 2010.
2010. - 2011.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
2014. - 2016.
2016.
2016. -
Atalanta Bergamo
Triestina (posudba)
AS Roma
Reggina
Lokomotiv Moskva
AlbinoLeffe (posudba)
Cagliari
Padova
Pescara
Virtus Entella
Vicenza
Piacenza
30 (0)
23 (0)
73 (0)
41 (0)
20 (0)
23 (0)
1 (0)
18 (0)
31 (0)
11 (0)
1 (0)
0 (0)
Reprezentativna karijera
1998.
2000. - 2004.
2003. - 2004.
Italija U17
Italija U21
Flag of Italy.svg Italija
1 (0)
17 (0)
2 (0)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Pelizzoli (Bergamo, Italija, 18. studeni 1980.) je talijanski nogometni vratar i bivši nacionalni reprezentativac. Većinu klupske karijere proveo je u domovini uz iznimku igranja za moskovski Lokomotiv.

Osvajač je brončane medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Pelizzoli je u rodnom Bergamu branio za tamošnju Atalantu u juniorskim i seniorskim sastavima[1] te je debitirao u Serie A istaknuvši se kao jedan od najboljih mladih vratara Italije. Time je postao prvi vratar kluba, ispred starijih Alberta Fontane i Davida Pinata.[1]

Dobre igre u dresu Atalante omogućile su mu transfer u AS Romu tijekom ljeta 2001. u vrijednosti 14 milijuna eura.[1] Ubrzo je s klubom osvojio talijanski Superkup ali je bio zamjena Antonioliju. Međutim, uskoro je postao startna jedinica a tijekom sezone 2003./04. momčad je imala najmanje primljenih golova u Serie A. Sam Pelizzoli nije primio pogodak u 774 minute, međutim, unatoč tom uspjehu, nije uvršten na popis reprezentativaca za predstojeći EURO 2004.

Vratar je tijekom sljedeće sezone imao loše predstave zbog čega je 2005. napustio klub i otišao u Regginu. Ondje je bio važna karika momčadi osiguravajući joj svojim obranama ostanak u prvoj ligi.

31. siječnja 2007. potpisao je za rusku Lokomotiv Moskvu[1] četverogodišnji ugovor[2] dok je posljednju ugovornu sezonu proveo na posudbi u niželigašu AlbinoLeffeu. Dok se tijekom prve sezone borio s Eldinom Jakupovićem za startnu jedinicu, tijekom druge sezone bio je četvrti vratar kluba (iza Jakupovića, Mareka Čecha i Ivana Levenetsa).

Povratkom u domovinu, golman je branio za mnoštvo klubova kao što su Cagliari, Padova, Pescara, Virtus Entella i Vicenza. Trenutno je vratar niželigaša Piacenze.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Pelizzoli je branio za sve mlađe uzraste talijanske reprezentacije dok je U21 sastavom osvojio brončanu medalju na Olimpijadi u Ateni 2004. Ondje je bio jedan od ukupno trojice starijih igrača koji su bez obzira na godine mogli nastupiti.

Za Azzure je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u Ženevi, igranoj 30. travnja 2003. Druga (ujedno i posljednja) utakmica u nacionalnom dresu bila je također u prijateljskom susretu, ovaj puta protiv Finske.

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Klub Trofej Godina
Flag of Italy.svg Italija
AS Roma Supercoppa Italiana 2001.

Reprezentativni trofeji[uredi VE | uredi]

Turnir Trofej Godina
Olimpijske igre u Ateni Bronca 2004.

Izvori[uredi VE | uredi]