Ivan Trnski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Trnski
Ivan Trnski 1898 Povjest književnosti hrvatske i srpske.png
Rođenje Nova Rača kod Bjelovara,
1. svibnja 1819.
Smrt Zagreb,
30. lipnja 1910.
Zanimanje književnik i prevoditelj
Portal o životopisima

Ivan Trnski (Nova Rača kod Bjelovara, 1. svibnja 1819.Zagreb, 30. lipnja 1910.), hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Pisao je pjesme, pripovijetke, dramske igrokaze i zagonetke. Prvi je predsjednik Društva hrvatskih književnika i počasni građanin grada Zagreba.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Obitelj mu je podrijetlom iz sela Novigrada Podravskog. Rodio se u učiteljskoj obitelji u selu Staroj Rači kod Bjelovara. Osnovnu školu završio je 1830. u Grubišnom Polju. Nakon očeve smrti prelazi u biskupsko sirotište u Zagrebu gdje pohađa Klasičnu gimnaziju i završava ju 1837. godine,[1][2] a trogodišnji tečaj za administrativnog graničnog časnika završio je u Grazu.

Kao višegodišnji upravni časnik Krajiške uprave unaprijeđen je 1867. u potpukovnika, a 1869. u pukovnika. Bio je privremeni upravitelj Bjelovarske županije od srpnja 1871. godine do veljače 1872. godine, kada je smijenjen od bana na prijedlog ugarskog ministra predsjednika M. Lonyaya.

Bio je predsjednik Matice hrvatske 1901. godine.[3] Pomogao je pri osnutku Matičina Vijenca kojemu daje i ime te 1869. godine u njegovom prvom broju objavljuje pjesmu Pjesma uz vienac.[4] Bio je i član Družbe Braće Hrvatskog Zmaja kao Zmaj Račanski, te počasni član Društva sv. Ćirila i Metoda. Primio je odlikovanje reda Franje Josipa I., komandirskog reda željezne krune II. razreda, papinskog reda sv. Grgura Velikog, carskog turskog reda Medžidije i viteškog švedskog reda mačeva.[5]

Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1910. godine.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Pisao je pjesme (davorije, prigodnice i popularne napjeve (Oj jesenske duge noći)) te pripovijesti, prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika (Shakespearea, Schillera i Puškina - Evgenij Onjegin), bavio se pitanjima jezika i metrike. Neki ga zbog rasprave O hrvatskom stihotvorstvu (Vijenac, 1874.) nazvaše ocem hrvatske metrike. Suvremenici su ga slavili kao svojeg ovjenčanog pjesnika (za ilirskog pokreta su ga veličali kao najvećeg lirskog pjesnika) i borca za narodna prava, dok ga je kasnija kritika odredila kao vještog versifikatora i ustrajnog prigodničara. Bio je glavni organizator (1900.) i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika.[1] Suradnik je mnogih časopisa - od Gajeve Danice (1835.) do Savremenika (1910.). Surađivao je i u listovima Nevenu i Vijencu. Književnost je smatrao prvenstveno sredstvom za rješavanje nacionalnih problema, stoga nije ostavio djelo trajnije književne vrijednosti. U hrvatskoj književnosti bio je djelatan punih sedamdeset i pet godina.[4]

Dva su hrvatska književnika, dva su hrvatska pjesnika svojom dugovječnošću i svojom poezijom na poseban način obilježila hrvatsku književnost. Devetnaesto stoljeće obilježio je Ivan Trnski, dvadeseto Dragutin Tadijanović.[6]

Zagonetke[uredi | uredi kôd]

Trnski je također značajan kao autor zagonetaka (čistih zagonetaka, anagrama odn. premetaljki, akrostihova, kombinacija...), koje je s prekidima objavljivao tokom 50 godina. Objavljivao ih je u Zori dalmatinskoj (Zadar), Nevenu (Zagreb), Glasonoši (Karlovac), Prosvjeti (Zagreb) i Nadi (Sarajevo).

Prvu zagonetku objavio je početkom 1845. godine u Zori dalmatinskoj, dok mu je prva zagonetka u Nevenu objavljena 15. siječnja 1852. godine (br. 3, str. 46.), a posljednja vjerojatno u broju 46 od 23. studenoga 1854. godine. Objavio ih je dvadesetak, sve su bile stihovne i sve su objavljene pod nazivom "zagonetka", premda su bile različitih vrsta.

Koristio je pseudonim Skrivnatin (anagram od Ivan Trnski) ili Skrevnatin (anagram od Ivan Ternski).

Politički rad[uredi | uredi kôd]

1865. godine slunjski je zastupnik u Saboru, a 1871. godine biva izabran za velikoga župana Bjelovarske županije.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Pjesme (1842.)
  • Zvekan opet na svietu] (1844.) (elektronička inačica)
  • Kriesnice, I-III (1863., 1865., 1882.), pjesme
  • Sveta priča o solunskoj braći (1863.), ep
  • Sigetski junak (1866.), ep
  • Učitelj Dobrašin] (1871.), pripovijesti (elektronička inačica)
  • Popievke mu i milostnice mladjenke] (1881.) (elektronička inačica)
  • Svakolika mu djela, I-II, (1881.,1882.)
  • Ana Lovićeva, (1890.), ep [7][8]
  • Jezerkinje (1886.), zbirka soneta
  • Plitvička jezera (1893.), putopis
  • Ban Berislavić (1896.), ep
  • Božićna slava i mir božanje (1897.)
  • Putne uspomene iz godine 1898. (1899.), putopis [9]
  • Slava Krapine (1905.), pjesme
  • Pripovijesti (1910.)

Spomen[uredi | uredi kôd]

Dani Ivana Trnskog[uredi | uredi kôd]

  • Dani Ivana Trnskog znanstveno-književna je manifestacija koja se u organizaciji podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika održava od 2011. godine. Sastoji se od književno-znanstvenog kolokvija o životu i djelu Ivana Trnskog i ostalih književnika s područja Podravine i Prigorja te dodjele Književne nagrade Ivan Trnski.[14]

Nagrada Ivan Trnski[uredi | uredi kôd]

  • Književna nagrada Ivan Trnski dodjeljuje se za najbolji neobjavljeni književni rukopis (poezija, proza ili drama) autora do 35 godina starosti s podravskog, križevačko-prigorskog i bjelovarsko-bilogorskog područja.[14]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Katica Čorkalo Jemrić, Ivan Trnski : Izabrana djela, Matica hrvatska, Zagreb, 2017. (480 str.), ISBN 9789531503402

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1977-1982.
  • Stjepan Horvat: Leksikon zagonetača Jugoslavije, Bjelovar
  • Željko Karaula: Ivan vitez Trnski - bjelovarski "župan" s najkraćim mandatom, u: Studije iz povijesti Bjelovara, Bjelovar, 2011., 65. – 72.
  • Željko Karaula: Veliki župani bjelovarski (1872. – 1924./1941. – 1945.), (katalog izložbe), Zagreb-Bjelovar, HAZU, 2011., 15. – 18.
  • Slavko Peleh: Ivan Trnski i zagonetke, Zagonetač (Čvor-razbibriga broj 271), ..., 131, 1/2 - Bjelovar, 13. XI. 1976.
  • Slavko Peleh: Zagonetanje posljednjeg ilirca, Večernji list, ..., 6416, .. - 28/29. VI. 1980.
  • Jovan Vuković: Literate enigmate, Sombor, 1991. (str. 40.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Digitalna knjižnica: Ivan (vitez) Trnski Preuzeto 3. prosinca 2011.
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 912., ISBN 978-953-95772-0-7
  3. Matica hrvatska: Predsjednici Matice hrvatske 1842-2003. Preuzeto 3. prosinca 2011.
  4. a b Matica hrvatska: Kolo: Božidar Petrač: Ivan Trnski, pjesnik »dana stare slave« Preuzeto 3. prosinca 2011.
  5. Ivan vitez Trnski, krajiški časnik i književnik (1819. – 1910.), podravske-sirine.com.hr, objavljeno 1. kolovoza 2016., arhivirano 26. prosinca 2020., pristupljeno 17. prosinca 2021.
  6. http://www.matica.hr/kolo/315/ivan-trnski-pjesnik-dana-stare-slave-20718/ Preuzeto 29. listopada 2017.
  7. Ivan Trnski, hrvatska-kostajnica.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 17. prosinca 2021.
  8. Ivan Trnski, Ana Lovićeva, Knjižara Dioničke tiskare, Zagreb, 1890. (104 str.); Pretisak u nakladi Društva prijatelja Zrina i Srednje škole Ivana Trnskoga objavljen 1996. godine (104 str.), ISBN 9536368110
  9. Sadrži putopise: Sa Plitvica na more, U Dubrovniku, Čežnja za Dubrovnikom, Iz Dubrovnika do Mostara i do izvora Bune, Sarajevo i iz Sarajeva kući
  10. Osnovna škola Ivana Viteza TrnskogInačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2019., os-ivt-nova-raca.skole.hr
  11. Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska KostajnicaInačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2021., ss-itrnskog-hrvatskakostajnica.skole.hr
  12. Održana Godišnja izvještajna skupština KUD-a „Ivan vitez Trnski”, www.novigrad-podravski.hr, objavljeno 12. ožujka 2019., arhivirano i pristupljeno 17. prosinca 2021.
  13. KUU Ivan Trnski, nova-raca.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 17. prosinca 2021.
  14. a b Dani Ivana Trnskog, www.dhk-koprivnica.com.hr, pristupljeno 17. prosinca 2021.
  • Trnski, Ivan, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Udri naši (1848.)
Mrežna mjesta