Ivana Bodrožić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivana Bodrožić

Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.), hrvatska je spisateljica i pjesnikinja.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivana Bodrožić rođena je u Vukovaru 1982. godine.[1] Otac Ante joj je ubijen na Ovčari,[2] (službeno se vodi kao nestao)[3] a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u Zagrebu i Kumrovcu, u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.

Piše za časopis Poezija - časopis pjesničke prakse. Pjesme je objavila u časopisima Quorumu i Vijencu, na radijskoj emisiji Poezija na glas i drugdje. Pjesme su joj ušle u antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića. Prava za objavljivanje romana Hotel Zagorje (Profil, Zagreb, 2010.) otkupio je njemački izdavač. Po knjizi, zajedno s Jasmilom Žbanić, priprema scenarij za film.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Prvi korak u tamu, zbirka poezije, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2005. (šp. izd. Primer paso a la oscuridad, Baile del Sol, Tenerife, 2011.)[4]
  • Hotel Zagorje, poluautobiografski roman, Profil multimedija, 2010.
    • Ostala izdanja:
    • Hotel Zagorje, Modrijan, Ljubljana, 2011.
    • Hotel Zagorje, Rende, Beograd, 2011.
    • Hotel Zagorje, Biblioteka Profil proza / Večernji list, Profil knjiga, Zagreb, 2012.
    • Hôtel Z, Actes Sud, Arles, 2012.
    • Hotel Nirgendwo, Zsolnay Verlag, Beč, 2012.
    • Hotel Zagorje, Magor, Skopje, 2012.
    • Hotel Zagorje, Paseka, Prag-Litomyšl, 2012.
    • Hiçbir yer oteli, Aylak Adam, Istanbul, 2015.
    • Hotel Intetsteds, Tiderne Skifter, Kopenhagen, 2015.
    • Hotel Zagorje, Park, Budimpešta, 2019.
    • Hotel Tito, Sellerio, Palermo, 2019.
  • Pričaj mi o tome, kratka priča, (izašla u Jutarnjem listu)[5]
  • Prijelaz za divlje životinje, zbirka pjesama, VBZ, Zagreb, 2012.
  • Za što sam se spremna potući, kolumne, Profil knjiga, Zagreb, 2013.
  • 100 % pamuk, zbirka kratkih priča, VBZ, Zagreb, 2014.
  • Rupa, roman, Naklada Ljevak-24sata, Zagreb, 2016.
  • In a sentimental mood: pjesme, zbirka pjesama, Sandorf, Zagreb, 2017.
  • Klara Čudastvara, slikovnica, ilustracije: Vendi Vernić, Sandorf, Zagreb, 2019.
  • Sinovi, kćeri, roman, Biblioteka Hermes, Corto Literary, Zagreb, 2020.[6]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Zanimljivost[uredi | uredi kôd]

  • Ivana Bodrožić i Roman Simić prigodom vjenčanja odlučili su se za jedno zajedničko prezime Simić Bodrožić.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski plus Ivana Bodrožić, Utjeha kaosa, pristupljeno 5. travnja 2011.
  • Vijenac br.276/2004. Kruno Lokotar: Čekajući da se stvari razjasne, 30. rujna 2004., pristupljeno 5. travnja 2011.
  1. Čekajući da se stvari razjasne, matica.hr, pristupljeno 19. studenog 2020.
  2. (fr.) Benoît Vitkine, Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar:
    "Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.", lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
  3. Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia, str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
  4. (šp.) Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. srpnja 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
  5. Ivana Simić-Bodrožić, maticahrvatskasisak.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
  6. 6,0 6,1 Sinovi, kćeri Ivana Bodrožić, cortoliterary.com, pristupljeno 25. listopada 2020.
  7. Vijenac br.287/2005. Goranov vijenac Ivanu Rogiću Nehajevu, pristupljeno 5. travnja 2011.
  8. Nenad Medelić, Roman Simić Bodrožić, književnik, pjesnik i urednik: Sa ženom sam na književnom bojnom polju, slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2010., preuzeto 24. travnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • SEEbiz trend Ivana Simić-Bodrožić: Kako sam jedva čekala pobjeći od Josipovića, 2. travnja 2011. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. travnja 2011.)