Ivana Simić Bodrožić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivana Simić Bodrožić (r. Bodrožić) (Vukovar, 1982.), hrvatska je spisateljica i pjesnikinja.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivana Bodrožić rođena je u Vukovaru 1982. godine. Otac Ante joj je ubijen na Ovčari,[1] (slużbeno se vodi kao nestao)[2] a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u Zagrebu i Kumrovcu, u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.

Piše za časopis Poezija - časopis pjesničke prakse. Pjesme je objavila u časopisima Quorumu i Vijencu, na radijskoj emisiji Poezija na glas i drugdje. Pjesme su joj ušle u antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića. Prava za objavljivanje romana Hotel Zagorje (Profil, Zagreb, 2010.) otkupio je njemački izdavač. Po knjizi, zajedno s Jasmilom Žbanić, priprema scenarij za film.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Prvi korak u tamu, zbirka poezije, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2005. (šp. izd. Primer paso a la oscuridad, Baile del Sol, Tenerife, 2011.)[3]
  • Hotel Zagorje, poluautobiografski roman, Profil multimedija, 2010.
    • Ostala izdanja:
    • Hotel Zagorje, Modrijan, Ljubljana, 2011.
    • Hotel Zagorje, Rende, Beograd, 2011.
    • Hotel Zagorje, Biblioteka Profil proza / Večernji list, Profil knjiga, Zagreb, 2012.
    • Hôtel Z, Actes Sud, Arles, 2012.
    • Hotel Nirgendwo, Zsolnay Verlag, Beč, 2012.
    • Hotel Zagorje, Magor, Skopje, 2012.
    • Hotel Zagorje, Paseka, Prag-Litomyšl, 2012.
    • Hiçbir yer oteli, Aylak Adam, Istanbul, 2015.
    • Hotel Intetsteds, Tiderne Skifter, Kopenhagen, 2015.
  • Pričaj mi o tome , kratka priča, (izašla u Jutarnjem listu)[4]
  • Prijelaz za divlje životinje, VBZ, Zagreb, 2012.
  • Za što sam se spremna potući, Profil knjiga, Zagreb, 2013.
  • 100 % pamuk, VBZ, Zagreb, 2014.
  • Rupa, Naklada Ljevak-24sata, Zagreb, 2016.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 2005.: Goran za mlade pjesnike (za rukopis Prvi korak u tamu)[5]
  • 2005.: Kvirin, za najbolju pjesničku knjigu autora do 35 godina, (za zbirku pjesama Prvi korak u tamu)
  • 2010.: Kiklop za prozno djelo godine

Zanimljivost[uredi VE | uredi]

  • Ivana Bodrožić i Roman Simić prigodom vjenčanja odlučili su se za jedno zajedničko prezime Simić Bodrožić.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrvatski plus Ivana Bodrožić, Utjeha kaosa, pristupljeno 5. travnja 2011.
  • Vijenac br.276/2004. Kruno Lokotar: Čekajući da se stvari razjasne, 30. rujna 2004., pristupljeno 5. travnja 2011.
  1. (fr.) Benoît Vitkine, Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar:
    "Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.", lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
  2. Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia, str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
  3. (šp.) Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. srpnja 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
  4. Ivana Simić-Bodrožić, maticahrvatskasisak.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
  5. Vijenac br.287/2005. Goranov vijenac Ivanu Rogiću Nehajevu, pristupljeno 5. travnja 2011.
  6. Nenad Medelić, Roman Simić Bodrožić, književnik, pjesnik i urednik: Sa ženom sam na književnom bojnom polju, slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2010., preuzeto 24. travnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • SEEbiz trend Ivana Simić-Bodrožić: Kako sam jedva čekala pobjeći od Josipovića, 2. travnja 2011. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. travnja 2011.)