Ivica Đikić

Izvor: Wikipedija

Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1976.), hrvatski je novinar. Bio je novinar i urednik u hrvatskom tjedniku Feral Tribuneu (1997. – 2008.).[1] Od 2009. do 2010. godine bio je glavni urednik riječkog Novog lista. Od 2010. do 2016. godine bio je glavni urednik tjednika Novosti, a nakon tog nastavio je pisati u njemu.[1]

P. E. N.[uredi | uredi kôd]

Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020. godine, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020. godine[2] u spomen na žrtve Pokolja u Bleiburgu 1945. godine, kojeg su potpisala 42 člana,[3] s Miljenkom Jergovićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem[4] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici[5] izjavio je da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je toleriranje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dopušta veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[6]

Djela[uredi | uredi kôd]

romani:

  • Cirkus Columbia, 2003.
  • Sanjao sam slonove, 2011.
  • Ponavljanje, 2014.
  • Beara: dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici , 2016.

publicistika:

  • Domovinski obrat: politička biografija Stipe Mesića, 2004.
  • Gotovina, stvarnost i mit, 2010. (suautori Davor Krile i Boris Pavelić)[1]
  • Šarik Tara: život, 2013.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c Ivica Đikić, fraktura.hr, pristupljeno 23. svibnja 2020.
  2. ↑ Slobodna Evropa.
  3. ↑ PEN.
  4. ↑ Večernji list 2020. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFVečernji_list2020 (pomoć)
  5. ↑ Lovrenović.
  6. ↑ DW.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • Šoštarić, Sanja. 20. svibnja 2020. Pismo prof.dr. Sanje Šoštarić povodom ostavki u PEN entru BiH. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • PEN, BIH. 9. svibnja 2020. Povodom dana pobjede nad fašizmom: Protestno pismo protiv najavljene komemorativne mise za Bleiburg. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Sarajevo, Oslobođenje. 20. svibnja 2020. Jergović: PEN centar je nijem na bošnjački nacionalizam i fašizam. oslobodjenje.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Večernji list. 20. svibnja 2020. Zbog prosvjednog pisma oko mise za Bleiburg Jergović, Đikić i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a BiH. vecernji.hr. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Lovrenović, Ivan. 19. svibnja 2020. Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini. ivanlovrenovic.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • DW. 20. svibnja 2020. Protest protiv protestnog pisma. dw.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Slobodna Evropa. 16. svibnja 2020. Održana misa za žrtve Bleiburga u Sarajevu, protestovali antifašisti. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
v • u
Nagrada Meša Selimović (Tuzla)
Marinko Koščec (2002.) • Irfan Horozović (2003.) • Ivica Đikić (2004.) • Ognjen Spahić (2005.) • Sanja Domazet (2006.) • Miljenko Jergović (2007.) • Mirko Kovač (2008.) • Bekim Sejranović (2009.) • Mirjana Đurđević (2010.) • Ludwig Bauer (2011.) • Faruk Šehić (2012.) • Milorad Popović (2013.) • Ivan Lovrenović (2014.) • Filip David (2015.) • Slobodan Šnajder (2016.) • Andrej Nikolaidis (2017.) • Semezdin Mehmedinović (2018.) • Senka Marić (2019.) • Ivana Bodrožić (2020.) • Damir Karakaš (2021.)
Selimović Bijeljina.jpg


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nuvola apps package wordprocessing.png Nedovršeni članak Ivica Đikić koji govori o bosanskohercegovačkom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivica_Đikić&oldid=6384815"