Ivica Đikić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1976.), hrvatski je novinar. Bio je novinar i urednik u hrvatskom tjedniku Feral Tribuneu (1997. - 2008.).[1] Od 2009. do 2010. godine bio je glavni urednik riječkog Novog lista. Od 2010. do 2016. godine bio je glavni urednik tjednika Novosti, a nakon tog nastavio je pisati u njemu.[1]

P. E. N.[uredi VE | uredi]

Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020. godine, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020. godine[2] u spomen na žrtve Pokolja u Bleiburgu 1945. godine, kojeg su potpisala 42 člana,[3] s Miljenkom Jergovićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem[4] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici[5] izjavio je da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je toleriranje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dopušta veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[6]

Djela[uredi VE | uredi]

romani:

  • Cirkus Columbia, 2003.
  • Sanjao sam slonove, 2011.
  • Ponavljanje, 2014.
  • Beara: dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici , 2016.

publicistika:

  • Domovinski obrat: politička biografija Stipe Mesića, 2004.
  • Gotovina, stvarnost i mit, 2010. (suautori Davor Krile i Boris Pavelić)[1]
  • Šarik Tara: život, 2013.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Ivica Đikić, fraktura.hr, pristupljeno 23. svibnja 2020.
  2. Slobodna Evropa.
  3. PEN.
  4. Večernji list.
  5. Lovrenović.
  6. DW.


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nuvola apps package wordprocessing.png Nedovršeni članak Ivica Đikić koji govori o bosanskohercegovačkom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.