Ivo Banac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivo Banac
Ivo Banac.jpg
Rođenje 1947.
Polje povijest

Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947.) hrvatski povjesničar, pisac i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivo Banac rodio se u Dubrovniku 1947. godine. Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).[1] U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.[2] Od 1977. do 2009. predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.[1][3] Od 1994. do 1999. također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor), [2] gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu. Od 2008. redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. dopisni član HAZU.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

U siječnju 2003., na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke (LS), izabran je za predsjednika stranke, pobijedivši u drugom krugu dotadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića.[4] Banac se zalagao za ujedinjenje stranke sa HNS-om i Liberalnim demokratima[5]. Bio je predsjednik Liberalne stranke do 2005., kada vodstvo stranke preuzima Zlatko Kramarić, nakon čega Banac napušta stranku[6].

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1984.: Nagrada Wayne S. Vucinich (za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja rusko i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics)[7]
  • 1990.: Nagrada Josip Juraj Strossmayer (za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine: Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu)[7]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

  • The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics, (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika, Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
  • With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism, (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. Sa Staljinom protiv Tita: informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, Globus, Zagreb, 1990.)
  • Grbovi: biljezi identiteta, (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.)
  • Hrvatsko jezično pitanje, (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.)
  • Dubrovački eseji, (Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.)
  • Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987.-1992., (Slon d.o.o., Zagreb, 1992.)
  • Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992.-1993., (Europa danas, Zagreb, 1994., 2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
  • Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, (urednik), (Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.)
  • Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, (Durieux, Zagreb, 2001).
  • Protiv Močvare, (Buybook, Sarajevo, 2003.)
  • Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj, (Durieux, Zagreb, 2006.)
  • Hrvati i crkva : kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti, (Profil knjiga/Svjetlo Riječi, Zagreb/Sarajevo, 2013.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]