Izgredi na utakmici Dinamo-Crvena zvezda

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zvonimir Boban udara milicajca

Izgredi na utakmici Dinamo-Crvena zvezda zbog kojih utakmica nije odigrana između zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. ostala je zapamćena u hrvatskoj povijesti 90-ih godina 20. stoljeća. Na Stadionu Maksimir su izbili neredi između navijačke skupine Bad Blue Boys te Delija (navijača Crvene zvezde). Taj je događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, a zauzeo je četvrto mjesto.[1][2]

Povijest[uredi VE | uredi]

Datum održavanja utakmice 13. svibnja 1990. bio je samo par tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima se bila očekivana premoćna pobjeda onih stranaka koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske.

Oko 3000 "Delija" došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No, prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Predvođeni Arkanom, navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boys. U rušilačkom pohodu Delije su pri tom su uzvikivali "Zagreb je Srbija!" i "Ubit ćemo Tuđmana!" Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.[3]

BBB su srušili ogradu na sjeveru i upali u teren kako bi se suprotstavili Delijama. Nakon proboja, BBB-ovci su bili silovito napadnuti od postrojbe specijalne policije, koji nisu pokazali sličan entuzijazam prema Delijama. Taj disporporcionalni odgovor policijskom silom, neki su objašnjavali zbog većinskog srpskog etničkog sastava specijalnih snaga policije. Prilikom sukoba s navijačima policajci su se pritom koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru jer je broj motiviranih navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su specijalne snage mogle zadržati sa svojim mjerama, ljudstvom i opremom. Sat vremena kasnije, s desetcima ozlijeđenih, bitka je završila.

Intervencija Zvonimira Bobana[uredi VE | uredi]

Usred cijelog nereda, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su igrači Crvene zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Dinamove su navijače od premlaćivanja branili Zvonimir Boban, Vjekoslav Škrinjar i trener Josip Kuže.[4]

Zvonimir Boban, kapetan Dinama, napao je policajca koji je napadao Dinamovog navijača.[5] BBB-ovci su se uskoro stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni "nacionalni junak", dok su ga Srbi proglasili "nacionalistom". Mnogo godina kasnije govoreći o spomenutom incidentu Boban je uzjavio:[6]

Wikicitati „Mogu samo reći da... sam reagirao na jednu... veliku nepravdu koja je bila toliko očita... da jednostavno čovjek s... s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za... za minimalnu pravdu ne može ostat miran. Ne može ne reagirat na neki način. Ja sam kasnije bio isprovociran budući da... ja jesam psovao, svašta sam vikao milicajcima i tako bilo je, bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio.”

Zbog svoje akcije Boban je bio suspendiran od Jugoslavenskog nogometnog saveza na 6 mjeseci, a protiv njega je bila podignuta optužnica od javnog pravobranilaštva, jer fizički napad na miliciju je bilo kažnjivo dijelo. Napadnuti policajac Refik Ahmetović javno je oprostio Bobanu taj napad. Ahmetović je kasnije izjavio kako su ga kolege nakon napada nagovarale da upotrijebi vatreno oružije na Bobana, iako ga Boban nije više napadao.

Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije o tom danu je rekao:[7]

Wikicitati „13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države.”

Posljedice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]