Izgubljena olovka (1960.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Izgubljena olovka
Redatelj Fedor Škubonja
Producent Zora film
Scenarist Stanislava Borisavljević
Glavne uloge Mira Nikolić
Marija Paro Aljinović
Mate Ergović
Boško Gašević
djeca i mještani sela Džimrije i Sokolovići
Glazba Miro Belamarić
Snimatelj Hrvoje Sarić
Montaža Boris Tešija
Scenografija Vladimir Tadej
Godina izdanja 1960.
Trajanje 47 min.
Država FNRJ
Jezik hrvatski
Žanr srednjometražni dječji igrani film
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Izgubljena olovka je nagrađivani hrvatski i jugoslavenski film iz 1960 [1]. te prvi srednjometražni igrani film za djecu redatelja Fedora Škubonje, snimljen po scenariju njegove žene Stanislave Borisavljević samo s tri profesionalna glumca i fantastičnom djecom naturščicima iz bosanskohercegovačkih sela Đimrija nedaleko Han Pijeska i Sokolovići u blizini Sokolca. U izuzetno skromnim produkcijskim uvijetima Fedor Škubonja je ostvario remek djelo dječjeg filma koje je i dan danas razumljivo djeci i inspirativno kao primjer u medijskom i filmskom opismenjavanju djece i mladih u Republici Hrvatskoj [2]. Za današnje redatelje posebno je inspirativan rad Fedora Škubonje s djecom koja su sva, bez iznimke, ostvarili odlične i višeslojne uloge. Izgubljena olovka snimljena je u produkciji Zora filma, a scenarij je, kao i za sve ostale njegove filmove, napisala Škubonjina supruga Stanislava Staša Borisavljević (rođena 1931. u Prijepolju, Srbija), koja je radila na ovom filmu i kao asistentica redatelja. Snimatelj je bio Hrvoje Sarić (Knin, 1922.- Zagreb, 2007.), nagrađivani filmski redatelj i snimatelj koji je surađivao i s Antom Babajom, Zvonimirom Berkovićem, Obradom Gluščevićem i Matom Reljom, a od početka šezdesetih snimio i desetak vlastitih kratkometražnih filmova, od kojih mnoge u produkciji Zora filma [3]. Zanimljivu i funkcionalnu glazbu napisao je skladatelj i dirigent Miro Belamarić (Šibenik, 1935.- Beč, Austrija, 2017.), autor tri opere i brojnih orkestralnih, zborskih i komornih djela, dok je montažer zvuka je bio Anđelko Klobučar.

Sadržaj[uredi | uredi kôd]

Mlada, još neiskusna seoska učiteljica preuzima posao u lokalnoj školi. Jedan od najboljih učenika Diko, zaljubljuje se u nju i čini sve ne bi li joj privukao pažnju, što nju izuzetno nervira. Dikinom kolegi nestane olovka, a učiteljica optužuje malog Dika da je on ukrao olovku. Zbog toga Diko od jednog od najboljih učenika postaje izopćenik i inkriminirani lopov. Kada tu olovku slučajno pronađe školski poslužitelj, učiteljica traži priliku da se učeniku ispriča ...[4]

Uloge[uredi | uredi kôd]

Nagrade i recepcija[uredi | uredi kôd]

Film je 1960. godine u Puli osvojio posebnu glumačku nagradu za malog naturščika Boška Gaševića u ulozi Dike te nagradu Kekec kao najbolji film za djecu. U Veneciji, na Smotri 1961. godine osvojio je Zlatnog lava u kategoriji igranog filma za djecu [7], godinu poslije i nagradu za dječji film na Festivalu u Mar del Plati u Argentini [8]. Četiri godine nakon snimanja film je osvojio i nagrade publike i kritike te drugu nagradu stručnog žirija na Četvrtoj smotri omladinskog filma u Cannesu, a 1966., na jubilarnom, Dvadesetom filmskom festivalu u Cannesu uvršten je među deset najboljih filmova za djecu. Film je bio distribuiran u Italiji ("La matita perduta"), Argentini ("El lápiz perdido"), Istočnoj Njemačkoj ("Der verlorene Bleistift"), Finskoj ("Kadonnut kynä"), Švedskoj ("Den förlorade pennan"), Francuskoj ("La crayon predu"), Sjedinjenim američkim državama ("Lost pencil") i drugdje. Glavna glumica Mira Nikolić dobila je UNICEF nagradu za ulogu u filmu i za njegov doprinos međuljudskom razumijevanju. [9]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi | uredi kôd]