Izravna demokracija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Landsgemeinde, zbor građana, u kantonu Glarusu, 7. 5. 2006., Švicarska.

Izravna demokracija ili direktna demokracija je oblik demokracije u kojoj ljudi o političkim pitanjima odlučuju izravno, direktno. Ona se razlikuje od većine trenutno uspostavljenih demokracija koje su predstavničke.

Pregled[uredi VE | uredi]

U predstavničkoj demokraciji, ljudi glasaju za predstavnike koji potom dalje provode interese svojih glasačkih skupina u institucijama vlasti.[1] U izravnoj demokraciji, ljudi svoje interese provode bez posrednika.

Polu-izravne demokracije u kojoj predstavnici upravljaju općim organima vlasti, ali građani i dalje čine rukovodni entitet, dopuštaju tri forme narodne akcije: referendum (plebiscit), inicijativa i opoziv. Prve dvije forme - referendum i inicijativa - su primjeri direktnog zakonodavstva.[2]

Referendum veže zakonodavstvo političke elite na narodni glas. Ovo je također i najčešća vrsta direktnog zakonodavstva. Narodni referendum daje građanima priliku osnivanja peticije koja može dovesti u pitanje već doneseni zakon, i to u pitanje građana. Institucije određuju vremenski period glasanja i potreban broj potpisa, a mogu tražiti i određen broj manjinskih zajednica kako bi zaštitile manjinske interese.[2] Ova vrsta direktne demokracije daje glasačkoj skupini, narodu, pravo na veto vezano uz legislaciju zadanu izabranim predstavnicima. Ovo je česta praksa u Švicarskoj.

Inicijative daju građanima mogućnost predlaganja specifičnih ustavnih reforma. Taj prijedlog može biti obvezujući ili samo savjetni.

Opoziv daje narodu moć micanja izglasanih službenika prije kraja njihova mandata.[3]

Ove mjere zalažu razne varijante anarhista i socijalista koji ističu probleme u predstavničkoj demokraciji. Iznose kako direktna demokracija čini opoziciju centralističkoj vlasti. To je zato što odlučivanje može biti samo na jednoj razini. Centralni autoritet sprječava sami narod u vladanju nad samim sobom.[4]

Primjeri[uredi VE | uredi]

Atena[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Atena (polis)

Atenska se demokracija razvila u staro-grčkom polisu Ateni, koji je činio grad Atena i okolno područje Atike, oko 500 godina PNE. Atena je bila jedna od prvih demokracija povijesti. Drugi grčki gradovi su uspostavljali demokracije prateći Atenski model, no niti jedan nije bio tako moćan, stabilan ili tako dobro dokumentiran kao Atena. U Atenskoj direktnoj demokraciji, građani nisu glasali za predstavnike koji bi potom izglasavali zakonodavne mjere u ime naroda (kao u većini današnjih demokracija), nego su već građani glasali individualno.

Švicarska[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Švicarska

U Švicarskoj, bez potrebe za registracijom, svaki građanin dobije glasački papirić i informacijski brošur vezan uz svaku točku glasanja, a mogu ih poslati natrag putem pošte. Švicarska koristi različite varijante direktne demokracije; glasa se četiri puta godišnje.

Čista izravna demokracija postoji samo u švicarskim kantonima Appenzellu Innerrhodenu i Glarusu.[5] Švicarska konfederacija je polu-izravna demokracija (predstavnička demokracija sa izrazitim elementima izravne demokracije).[5] Korištenje direktne demokracije u Švicarskoj potiće federativan sastav države.

Većina zapadnih zemalja ima predstavničku demokraciju.[5] Švicarska je rijetki primjer države sa instrumentima direktne demokracije (na nivou općina, kantona, i federalne države). Građani imaju više moći nego li to imaju u predstavničkim demokracijama. Na bilo kojem političkom nivou, građani mogu predložiti izmjene ustavu kroz inicijative ili tražiti referendum na bilo koji zakon zadan bilo kojim zakonodavnim tijelom. [6]

Švicarski svakodnevno glasaju vezano uz bilo kakav problem na bilo kojoj političkoj razini, kao što je izgradnja novih ulica, parkova i škola, ili promjena u financijskom zakonodavstvu, ustavne promjene, vanjskopolitičke odnose Švicarske, ili društveno-socijalne teme, četiri puta godišnje.[7] Između siječnja 1995. i lipnja 2005. švicarski su građani glasali 31 put vezano uz 103 federalna upita, a tako i mnogo upita vezanih uz zasebne kantone i općine.[8] U istom vremenskom periodu, u Francuskoj su građani Francuske glasali na samo dva referenduma.[5]

Pariška komuna[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pariška komuna

1871., nakon uspostave Pariške komune, građani Pariza, komunjari, su uspostavili decentraliziran direktni sistem vlasti kako bi doveli red spontanom ustanku. Iako još uvijek nije dozvoljavao ženama pravo glasa, imale su ključnu ulogu u uspostavi nove vlasti. Sve od vojske do sastanaka je bilo demokratizirano, što je dovelo mnoge članove Prve internacionale, Međunarodnog saveza radnika, da ju opišu kao revolucionarno društvo bez države, te njome simpatiziraju.

Zbog kratkog životnog vjeka Komune, održani su samo jedni međugradski izbori. Utjecaj direktne demokracije u Pariškoj komuni nije za podcjenjivanje.

Republikanska Španjolska / Druga španjolska republika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Španjolski građanski rat

Tokom Španjolskog građanskog rata, koji je izbio 1936., mnoge zajednice u demokratskom antifašističkom djelu zemlje su se samoorganizirale u kolektivne, direktno-demokratske, sindikalne jedinice. Najbolji primjer su Confederación Nacional del Trabajo i Federación Anarquista Ibérica. Iako su kasnije poražene od strane fašističkih nacionalista Francisca Franca, imale su veliku ulogu u građanskom ratu te su pomoću interbrigada povukle pozornost cijelog svijeta.

Elektronska izravna demokracija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: E-demokracija

Elektronska direktna demokracija (EDD), poznata kao izravna digitalna demokracija (IDD),[9] je vrsta izravne demokracije koje koristi telekomunikaciju kao motivator javnog sudjelovanja. EDD zahtjeva elektronsko glasanje. Kao u svakoj izravnoj demokraciji, u EDD-u, građani imaju pravo glasa na zakonodavstvo, uspostavu novih zakona, i opoziv predstavnika (ukoliko ih ima).

EDD, kao sistem, nije uspostavljen u niti jednoj državi na svijetu. No, postoje mnogi pokreti za uvođenje takvog sistema u glasanje. Švicarska, već djelomično upravljana direktnom demokracijom, radi na uspostavljanjem takvog sistema.[10]

Anarhizam[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Anarhizam

Vježbe direktne demokracije, Place de la République, Pariz

Anarhisti podržavaju direktnu demokraciju kao alternativu centraliziranoj državi i kapitalizmu, iako, mnogi istiću probleme koje diže u interesima manjina, čija prava mogu biti stavljena u pitanje pod potpuno direktno-demokratskim sustavom bez ograničenja. Mnogi pobornici tog sustava se zato zalažu za dodatna ustavna prava koja se tim sistemom ne mogu narušiti.

Suvremeni pokreti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis izravno-demokratskih stranaka

Neki pokreti vrijedni spomena koji se bore za uspostavu izravne demokracije uključuju:

Povezano[uredi VE | uredi]

Izvori i poveznice[uredi VE | uredi]

  1. (2001.) “Direct democracy”, Clarke, Paul A.B. Encyclopedia of Political Thought, Taylor & Francis ISBN 9780415193962
  2. 2,0 2,1 Smith, Graham (2009.). Democratic Innovations: Designing Institutions for Citizen Participation (Theories of Institutional Design), str. 112, Cambridge: Cambridge University Press
  3. Fishkin 2011, Poglavlja 2. i 3.
  4. Ross 2011, Poglavlje 3.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Vincent Golay and Mix et Remix, Swiss political institutions, Éditions loisirs et pédagogie, 2008. (ISBN 978-2-606-01295-3).
  6. Referendums. Swiss Confederation. pristupljeno 9. siječnja 2017.
  7. Julia Slater (28. lipnja 2013.). The Swiss vote more than any other country. swissinfo.ch – the international service of the Swiss Broadcasting Corporation. pristupljeno 27. srpnja 2015.
  8. Duc-Quang Nguyen (17. lipnja 2015.). How direct democracy has grown over the decades. swissinfo.ch – the international service of the Swiss Broadcasting Corporation. pristupljeno 27. srpnja 2015.
  9. Quezi.com. What is Direct Digital Democracy? (pristupljeno 26. studenoga 2011.
  10. Electronic Voting in Switzerland. Arhivirano s izvorne stranice na 12. veljače 2007.. pristupljeno 15. rujna 2004.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Danje čitanje[uredi VE | uredi]

  • Arnon, Harel (January 2008). "A Theory of Direct Legislation" (LFB Scholarly)
  • Cronin, Thomas E. (1989). Direct Democracy: The Politics Of Initiative, Referendum, And Recall. Harvard University Press.
  • Finley, M.I. (1973). Democracy Ancient And Modern. Rutgers University Press.
  • Fotopoulos, Takis, Towards an Inclusive Democracy: The Crisis of the Growth Economy and the Need for a New Liberatory Project (London & NY: Cassell, 1997).
  • Fotopoulos, Takis, The Multidimensional Crisis and Inclusive Democracy. (Athens: Gordios, 2005). (English translation of the book with the same title published in Greek).
  • Fotopoulos, Takis, "Liberal and Socialist 'Democracies' versus Inclusive Democracy", The International Journal of INCLUSIVE DEMOCRACY, vol.2, no.2, (January 2006).
  • Gerber, Elisabeth R. (1999). The Populist Paradox: Interest Group Influence And The Promise Of Direct Legislation. Princeton University Press.
  • Hansen, Mogens Herman (1999). The Athenian Democracy in the Age of Demosthenes: Structure, Principles and Ideology. University of Oklahoma, Norman (orig. 1991).
  • Köchler, Hans (1995). A Theoretical Examination of the Dichotomy between Democratic Constitutions and Political Reality. University Center Luxemburg.
  • Magleby, David B. (1984). Direct Legislation: Voting on Ballot Propositions in The United States. Johns Hopkins University Press.
  • Matsusaka John G. (2004.) For the Many or the Few: The Initiative, Public Policy, and American Democracy, Chicago Press
  • National Conference of State Legislatures, (2004). Recall of State Officials
  • Orr Akiva e-books, Free download : Politics without politicians – Big Business, Big Government or Direct Democracy.
  • Pimbert, Michel (2010). Reclaiming citizenship: empowering civil society in policy-making. In: Towards Food Sovereignty. http://pubs.iied.org/pdfs/G02612.pdf? e-book. Free download.
  • Polybius (c.150 BC). The Histories. Oxford University, The Great Histories Series, Ed., Hugh R. Trevor-Roper and E. Badian. Translated by Mortimer Chanbers. Washington Square Press, Inc (1966).
  • Reich, Johannes (2008). An Interactional Model of Direct Democracy – Lessons from the Swiss Experience. SSRN Working Paper.
  • Serdült, Uwe (2014) Referendums in Switzerland, in: Qvortrup, Matt (Ed.) Referendums Around the World: The Continued Growth of Direct Democracy. Basingstoke, Palgrave Macmillan, 65–121.
  • Verhulst Jos en Nijeboer Arjen Direct Democracy e-book in 8 languages. Free download.
  • Zimmerman, Joseph F. (March 1999). The New England Town Meeting: Democracy In Action. Praeger Publishers.
  • Zimmerman, Joseph F. (December 1999). The Initiative: Citizen Law-Making. Praeger Publishers.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]