Jablanovača

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jablanovača
Agrocybe aegerita.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Cortinariaceae
Rod: Cyclocybe
Vrsta: C. aegerita
(V. Brig.) Vizzini 2014.
Dvojno ime
Cyclocybe aegerita
Sinonimi
*Agrocybe aegerita Rolf Singer, 1951.
  • Pholiota aegerita Quél. (1872.)
Agrocybe aegerita
Vidi predložak mikomorfokvir koji generira sljedeći popis
Mikološke karakteristike
listići na himeniju
klobuk je konveksan
himenij je spušten
stručak ima prstenak
otisak spora je smeđ
ekologija je saprotrofna
jestivost: jestiva

Jablanovača ili topolovka (lat. Cyclocybe aegerita) je jestiva gljiva iz porodice (Cyclocybe), iz reda listićarki (Agaricales). Jablanovača se uzgaja i za tržište, a tipična je za južnoeuropsku i kinesku kuhinju. U Aziji se koristi svježa i rehidrirana u raznim jelima, uključujući prženje, juhu, varivo i vrući lonac. [1]). U Europi se uzgaja od starorimskog doba. Tehnike uzgoja opisao je Plinije Stariji u svojoj knjizi Prirodoslovlje (lat. Naturalis historia). [2]

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk jablanovače je širok od 3 do 10 centimetara, dosta mesnat i različite čvrstoće, u mladosti polukuglast, pa zvonolik i napokon raširen, često vijugava oboda; ponekad je udubljen sa slabo vidljivim tupim ispupčenjem, na sredini je tamniji a prema krajevima blijedožućkast poput vrhnja. Površina je vidljivo i vrlo tipično redovito kapljasto udubljena.
  • Listići su vrlo gusti s mnogobrojnim lamelulama, bjelkasti do žućkastosivi, a na kraju smeđi; za stručak se nepravilno drže ili lagano silaze jednim zupcem.
  • Stručak je visok od 3 do 15 centimetara (do 20 cm), debeo od 1 do 2 cm, često nepravilno svinut, prema dnu je tanji, pun, bijel ili malo smećkast, vlaknasto crtast; ispod klobuka postoji slabašan ali trajan vjenčić.
  • Meso u klobuku je bijelo i nepromjenjivo, u stručku kao da postaje malo smeđasto; miriše dosta jako po brašnu, okus je slatkast.
  • Spore su eliptične, u masi su okerastosmeđe boje, 8 – 11 x 4,5 – 6 μm.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Jablanovača raste busenasto već od rana proljeća do jeseni na panjevima, žilama ili izravno iz jablanova stabla, a možemo ih pronaći i na panjevima drugog drveća.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Jablanovača je jestiva, poznata je od davnina kao vrlo dobra gljiva. Može se i vrlo jednostavno uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole, vrbe ili drugog drveća. [3]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Moglo bi se reći da je jablanovača naša južnjačka gljiva i uz stablo jablana raste u prekrasnim busenima. Na stablu raste još i nevaljala razorna čehavka (lat. Pholiota destruens), ali ona nema trajan vjenčić, prilično je čehava i najčešće raste pojedinačno ili nekoliko plodnih tijela zajedno visoko na onom dijelu jablanova stabla koje je u raspadanju. Busenasti rast jablanovače i tipične kapljaste udubine na klobuku sasvim su dovoljne značajke zbog kojih se ne može zamijeniti za neku nevaljalu vrstu.

Uzgoj[uredi | uredi kôd]

Uzgaja se i prodaje u SAD-u, Čileu, Japanu, Koreji, Italiji, Australiji i Kini, te u zadnje vrijeme i kod nas, mada u vrlo skromnom opsegu. Jablanovača je važan vrijedan izvor bioaktivnih sekundarnih metabolita, kao što su derivati indola s sposobnošću uklanjanja slobodnih radikala, te cilindan s antitumornim djelovanjem i agrocibenin s antifungalnim djelovanjem. Uzgoj u mediteranskoj regiji vrlo je star; opisan je u knjizi Naturalis Historia Plinija Starijeg. U tradicionalnoj kineskoj medicini često se koristi kao diuretik.

Slike[uredi | uredi kôd]

Agrocybeaegerita11.jpg AgrocybeAegerita.JPG Agrocybe aegerita 221.jpg Agrocybeaegerita5.jpg Agrocybe aegerita888.jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Zhu, Maggie. Tea Tree Mushroom (茶树菇). Omnivore's Cookbook. Pristupljeno 3. kolovoza 2016.
  2. Pliny the Elder. Naturalis Historia, Libri XIII (Latin). Pristupljeno 10. svibnja 2020.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik Latin (link)
  3. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Focht, I.: Ključ za gljive, Zagreb, 1986.
  • Hobbs, C.: Medicinal mushrooms, Santa Cruz, 1995.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Jablanovača.