Jacinda Ardern

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jacinda Ardern, 2018. godine

Jacinda Kate Laurell Ardern[1] (Hamilton, 26. srpnja 1980.) je novozelandska političarka, aktualna, 40. premijerka Novog Zelanda i vođa laburističke stranke. Zastupnica je u parlamentu od ožujka 2017., nakon što je prvi put izabrana u Zastupnički dom kao zastupnica na listi 2008. godine. [2]

Rođena u Hamiltonu, a odrasla je u Morrinsvilleu i Muruparau, gdje je pohađala državnu školu. Nakon što je 2001. diplomirala na Sveučilištu Waikato, Ardern je karijeru započela radeći kao istraživačica u uredu premijerke Helen Clark. Kasnije je radila u Londonu, u uredu vlade, i izabrana je za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine.[3][4] Ardern je prvi put izabran za zastupnika na općim izborima 2008., kad su Laburisti izgubili vlast nakon devet godina. Kasnije je izabrana kao zastupnik grada Mount Albert na dopunskim izborima u veljači 2017. godine.

Ardern je 1. ožujka 2017. jednoglasno izabrana za zamjenika vođe Laburističke stranke, nakon ostavke Annette King. Samo pet mjeseci kasnije, nakon održanih izbora, vođa laburista Andrew Little podnio je ostavku nakon povijesno slabih anketnih rezultata stranke, a na njegovo mjesto je, na stranačkim izborima bez protukandidata, izabrana Ardern.[5] Pod njenim vodstvom, stranka je na općim izborima 23. rujna 2017. osvojila 14 mjesta više nego na prethodnim izborima, osvojivši 46 mjesta, dok je suparnička Nacionalna stranka osvojila 56.[6] Nakon razdoblja pregovora, New Zeland First je odlučio ući u manjinsku koalicijsku vladu s laburistima, koju je podržala Zelena stranka, s Ardernom kao premijerom; počevši od 26. listopada 2017.[7] Postala je najmlađa šefica vlade na svijetu u dobi od 37 godina. [8] Ardern je 21. lipnja 2018. rodila kćerku i tako postala druga izabrana premijerka koji je rodila dijete dok je bila na dužnosti (nakon Benazir Bhutto).[9]

Ardern sebe opisuje kao socijaldemokrata i progresivca.[10][11] Njena vlada usredotočila se naročito na stambenu krizu na Novom Zelandu, siromaštvo djece i socijalnu nejednakost. U ožujku 2019. godine, vodila je zemlju nakon pucnjave u džamiji u Christchurchu, brzo uvodeći stroge zakone o oružju kao odgovor. Pohvaljena je zbog upravljanja krizom vezanom za pandemiju COVID-19 na Novom Zelandu.

Rani život i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Rođena u Hamiltonu, Novi Zeland, [12] Ardern je odrasla kao mormon [13][14] u Morrinsvilleu i Muruparau, gdje je njen otac Ross Ardern radio kao policajac,[15] a njezina majka Laurell Ardern (rođena Bottomley), radila kao pomoćni radnik u školskom ugostiteljstvu. [16][17] Studirala je na koledžu Morrinsville,[18] gdje je bila predstavnik učenika u školskom skrbničkom odboru.[19] Pronašla je svoj prvi posao dok je još bila u školi, radeći u lokalnoj prodavaonici ribe i čipsa.[20]

Potom je pohađala Sveučilište u Waikatou, diplomirajući 2001. godine s diplomom studija studija komunikacija (BCS) iz politike i odnosa s javnošću.[21]

Ardern je u politiku dovela njezina tetka, Marie Ardern, dugogodišnja članica Laburističke stranke, koja je regrutirala tinejdžerku Ardernu da joj pomogne u kampanji za zastupnika u New Plymouthu Harryja Duynhovena tijekom njegove predizborne kampanje na općim izborima 1999. godine.[22]

Ardern se pridružila Laburističkoj stranci u dobi od 17 godina,[23] i postala važna osoba u pomlatku Laburista. Nakon što je diplomirala na sveučilištu, provela je vrijeme radeći u uredima Phila Goffa i Helen Clark kao istraživačica. Nakon određenog vremena u New Yorku, gdje je volontirala u jušnoj kuhinji [24] i radila na kampanji za radnička prava,[25] Ardern se preselila u London gdje je postala viši savjetnik za "politiku 80 osoba" tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira.[3] U Londonu nije upoznala Blaira, ali ga je na događaju na Novom Zelandu 2011. godine ispitivala invaziji na Irak.[26] Ardern je također premještena u Home Office kako bi pomogla u preispitivanju policijskih postupaka u Engleskoj i Walesu.[21]

Početkom 2008. Ardern je izabrana za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine[4], ulogu koja ju je odvel u nekoliko zemalja, uključujući Jordan, Izrael, Alžir i Kinu. [21]

Rana politička karijera[uredi VE | uredi]

Član parlamenta[uredi VE | uredi]

Uoči izbora 2008., Ardern je bila 20. na listi Laburističke stranke. To je bio vrlo visok položaj za nekoga tko već nije bio zastupnik i praktički joj je osigurao mjesto u Parlamentu. U skladu s tim, Ardern se vratila iz Londona kako bi vodila kampanju puno radno vrijeme.[27] Postala je i kandidat za Waikato. Ardern nije bila uspješna s preferencijalnim glasovima birača, ali joj je visoki položajana listi omogućio ulazak u parlament.[28] Nakon izbora postala je najmlađi zastupnik u Parlamentu, naslijedivši zastupnika laburista Darrena Hughesa, a ostala je najmlađa zastupnica do izbora Garetha Hughesa 11. veljače 2010. godine.[29]

Ardern, Phil Goff i Carol Beaumont, na maršu protiv rudarenja u zaštićenim područjima 1. svibnja 2010.

Vođa oporbe Phil Goff promovirao je Ardernu u prvu klupu, i imenovao je glasnogovornicom Laburista za pitanja mladih i kao pomoćnog glasnogovornika za pravosuđe (pitanja mladih).[30]

Redovito se pojavljivala na TVNZ-ovom programu Breakfast kao dio predstave "Mladi pištolji", u kojoj se pojavila zajedno s zastupnikom (i budućim čelnikom) Nacionalne stranke Simonom Bridgesom.[31]

Ardern se natjecala za mandat u Auckland Central na općim izborima 2011., suprotstavivši se zastupniku Nikkiu Kayeu (Nacionalna stranka) i kandidatkinji Denise Roche (Zelena stranka). Unatoč ciljanju na zelene glasača, da strateški glasaju za nju, izgubila je od Kayea sa 717 glasova. Međutim, vratila se u Parlament preko stranačke liste na kojoj je bila na 13. mjestu. [32] Ardern je održala ured u biračkom tijelu dok je bila zastupnica na listi sa sjedištem u Auckland Centralu.[33]

Nakon što je Goff podnio ostavku iz rukovodstva stranke nakon njegovog poraza na izborima 2011., Ardern je podržala Davida Shearera protiv Davida Cunliffea. Bila je podignuta na četvrto mjesto u vladi u sjeni 19. prosinca 2011., postajući glasnogovornica društvenog razvoja pod novim vođom Davidom Shearerom.[30]

Ardern se ponovno kandidirala u Auckland Central na općim izborima 2014. godine. Ponovo je završila na drugom mjestu, iako je povećala vlastite glasove i smanjila većinu Kayeja sa 717 na 600.[34] Zauzela je peto mjesto na listi Laburista, Ardern je ipak vraćena u Parlament gdje je postala glasnogovornica Shadow za pravdu, djecu, malo gospodarstvo, umjetnost i kulturu pod novim čelnikom Andrewom Littleom.[35]

Reizbor u Mount Albertu[uredi VE | uredi]

Ardern je iznijela svoje ime za laburističku nominaciju za gornji izbor Mount Albert koja će se održati u veljači 2017.[36] nakon ostavke Davida Shearera 8. prosinca 2016. Kad su se kandidature za Laburističku stranku zatvorile 12. siječnja 2017., Ardern je bio jedini kandidat i izabran je bez prijedloga. Ardern je 21. siječnja sudjelovao na Maršu za žene 2017., svjetskom prosvjedu protivljenja Donaldu Trumpu, novoindugiranom predsjedniku Sjedinjenih Država.[37] Potvrđena je kao kandidat za posao na sastanku 22. siječnja.[38] [39] Ardern je ostvarila glatku pobjedu, osvojivši 77% glasova.[40][41]

Zamjenik vođe laburističke stranke[uredi VE | uredi]

Nakon pobjede na dopunskim izborima, Ardern je 7. ožujka 2017. jednoglasno izabrana za zamjenicu vođe Laburističke stranke, nakon ostavke Annette King koja se namjeravala povući na sljedećim izborima.[42] Njeno mjesto zauzeo je Raymond Huo[43]

Vođa opozicije[uredi VE | uredi]

Ardern speaking into a megaphone
Ardernova kampanja na Sveučilištu u Aucklandu u rujnu 2017. godine

Dana 1. kolovoza 2017., samo sedam tjedana prije općih izbora 2017., preuzela je dužnost vođe Laburističke stranke i, shodno tome, postala vođa oporbe, nakon ostavke Andrewa Littlea. Little je odustao zbog povijesno niskog rejtinga stranke.[44] Ardern je jednoglasno potvrđen na izborima za novog vođu na sastanku sa zastupnicima istog dana.[45] Sa 37 godina, Ardern je postaje najmlađi lider Laburističke stranke u njenoj povijesti. [13] Ona je i druga žena na čelu stranke nakon Helen Clark.[46] Prema Ardern, Little joj je prišao 26. srpnja i rekao kako misli da bi ona tada trebala preuzeti laburiste jer smatra da ne može preokrenuti stvari za stranku, no Ardern je to odbila.[47]

Na svojoj prvoj konferenciji za tisak nakon izbora za vođu, rekla je da će predstojeća izborna kampanja biti jedna od "nemilosrdnih pozitivnosti". [48] Odmah nakon njezinog imenovanja, javne donacije za stranku su drastično porasle, dostižući 700 USD u minuti na svom vrhuncu. [49] Njen izbor na čelo stranke pratio je niz pozitivnih kritika iz mnogih dijelova medija, uključujući međunarodne medije poput CNN-a. [50][51]

Nakon Ardernovog uspona na čelno mjesto, popularnost Laburista u anketama je dradtično porasla. Krajem kolovoza, stranka je u anketi Colmara Bruntona dosegla 43% (u usporedbi sa 24% pod Littleovim vodstvom) te prestigla "National" u istraživanjima javnog mnijenja, prvi put nakon više od deset godina.[47] Kritičari su primijetili da su njezini politički pogledi ne razlikuju bitno od onih Andrewa Littlea i sugerirali su da je nagli porast popularnosti stranke posljedica njene mladosti i dobrog izgleda. [52] [13]

Sredinom kolovoza 2017., Ardern je izjavila da će laburistička vlada uspostaviti radnu skupinu za poreze koja bi istraživala mogućnost uvođenja poreza na kapitalni dobitak, ali isključila je oporezivanje obiteljskih kuća. [53] [54] Kao odgovor na negativan publicitet, Ardern je odustala od planiranja uvođenja poreza na kapitalnu dobit tijekom prvog mandata laburističke vlade. [55] [56] Glasnogovornik financija Grant Robertson kasnije je pojasnio da Laburisti neće uvesti nove poreze barem do izbora 2020. godine. Promjena politike popraćena je oštrim optužbama ministra financija Stevena Joycea da su Laburisti imali "rupu" od 11,7 milijardu dolara u svojoj poreznoj politici. [57] [58]

Vodni porezi i porezi na zagađenje, predloženi od strane Laburista i Zelenih, također su izazvale kritike poljoprivrednika. 18. rujna 2017., lobistička skupina za poljoprivredu Federated Farmers organizirali su prosvjed protiv poreza u Ardernovom rodnom gradu Morrinsvilleu. Vođa New Zealand First Winston Peters prisustvovao je prosvjednoj kampanji, ali su ga farmeri potjerali jer su sumnjali da se i on zalaže za poreze. Tijekom prosvjeda jedan je farmer prikazao znak koji naziva Arderna "lijepim komunistom". Ovo je kritizirala kao mizogini ispad bivša premijerka Helen Clark.[59] [60]

U posljednjim danima opće izborne kampanje ispitivanja javnog mnijenja su pokazala pad pordške Laburistima, a "National" su opet prešli u lagano vodstvo.[61]

Opći izbori 2017. godine[uredi VE | uredi]

Preliminarni rezultati općih izbora pokazali su da su Laburisti dobili 35,79% glasova, a National 46,03%. Nakon prebrojavanja posebnih glasova, Laburisti su povećali svoj udio u glasovima na 36,89%, dok je Nacionalna stranka pala na 44,45%. Laburisti su dobili 14 mjesta, povećavajući zastupljenost u Parlamentu na 46 mjesta. To je bio najbolji rezultat za stranku od gubitka vlasti u 2008. godini. [62] [63] Nakon izbora, Ardern i zamjenik čelnika Kelvin Davis pregovarali su sa strankama Zelenih i New Zealand First oko formiranja koalicije, jer suparnička Nacionalna stranka nije ima doboljno mandata samostalno sastavljanje vlade. U skladu s proporcionalnim (MMP) sustavom glasanja zemlje, Novi Zeland Prvi je održao ravnotežu snaga i, stoga, mogao birati stranku koja će voditi koalicijsku vladu.[64] [65]

Ardern kao premijerka[uredi VE | uredi]

Dana 19. listopada 2017. vođa New Zealan First Winston Peters pristao je sklopiti koaliciju s laburistima, [7] čime je Ardern postala premijerka. [66] [67] Ova koalicija dobiva povjerenje i opskrbu od Zelene stranke. [68] Ardern je imenovao Peters kao potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova . Također je dodijelila novozelandskim Prvim pet radnih mjesta u svojoj vladi, s Petersom i još tri ministra u kabinetu. [69] [70]

Dana 20. listopada Ardern je potvrdila da će imati ministarske portfelje nacionalne sigurnosti i obavještajne službe; Umjetnost, kultura i baština; i ranjiva djeca; odražavajući položaje u sjeni koje je zauzela kao vođa opozicije. [71] Međutim, od 25. listopada 2017. njezina pozicija ministrice za ranjivu djecu zamijenjena je ulogom ministra za smanjenje siromaštva djece, dok je novozelandski prvi zastupnik Tracey Martin preuzeo ulogu ministrice za djecu. [72] Službeno ju je zakleo generalni guverner Dame Patsy Reddy 26. listopada zajedno sa svojim ministarstvom . [73] Nakon što je preuzela dužnost, Ardern je rekla da će njena vlada biti "usredotočena, empatična i jaka". [74]

Ardern je treća premijerka Novog Zelanda nakon Jenny Shipley (1997–1999) i Helen Clark (1999–2008). [75] [76] Članica je Vijeća svjetskih lidera žena . [77] Ulazeći u dužnost u dobi od 37 godina, Ardern je ujedno i najmlađi pojedinac koji je na čelu vlade Novog Zelanda postao još od Edwarda Stafforda, koji je postao premijer 1856. godine. [78]

Ardern je 19. siječnja 2018. najavila da je trudna i da će Winston Peters šest mjeseci nakon poroda preuzeti ulogu vršitelja dužnosti premijera . [79] Nakon rođenja kćeri uzela je porodiljni dopust od 21. lipnja do 2. kolovoza 2018. [80] [81] [82]

Domaća politika[uredi VE | uredi]

Ardern namjerava prepoloviti dječje siromaštvo na Novom Zelandu u roku od deset godina. [83] U srpnju 2018. Ardern je najavila početak svog vodećeg paketa Obiteljski paket vlade. [84] Među njegovim odredbama, paket je postupno povećavao plaćeni roditeljski dopust na 26 tjedana i plaćao 60 USD tjedno obiteljima s malom djecom s malim i srednjim primanjima. [85] 2019. vlada je započela s uvođenjem programa za ručkove u školi kako bi pomogla u smanjenju broja siromaštva djece. [86] Ostali napori za smanjenje siromaštva uključivali su povećanje glavnih onlika socijalne pomoći, [87] proširenje besplatnih posjeta liječniku, osiguravanje besplatnih menstruacijskih higijenskih proizvoda u školama [88] i dodavanje državnom stambenom fondu. [89]

Ekonomski, Ardernova vlada provodila je stalna povećanja minimalne plaće u zemlji [90] i uvela Fond za razvoj pokrajina za ulaganje u projekte ruralne infrastrukture. [91]

Njena vlada otkazala je planirano smanjenje poreza od strane Nacionalne stranke rekavši da će umjesto toga dati prednost izdatcima za zdravstvo i obrazovanje. [92] Prva godina poslije-srednjoškolskog obrazovanja postala je besplatna od 1. siječnja 2018., a nakon industrijske akcije, vlada je pristala povećati plaću osnovnim nastavnicima za 12,8% (za početnike) i 18,5% (za starije učitelje bez drugih odgovornosti) do 2021. godine. [93]

Ardern se protivi kriminalizaciji ljudi koji koriste kanabis na Novom Zelandu i založio se za održavanje referenduma o tom pitanju. [94] Novi Zeland glasovat će o neobavezujućem referendumu o legalizaciji kanabisa u sklopu općih izbora 2020., koji bi se trebali održati 17. listopada 2020. godine.

Dana 2. veljače 2018. Ardern je otputovao u Waitangi na godišnju komemoraciju Dana Waitangija ; ostala je u Waitangi pet dana, što je bez presedana. [95] Ardern je postala prva ženska premijerka koja je govorila s najvišeg mandata . Njezin je posjet većinom bio dobro prihvaćen od strane vođa Māori, a komentatori su primijetili oštar kontrast s oštrim odgovorima koje je dobilo nekoliko njenih prethodnika. [95] [96]

Dana 24. kolovoza 2018. Ardern je smijenila ministricu za radiodifuziju Clare Curran iz kabineta nakon što nije uspjela objaviti službeni sastanak. Curran je ostao ministar izvan kabineta, a Ardern je oporba kritizirana jer nije izbacila Curran iz njezinog portfelja. 7. rujna Ardern je prihvatio Curranovu ostavku. [97] [98]

Unatoč kampanji Laburističke stranke koja se borila za porez na kapitalnu dobit za posljednja tri izbora, Ardern se u travnju 2019. obvezala da vlada neće provoditi porez na kapitalnu dobit pod njenim vodstvom. [99] [100]

U rujnu 2019. Ardern je kritizirana zbog postupanja s optužbama za seksualno zlostavljanje protiv službenika Laburističke stranke. Izjavila je da su joj rekli da navod ne uključuje seksualno zlostavljanje ili nasilje prije nego što je 9. rujna u The Spinoffu objavljeno izvješće o incidentu. [101] Mediji su ispitivali njen račun, pri čemu je jedna novinarka rekla da je Ardernovu tvrdnju "teško progutati". [102] [103]

Vanjska politika[uredi VE | uredi]

Ardern s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, 23. rujna 2019. godine
(L – R :) Predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in, predsjednik Filipina Rodrigo Duterte, Ardern i državna savjetnica u Mjanmaru Aung San Suu Kyi, na 14. samitu Istočne Azije u Tajlandu, 4. studenog 2019.

Dana 5. studenog 2017. Ardern je otputovala u službeno inozemno putovanje u Australiju, gdje se prvi put susreo s australijskim premijerom Malcolmom Turnbullom . Odnosi dviju zemalja bili su napeti u prethodnim mjesecima zbog australijskog tretmana Novozelanđana koji žive u toj zemlji, a neposredno prije nego što je preuzeo dužnost Ardern je govorio o potrebi da se popravi ta situacija i razviju bolji radni odnos s Australijska vlada. [104] Turnbull je srdačno opisao sastanak: "vjerujemo jedni drugima. , , Činjenica da smo iz različitih političkih tradicija je nebitna ". [105] Ardern je otputovao u Vijetnam 9. novembra za svoju prvu posjetu samitu APEC-a . [106]

U studenom 2017., ministar trgovine i rasta izvoza David Parker i Ardern najavili su da će vlada nastaviti sudjelovati u pregovorima o Trans-Pacifičkom partnerstvu unatoč protivljenju stranke Zelenih. [107] Dana 25. listopada 2018. Novi Zeland ratificirao je revidirani sporazum, Sveobuhvatni i progresivni sporazum za trans-pacifičko partnerstvo [108] koji je Ardern opisao kao bolji od prvobitnog sporazuma o TPP-u. [109]

U prosincu 2017. Ardern je izrazila potporu rezoluciji UN-a kritizirajući odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela, rekavši da su nas neke odluke, "koje smo vidjeli od međunarodnih aktera poput Sjedinjenih Država, nedavno ... vratile unatrag., a ne naprijed. " [110]

20. travnja 2018. Ardern je prisustvovala sastanku šefova vlada Commonwealtha 2018. u Londonu, gdje je izabran da uputi zdravicu zajedništvu na državnom banketu svjetskih čelnika. Imala je i svoju prvu privatnu publiku s kraljicom Elizabetom II . [111]

Dana 5. rujna Ardern je otputovala u Nauru, gdje je sudjelovao na forumu Pacifičkih otoka . Medijski i politički protivnici kritizirali su njezinu odluku da putuje odvojeno od ostatka svog kontingenta kako bi mogla provoditi više vremena sa svojom kćeri. Kritičari su naplatili kako bi dodatni let koštao porezne obveznike i do 100.000 NZ. [112] Ardern je ranije odbijala prijedloge da ne treba prisustvovati Forumu, pozivajući se na tradiciju; bila bi prva premijerka Novog Zelanda od 1971. koja nije prisustvovala Forumu izvan izbornog ciklusa. [113] Kasnije je kritizirana da nije susrela izbjeglice u Nauru. [114]

Dana 24. rujna Ardern je postala prva ženska šefica koja je prisustvovala sastanku Generalne skupštine Ujedinjenih naroda sa svojom djetetom. [115] [116] U svom obraćanju Generalnoj skupštini 27. rujna pohvalili su Ujedinjene narode zbog njihovog multilateralizma, izrazili potporu svjetskoj mladosti i pozvali na trenutno skretanje pozornosti na učinke i uzroke klimatskih promjena, na jednakost žena i na ljubaznost kao osnovu za akciju. [117]

U listopadu 2018. Ardern je pokrenuo pitanje kampova reedukaciju Xinjianga i kršenja ljudskih prava protiv ujgurske muslimanske manjine u Kini . [118] [119] Kina je zatvorila više od milion Ujgura i drugih pretežno muslimanskih etničkih manjina u kineskoj sjeverozapadnoj provinciji Xinjiang u internacijske logore, gdje su zatvoreni bez ikakvih uvjeta ili bilo kakvih uvjeta puštanja. [119] Ardern je izrazio zabrinutost zbog progona muslimana Rohingye u Mjanmaru.[120] U studenom 2018. sastala se s mjanmarskom vođom Aung San Suu Kyi i ponudila bilo kakvu pomoć koju bi Novi Zeland mogao pružiti u rješavanju krize u Rohingji.[121]

Dana 23. rujna 2019. na samitu Ujedinjenih naroda u New Yorku, Ardern je održao svoj prvi formalni sastanak s Donaldom Trumpom. Izvijestila je da je američki predsjednik pokazao "zanimanje" za shemu otkupa oružja na Novom Zelandu. [122] [123]

Dana 28. veljače 2020. Ardern je kritizirala australijsku politiku deportiranja Novozelanđana, od kojih su mnogi živjeli u Australiji, ali australsko državljanstvo nisu shvatili kao "korozivno" i štetno za odnose Australije i Novog Zelanda. [124][125] [126]

Dana 15. svibnja 2019. godine Ardern i francuski predsjednik Emmanuel Macron supredsjedavali sastankom na vrhu Christchurch poziva, koji je imao za cilj "okupiti zemlje i tehnološke tvrtke u pokušaju da se do kraja iskoristi mogućnost korištenja društvenih medija za organiziranje i promicanje terorizma i nasilja ekstremizam ”. [127]

Napad na džamije u Christchurchu[uredi VE | uredi]

Ardern posjećuje članove muslimanske zajednice u Phillipstown Community Centeru, 16. ožujka 2019. godine. Uhvaćena kroz stakleni prozor, fotografija se u to vrijeme široko dijelila, a The Guardian je opisao kao "sliku nade". [128] [129]


Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Napad na džamije u Christchurchu
Dana 15. ožujka 2019. godine u dvije džamije u Christchurcha smrtno je ranjeno 51 osoba, a 49 je ozlijeđeno. U izjavi koju je prenosio na televiziji Ardern je izrazila sućut i izjavio da su pucnjavu izvršili osumnjičeni s "ekstremističkim pogledima" koji nemaju mjesto na Novom Zelandu, niti bilo gdje drugdje u svijetu. [130] Opisala je to i kao dobro planirani teroristički napad . [131]

Najavljujući razdoblje nacionalne žalosti, Ardern je bio prvi potpisnik knjige o nacionalnoj žalosti koju je otvorila u glavnom gradu, Wellingtonu.[132] Također je otputovala u Christchurch da se sastane sa prvim odgovorima i obiteljima žrtava. [133] Ardern je dobila međunarodnu pohvalu za svoj odgovor na pucnjavu, [134] [135] [136] [137], a fotografija na kojoj je zagrlila člana muslimanske zajednice Christchurch s riječju "mir" na engleskom i arapskom jeziku projicirana je na Burj Khalifu, najvišu građevinu na svijetu.[138] 25-metarski mural ove fotografije otkriven je u svibnju 2019. [139]

Kao odgovor na napad, Ardern je najavila namjeru svoje vlade da uvede jače propise o oružju. [140] Ona je rekla da je napad otkrio niz slabosti novog zakona na oružju na Novom Zelandu . [141] 10. travnja 2019., manje od mjesec dana nakon napada, novozelandski parlament donio je zakon kojim se zabranjuje većina poluautomatskog oružja i jurišnih pušaka, dijelovi koji pištolje pretvaraju u poluautomatske puške i časopise većeg kapaciteta. [142]

Prema ministru obrane Šri Lanke Ruwanu Wijewardeneu, uskršnja bombardiranja na Šri Lanki 2019. godine bili su odmazda za napad na džamije u Christchurchu.[143] Međutim, ovo je doveo u pitanje Ardern koji je izjavio kako su bombardiranja vjerovatno bila planirana prije napada na Christchurch. [144]

Pandemija COVID-19[uredi VE | uredi]

14. ožujka 2020. Ardern je kao odgovor na pandemiju COVID-19 na Novom Zelandu najavio da će vlada zahtijevati od ulaska u zemlju od ponoći 15. ožujka da se izolira na 14 dana. [145] Ona je rekla da će nova pravila značiti da Novi Zeland ima "najšira i najstroža granična ograničenja u bilo kojoj zemlji na svijetu". [146] 19. ožujka Ardern je izjavio da će granice Novog Zelanda biti zatvorene za sve ne-državljane i ne- stalne stanovnike, 20. ožujka, 23:59 ( NZDT ). [147] Ardern je najavio da će Novi Zeland preći na razinu upozorenja 4, uključujući i zatvaranje širom zemlje, u 11:59   pm 25. ožujka. [148]

Nacionalni i međunarodni mediji izvještavali su o vladinom odgovoru na čelu s Ardernom, pohvalivši njezino vodstvo i brz odgovor na izbijanje napada na Novom Zelandu. [149] [150] The Washington Post ' Fifield opisao je redovito korištenje intervjua, konferencija za tisak i društvenih medija kao ‘masterclassa u kriznog komuniciranja.’ [151] Alastair Campbell, novinar i savjetnik u britanskoj vladi Tonyja Blaira, pohvalio je Ardernu kako se bavio ljudskim i ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa. [152]

Sredinom travnja 2020. dva podnositelja zahtjeva podnijela su tužbu na Višem sudu u Aucklandu protiv Arderna i nekoliko vladinih dužnosnika, uključujući generalnu direktoricu zdravstva Ashley Bloomfield, tvrdeći da je zaključavanje uvedeno kao rezultat pandemije COVID-19 narušilo njihove slobode i napravljena je radi "političke dobiti". Tužbu je odbacila pravnica Mary Peters s Visokog suda u Aucklandu. [153] [154]

5. svibnja 2020. Ardern, njen australijski kolega Scott Morrison i nekoliko australskih državnih i teritorijalnih čelnika složili su se da će surađivati u razvoju preko-Tasman-ove sigurne putničke zone koja bi omogućila stanovnicima obje zemlje da slobodno putuju bez ograničenja putovanja kao dijela napora da se ublaže ograničenja koronavirusa. [155] [156]

Ankete javnog mnjenja nakon zatvaranja pokazuju da je Laburistička stranka imala gotovo 60 posto   centarske potpore. [157] [158] U svibnju 2020. Ardern je u anketi Newshub Reid Research 59,5% ocijenilo kao "preferiranog premijera " - najbolji rezultat za bilo kojeg lidera u povijesti ankete Reid Research. [159] [160]

Politički pogledi[uredi VE | uredi]

Ardern govori tijekom zasjedanja "Čuvanje našeg planeta" na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, 22. siječnja 2019. godine

Ardern je sebe opisala kao socijaldemokratkinju, [10] progresivkinju, [11] republikanku [161] i feministkinju, [162] navodeći Helen Clark kao političku heroinu, [10] [163], a kapitalizam je opisala kao "očit neuspjeh" zbog opsega dječjeg siromaštva i beskućništva na Novom Zelandu . [164] Ona zagovara nižu stopu imigracije, sugerirajući smanjeje od oko 20 000 do 30 000. Nazvavši to "infrastrukturnim pitanjem", tvrdi ona, "nije bilo dovoljno planiranja o rastu stanovništva, nismo nužno pravilno ciljali na nedostatak svojih vještina". [165] Međutim, ona želi povećati prihvat izbjeglica. [166]

Ardern vjeruje da bi o zadržavanju ili ukidanju biračkih tijela Māora trebao odlučiti Māori, navodeći: "[Māori] nisu postavili potrebu da se ta mjesta ikinu, pa zašto bismo mi postavljali to pitanje?" [167] Podržava obvezno učenje maorskog jezika u školama. [168]

U rujnu 2017. Ardern je rekla da želi da na Novom Zelandu bude pokrenuta rasprava o uklanjanju monarha Novog Zelanda kao šefa države.[169]

Ardern je zagovarala istospolni brak [170] i glasala je za Amandman na brak (Definicija braka) iz 2013. godine. [171] U 2018. godini postala je prva novozelandska premijerka koja je marširala u paradi ponosa . [172] Ardern je podržao liberalizaciju zakona o pobačaju uklanjanjem pobačaja iz Zakona o zločinima iz 1961 . [173] [174] U ožujku 2020. glasala je za Zakon o zakonu o pobačaju kojim se mijenja zakon kojim se dekriminalizira pobačaj. [175] [176]

Osvrćući se na politiku Novog Zelanda bez nuklearki , opisala je djelovanje o klimatskim promjenama kao "antinuklearni trenutak moje generacije". [177]

Ardern je izrazila potporu dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba.[178] Osudila je smrt Palestinaca tijekom protesta na granici Gaze.[179]

Počasti[uredi VE | uredi]

Bila je jedna od petnaest žena koje je izabrana za naslovnicu britanskog Voguea, za rujan 2019. godine, od strane gostujuće urednice Meghan, vojvotkinja od Sussexa.[180] Časopis Forbes postavio ju je na 38. mjesto među 100 najmoćnijih žena svijeta u 2019.

Uvrštena je na popis Time 100 u 2019.[181] i ušla je u uži izbor za Time-ovu osobu godine 2019.. [182] Časopis je kasnije netočno nagađao da bi mogla osvojiti Nobelovu nagradu za mir 2019. među šest nabrojenih kandidata za postupanje sa napadu na džamije u Christchurchu.[183]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Members Sworn. Parliamentary Debates (Hansard). New Zealand Parliament Arhivirano s izvorne stranice 23. veljače 2013.,
  2. Election results (Arhivirano 6. prosinca 2008.)
  3. 3,0 3,1 People – New Zealand Labour Party Arhivirano s izvorne stranice 23. prosinca 2008.,
  4. 4,0 4,1 Jacinda Ardern says she can handle it and her path to the top would suggest she's right. The Dominion Post. Stuff (1. kolovoza 2017.) pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  5. Andrew Little quits: Jacinda Ardern is new Labour leader, Kelvin Davis is deputy. The New Zealand Herald (1. kolovoza 2017.) pristupljeno 1. kolovoza 2017.
  6. 2017 General Election – Official Results. Electoral Commission Arhivirano s izvorne stranice 7. listopada 2017., pristupljeno 7. listopada 2017.
  7. 7,0 7,1 "Jacinda Ardern to become New Zealand Prime Minister", CNN, objavljeno 19. listopada 2017. pristupljeno 19. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 19. listopada 2017.
  8. "The world's youngest female leader takes over in New Zealand", The Economist, objavljeno 26. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 26. listopada 2017.
  9. Khan, M Ilyas. "Ardern and Bhutto: Two different pregnancies in power", BBC News, objavljeno 21. lipnja 2018. pristupljeno 22. lipnja 2018. Arhivirano s izvorne stranice 22. lipnja 2018. “Now that New Zealand's Prime Minister Jacinda Ardern has hit world headlines by becoming only the second elected head of government to give birth in office, attention has naturally been drawn to the first such leader – Pakistan's late two-time Prime Minister Benazir Bhutto.”
  10. 10,0 10,1 10,2 "What Jacinda Ardern wants", Newsroom, objavljeno 1. kolovoza 2017. pristupljeno 15. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017.
  11. 11,0 11,1 "Live: Jacinda Ardern answers NZ's questions", Stuff, objavljeno 3. kolovoza 2017. pristupljeno 11. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  12. Candidate profile: Jacinda Ardern. 3 News (19. listopada 2011.) Arhivirano s izvorne stranice 11. siječnja 2012., pristupljeno 20. prosinca 2011.
  13. 13,0 13,1 13,2 Kwai, Isabella. "New Zealand's Election Had Been Predictable. Then 'Jacindamania' Hit.", The New York Times, objavljeno 4. rujna 2017. pristupljeno 13. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 13. rujna 2017.
  14. "Life, kids and being Jacinda", The New Zealand Herald, objavljeno kolovoza 2016 pristupljeno 13. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 2. travnja 2020.
  15. Cumming, Geoff. "Battle for Beehive hot seat", The New Zealand Herald, objavljeno 24. rujna 2011. pristupljeno 12. veljače 2013. Arhivirano s izvorne stranice 30. ožujka 2019.
  16. Bertrand, Kelly (30. lipnja 2014.). Jacinda Ardern's country childhood. Now to Love Arhivirano s izvorne stranice 21. listopada 2017., pristupljeno 20. listopada 2017.
  17. Keber, Ruth (12. lipnja 2014.). Labour MP Jacinda Ardern warms to Hairy and friends. www.nzherald.co.nz pristupljeno 22. ožujka 2019.
  18. Jacinda Ardern visits Morrinsville College. The New Zealand Herald (10. kolovoza 2017.) pristupljeno 28. veljače 2018.
  19. Ardern, Jacinda: Maiden Statement. Parliamentary Debates (Hansard). New Zealand Parliament (16. prosinca 2008.) pristupljeno 6. lipnja 2018.
  20. Tanirau, Katrina. "Labour leader Jacinda Ardern hits hometown in campaign trail", objavljeno 10. kolovoza 2017. pristupljeno 8. prosinca 2019. Arhivirano s izvorne stranice 8. prosinca 2019.
  21. 21,0 21,1 21,2 Waikato BCS grad Jacinda Ardern becomes leader of the NZ Labour Party. University of Waikato (2. kolovoza 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017., pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  22. Cooke, Henry. "How Marie Ardern got her niece Jacinda into politics", Stuff.co.nz, objavljeno 16. rujna 2017. pristupljeno 17. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 17. rujna 2017.
  23. Roy (7. kolovoza 2017.). Jacinda Ardern becomes youngest New Zealand Labour leader after Andrew Little quits Arhivirano s izvorne stranice 12. rujna 2017.,
  24. Kiwi PM Jacinda Ardern will be world's youngest female leader. The Sydney Morning Herald Arhivirano s izvorne stranice 20. listopada 2017., pristupljeno 20. listopada 2017.
  25. Duff, Michelle. Jacinda Ardern: The Story Behind An Extraordinary Leader, Allen & Unwin
  26. Dudding, Dam. "Jacinda Ardern: I didn't want to work for Tony Blair", Stuff.co.nz, objavljeno 17. kolovoza 2017. pristupljeno 25. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 25. rujna 2017.
  27. "Labour Party list for 2008 election announced | Scoop News", Scoop, objavljeno 31. kolovoza 2008. pristupljeno 16. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 31. srpnja 2017.
  28. Official Count Results – Waikato. electionresults.govt.nz (2008) Arhivirano s izvorne stranice 7. travnja 2017., pristupljeno 16. kolovoza 2017.
  29. "Greens' newest MP trains his sights on the bogan vote", The New Zealand Herald, objavljeno 29. siječnja 2010. pristupljeno 22. travnja 2018. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 22. travnja 2018.
  30. 30,0 30,1 Jacinda Ardern. New Zealand Parliament Arhivirano s izvorne stranice 2. kolovoza 2017., pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  31. "'Bridges and Ardern': the young guns who are now in charge", Stuff.co.nz pristupljeno 23. svibnja 2018. Arhivirano s izvorne stranice 5. listopada 2018.
  32. Auckland Central electorate results 2011. Electionresults.org.nz Arhivirano s izvorne stranice 6. travnja 2017., pristupljeno 21. listopada 2017.
  33. (2015) Democracy in New Zealand (engleski), str. 79–80, Auckland University Press pristupljeno 22. studenoga 2019. ISBN 978-1-77558-808-5
  34. Official Count Results – Auckland Central. Electoral Commission (4. listopada 2014.) Arhivirano s izvorne stranice 6. listopada 2014., pristupljeno 4. listopada 2014.
  35. Little unveils new Labour caucus (Arhivirano 17. kolovoza 2018.) stuff.co.nz, 24 November 2014
  36. Sachdeva, Sam (19. prosinca 2016.). Labour MP Jacinda Ardern to run for selection in Mt Albert by-election. stuff.co.nz pristupljeno 19. prosinca 2016.
  37. Roy (15. rujna 2017.). 'I've got what it takes': will Jacinda Ardern be New Zealand's next prime minister?. The Guardian Arhivirano s izvorne stranice 15. rujna 2017., pristupljeno 16. rujna 2017.
  38. Jacinda Ardern Labour's sole nominee for Mt Albert by-election pristupljeno 12. siječnja 2017.
  39. Jones, Nicholas (12. siječnja 2017.). Jacinda Ardern to contest Mt Albert byelection. The New Zealand Herald pristupljeno 12. siječnja 2017.
  40. Jacinda Ardern wins landslide victory Mt Albert by-election. The New Zealand Herald (25. veljače 2017.) pristupljeno 25. veljače 2017.
  41. Mt Albert – Preliminary Count. Electoral Commission Arhivirano s izvorne stranice 26. veljače 2017., pristupljeno 25. veljače 2017.
  42. Jacinda Ardern confirmed as Labour's new deputy leader. www.nzherald.co.nz (6. ožujka 2017.) pristupljeno 25. srpnja 2019.
  43. "Labour's Raymond Huo set to return to Parliament after Maryan Street steps aside", The New Zealand Herald, objavljeno 21. veljače 2017. pristupljeno 21. veljače 2017. Arhivirano s izvorne stranice 21. veljače 2017.
  44. "Andrew Little's full statement on resignation", The New Zealand Herald, objavljeno 31. srpnja 2017. pristupljeno 24. svibnja 2018. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 24. svibnja 2018.
  45. Jacinda Ardern is Labour's new leader, Kelvin Davis as deputy leader (7. kolovoza 2017.) pristupljeno 31. srpnja 2017.
  46. "Jacinda Ardern becomes youngest New Zealand Labour leader after Andrew Little quits", The Guardian, objavljeno 31. srpnja 2017. pristupljeno 22. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 12. rujna 2017.
  47. 47,0 47,1 "Little asked Ardern to lead six days before he resigned", The New Zealand Herald, objavljeno 14. rujna 2017. pristupljeno 15. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 15. rujna 2017.
  48. Roy (7. kolovoza 2017.). Jacinda Ardern becomes youngest New Zealand Labour leader after Andrew Little quits Arhivirano s izvorne stranice 12. rujna 2017.,
  49. Donations to Labour surge as Jacinda Ardern named new leader. The New Zealand Herald (2. kolovoza 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 1. rujna 2017., pristupljeno 7. rujna 2017.
  50. 'All bets are off' in New Zealand vote as 'Jacindamania' boosts Labour. CNN (1. rujna 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 1. rujna 2017., pristupljeno 1. rujna 2017.
  51. Peacock, Colin. "'Jacinda effect' in full effect in the media", Radio New Zealand, objavljeno 3. kolovoza 2017. pristupljeno 16. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017.
  52. Kwai, Isabella. "New Zealand's Election Had Been Predictable. Then 'Jacindamania' Hit.", The New York Times, objavljeno 4. rujna 2017. pristupljeno 13. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 13. rujna 2017.
  53. "Video: Jacinda Ardern won't rule out capital gains tax", Radio New Zealand, objavljeno 22. kolovoza 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  54. Tarrant, Alex. "Labour leader maintains 'right and ability' to introduce capital gains tax if working group suggests it next term; Would exempt family home", Interest.co.nz, objavljeno 15. kolovoza 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  55. Kirk, Stacey. "Jacinda Ardern tells Kelvin Davis off over capital gains tax comments", Stuff.co.nz, objavljeno 1. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  56. Hickey, Bernard. "Jacinda stumbled into a $520bn minefield", Newsroom, objavljeno 24. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  57. Cooke, Henry. "Election: Labour backs down on tax, will not introduce anything from working group until after 2020 election", Stuff.co.nz, objavljeno 14. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  58. "Steven Joyce still backing Labour's alleged $11.7b fiscal hole", Newshub, objavljeno 19. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  59. "Farmers protest against Jacinda Ardern's tax policies", The New Zealand Herald, objavljeno 18. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  60. "Labour leader Jacinda Ardern unshaken by Morrinsville farming protest", Newshub, objavljeno 19. kolovoza 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  61. Vowles (3. srpnja 2018.). "Surprise, surprise: the New Zealand general election of 2017". Kōtuitui: New Zealand Journal of Social Sciences Online 13 (2): 147–160
  62. Preliminary results for the 2017 General Election. Izborna komisija Novog Zelanda Arhivirano s izvorne stranice 2. listopada 2017., pristupljeno 7. listopada 2017.
  63. "'Jacindamania' fails to run wild in New Zealand poll", The Irish Times, objavljeno 23. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  64. "Ardern and Davis to lead Labour negotiating team", Radio New Zealand, objavljeno 26. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 26. rujna 2017.
  65. "NZ First talks with National, Labour begin", Stuff.co.nz, objavljeno 5. listopada 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  66. Haynes. Jacinda Ardern: Who is New Zealand's next prime minister?. Australian Broadcasting Corporation Arhivirano s izvorne stranice 20. listopada 2017., pristupljeno 20. listopada 2017.
  67. "New PM Jacinda Ardern joins an elite few among world, NZ leaders", Newshub pristupljeno 26. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 26. listopada 2017.
  68. Green Party ratifies confidence and supply deal with Labour. The New Zealand Herald (19. listopada 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 19. listopada 2017., pristupljeno 19. listopada 2017.
  69. "Jacinda Ardern reveals ministers of new government", The New Zealand Herald, objavljeno 26. listopada 2017. pristupljeno 26. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 25. listopada 2017.
  70. "New government ministers revealed", Radio New Zealand, objavljeno 25. listopada 2017. pristupljeno 26. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 25. listopada 2017.
  71. "Predictable lineup of ministers as Ardern ministry starts to take shape", Stuff.co.nz, objavljeno 20. listopada 2017. pristupljeno 21. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 21. listopada 2017.
  72. Ministerial List. Ministerial List Arhivirano s izvorne stranice 10. listopada 2017., pristupljeno 28. listopada 2017.
  73. "Jacinda Ardern sworn in as new Prime Minister", The New Zealand Herald, objavljeno 26. listopada 2017. pristupljeno 26. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 25. listopada 2017.
  74. Steafel (26. listopada 2017.). Who is New Zealand Prime Minister Jacinda Ardern – the world's youngest female leader?. The Daily Telegraph Arhivirano s izvorne stranice 29. listopada 2017., pristupljeno 29. listopada 2017.
  75. Premiers and Prime Ministers. Ministry for Culture and Heritage (12. prosinca 2016.) Arhivirano s izvorne stranice 11. srpnja 2017., pristupljeno 22. listopada 2017.
  76. It's Labour! Jacinda Ardern will be next PM after Winston Peters and NZ First swing left. The New Zealand Herald (19. listopada 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 22. listopada 2017., pristupljeno 29. listopada 2017.
  77. Members – President Of The Council Of Women World Leaders. www.lrp.lt Arhivirano s izvorne stranice 13. rujna 2018., pristupljeno 13. rujna 2018.
  78. Atkinson. Jacinda Ardern Biography. Ministry for Culture and Heritage Arhivirano s izvorne stranice 19. lipnja 2018., pristupljeno 20. lipnja 2018.
  79. "Jacinda Ardern on baby news: 'I'll be Prime Minister and a mum'", RNZ, objavljeno 19. siječnja 2018. pristupljeno 19. siječnja 2018. Arhivirano s izvorne stranice 19. siječnja 2018.
  80. "Winston Peters is in charge: His duties explained", Radio New Zealand, objavljeno 21. lipnja 2018. pristupljeno 22. lipnja 2018. Arhivirano s izvorne stranice 21. lipnja 2018.
  81. "Winston Peters is now officially Acting Prime Minister", The New Zealand Herald, objavljeno 21. lipnja 2018. pristupljeno 21. lipnja 2018. Arhivirano s izvorne stranice 21. lipnja 2018.
  82. "'Throw fatty out': Winston Peters fires insults on last day as PM", The New Zealand Herald, objavljeno 1. kolovoza 2018. pristupljeno 1. kolovoza 2018. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 1. kolovoza 2018.
  83. Mercer, Phil. "A country famed for quality of life faces up to child poverty", BBC News, objavljeno 16. listopada 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  84. Roy, Eleanor Ainge. "Jacinda Ardern welcomes new welfare reforms from the sofa with new baby", The Guardian, objavljeno 2. srpnja 2018. pristupljeno 3. travnja 2019. Arhivirano s izvorne stranice 2. travnja 2019.
  85. Supporting New Zealand families. Beehive.govt.nz. New Zealand Government Arhivirano s izvorne stranice 2. travnja 2019., pristupljeno 2. travnja 2019.
  86. Biddle (28. studenoga 2019.). Free lunches for low-decile school kids: What's on the menu?. Stuff.co.nz Arhivirano s izvorne stranice 28. studenoga 2019., pristupljeno 7. svibnja 2020.
  87. Andelane (19. travnja 2020.). $25 benefit increase 'making a difference' for beneficiaries during lockdown – Carmel Sepuloni. Newshub Arhivirano s izvorne stranice 22. travnja 2020., pristupljeno 7. svibnja 2020.
  88. Klar (6. lipnja 2020.). New Zealand providing free sanitary products in schools. The Hill pristupljeno 7. lipnja 2020.
  89. Heyward (4. ožujka 2018.). Blenheim to get 13 new state houses in nationwide pledge. Stuff.co.nz Arhivirano s izvorne stranice 7. siječnja 2020., pristupljeno 7. travnja 2020.
  90. Molyneux (16. travnja 2020.). Coronavirus: Business expert condemns Government decision to raise minimum wage amid pandemic. Newshub Arhivirano s izvorne stranice 19. travnja 2020., pristupljeno 7. svibnja 2020.
  91. Jones (23. veljače 2018.). Provincial Growth Fund open for business. New Zealand Government Arhivirano s izvorne stranice 22. veljače 2020., pristupljeno 7. svibnja 2020.
  92. Jones, Nicholas. "Jacinda Ardern confirms new government will dump tax cuts", The New Zealand Herald, objavljeno 20. listopada 2017. pristupljeno 10. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2018.
  93. Collins, Simon. "Teachers accept pay deal – but principals reject it", The New Zealand Herald, objavljeno 26. lipnja 2019. pristupljeno 10. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 7. siječnja 2020.
  94. "New Zealand sets 2020 cannabis referendum", BBC News, objavljeno 18. prosinca 2018. pristupljeno 3. lipnja 2020. (engleski)
  95. 95,0 95,1 Ainge-Roy, Eleanor. "Jacinda Ardern defuses tensions on New Zealand's sacred Waitangi Day", The Guardian, objavljeno 6. veljače 2018. pristupljeno 16. lipnja 2018. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 16. lipnja 2018.
  96. Sachdeva, Sam. "Jacinda Ardern ends five-day stay in Waitangi", Newsroom, objavljeno 6. veljače 2018. pristupljeno 16. lipnja 2018. (en-AU) Arhivirano s izvorne stranice 16. lipnja 2018.
  97. O'Brien, Tova. "Prime Minister Jacinda Ardern accepts Clare Curran's resignation as a minister", Newshub, objavljeno 9. srpnja 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  98. "Clare Curran situation has 'done real damage' to Jacinda Ardern and Government's credibility – Simon Bridges", TVNZ, objavljeno 7. rujna 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  99. Week in Politics: Labour's biggest campaign burden scrapped (en-nz). Radio New Zealand (18. travnja 2019.) Arhivirano s izvorne stranice 22. travnja 2019., pristupljeno 25. travnja 2019.
  100. ZB. Jack Tame: No CGT is 'enormous failure' for PM. ZB Arhivirano s izvorne stranice 25. travnja 2019., pristupljeno 25. travnja 2019.
  101. Manhire, Toby. "Timeline: Everything we know about the Labour staffer inquiry", The Spinoff, objavljeno 11. rujna 2019. pristupljeno 29. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 15. svibnja 2020.
  102. Vance, Andrea. "Labour Party president Nigel Haworth has resigned – but it's not over", Stuff.co.nz pristupljeno 29. travnja 2020. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 20. prosinca 2019. “Ardern says she didn't know the allegations were sexual until this week. That's hard to swallow.”
  103. Roy, Eleanor Ainge. "Ardern under pressure as staffer accused of sexual assault quits", The Guardian, objavljeno 12. rujna 2019. pristupljeno 29. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 19. prosinca 2019.
  104. Jacinda Ardern makes first state visit to Australia to strengthen ties. Stuff.co.nz Arhivirano s izvorne stranice 12. studenoga 2017., pristupljeno 11. studenoga 2017.
  105. Trevett, Claire. "Key bromance haunts Jacinda Ardern's first Australia visit", The New Zealand Herald, objavljeno 5. studenoga 2017. pristupljeno 11. studenoga 2017. Arhivirano s izvorne stranice 11. studenoga 2017.
  106. PM heads to talks hoping to win TPP concessions (9. studenoga 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 9. studenoga 2017., pristupljeno 10. studenoga 2017.
  107. "TPP deal revived once more, 20 provisions suspended", Radio New Zealand, objavljeno 12. studenoga 2017. pristupljeno 2. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 3. travnja 2019.
  108. Comprehensive and Progressive Agreement for Trans-Pacific Partnership. New Zealand Ministry of Foreign Affairs and Trade Arhivirano s izvorne stranice 22. veljače 2020., pristupljeno 2. svibnja 2020.
  109. Satherley, Dan. "TPP 'a damned sight better' now – Ardern", Newshub.co.nz, objavljeno 12. studenoga 2017. pristupljeno 2. svibnja 2020. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 19. svibnja 2018.
  110. "NZ won't be bullied on Israel vote – Ardern", Radio New Zealand, objavljeno 21. prosinca 2017. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  111. McCulloch, Craig. "CHOGM: Ardern to toast Commonwealth at leaders' banquet", Radio New Zealand, objavljeno 20. travnja 2018. pristupljeno 21. travnja 2018. (en-nz) Arhivirano s izvorne stranice 21. travnja 2018.
  112. Bracewell-Worrall, Anna. "'I am Prime Minister – I have a job to do': Jacinda Ardern defends separate Nauru flight", Newshub, objavljeno 5. rujna 2018. pristupljeno 8. rujna 2018. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 7. rujna 2018.
  113. Cooke, Henry. "Jacinda Ardern defends travelling separately to Nauru for Pacific Islands Forum", Stuff.co.nz, objavljeno 3. rujna 2018. pristupljeno 8. rujna 2018. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 7. rujna 2018.
  114. Edwards, Bryce. "Political Roundup: Has Jacinda Ardern let down the Nauru refugees?", The New Zealand Herald, objavljeno 6. rujna 2018. pristupljeno 8. rujna 2018. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 7. rujna 2018.
  115. Roy, Eleanor Ainge. "Jacinda Ardern makes history with baby Neve at UN general assembly", The Guardian, objavljeno 24. rujna 2018. pristupljeno 27. rujna 2018. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 26. rujna 2018.
  116. Cole. Jacinda Ardern: New Zealand Prime Minister Makes History By Becoming First Woman to Bring Baby into U.N.Assembly Arhivirano s izvorne stranice 27. rujna 2018., pristupljeno 28. rujna 2018.
  117. "Full speech: 'Me too must become we too' – Jacinda Ardern calls for gender equality, kindness at UN", TVNZ pristupljeno 29. rujna 2018. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 28. rujna 2018.
  118. "Ardern softly raises concern over Uighurs", Newsroom, objavljeno 30. listopada 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 30. ožujka 2019.
  119. 119,0 119,1 "The disappearing people: Uighur Kiwis lose contact with family members in China", Stuff.co.nz, objavljeno 7. studenoga 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  120. "Jacinda Ardern meets with Myanmar's leader, voices concern on Rohingya situation", TVNZ, objavljeno 14. studenoga 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 30. ožujka 2019.
  121. "Jacinda Ardern offers NZ's help to resolve Myanmar's Rohingya crisis", Newshub, objavljeno 15. studenoga 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  122. Ensor, Jamie. "Jacinda Ardern, Donald Trump meeting: US President takes interest in gun buyback", Newshub, objavljeno 24. rujna 2019. pristupljeno 15. listopada 2019. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 14. listopada 2019.
  123. Gambino, Lauren. "Trump showed interest in New Zealand gun buyback program, Ardern says", The Guardian, objavljeno 23. rujna 2019. pristupljeno 15. listopada 2019. Arhivirano s izvorne stranice 14. listopada 2019.
  124. "Jacinda Ardern: Australia's deportation policy 'corrosive'", BBC News, objavljeno 28. veljače 2020. pristupljeno 2. ožujka 2020. Arhivirano s izvorne stranice 1. ožujka 2020.
  125. "Jacinda Ardern blasts Scott Morrison over Australia's deportation policy – video", The Guardian, objavljeno 28. veljače 2020. pristupljeno 2. ožujka 2020. Arhivirano s izvorne stranice 2. ožujka 2020.
  126. Cooke, Henry. "Extraordinary scene as Jacinda Ardern directly confronts Scott Morrison over deportations", Stuff.co.nz, objavljeno 28. veljače 2020. pristupljeno 2. ožujka 2020. Arhivirano s izvorne stranice 2. ožujka 2020.
  127. "Core group of world leaders to attend Jacinda Ardern-led Paris summit", The New Zealand Herald, objavljeno 29. travnja 2019. pristupljeno 24. lipnja 2019. Arhivirano s izvorne stranice 23. lipnja 2019.
  128. Wahlquist (24. ožujka 2019.). An image of hope: how a Christchurch photographer captured the famous Ardern picture. The Guardian Arhivirano s izvorne stranice 31. ožujka 2019., pristupljeno 7. travnja 2019.
  129. McConnell (18. ožujka 2019.). Face of empathy: Jacinda Ardern photo resonates worldwide after attack. The Sydney Morning Herald Arhivirano s izvorne stranice 31. ožujka 2019., pristupljeno 7. travnja 2019.
  130. Britton (15. ožujka 2019.). New Zealand PM full speech: 'This can only be described as a terrorist attack'. CNN Arhivirano s izvorne stranice 15. ožujka 2019., pristupljeno 16. ožujka 2019.
  131. Three in custody after 49 killed in Christchurch mosque shootings. Stuff Arhivirano s izvorne stranice 15. ožujka 2019., pristupljeno 15. ožujka 2019.
  132. Greenfield, Charlotte. "New gun laws to make NZ safer after mosque shootings, says PM Ardern", Reuters pristupljeno 18. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 18. ožujka 2019.
  133. New Zealand mosque terror attacks. CNN (19. ožujka 2019.) Arhivirano s izvorne stranice 18. ožujka 2019., pristupljeno 19. ožujka 2019.
  134. People around the world are praising New Zealand Prime Minister Jacinda Ardern for her compassionate response to the Christchurch mosque shootings. Thisisinsider (19. ožujka 2019.)
  135. Christchurch terror attack: Jacinda Ardern praised for being 'compassionate leader'. Newshub.co.nz (18. ožujka 2019.)
  136. "New Zealand's prime minister receives worldwide praise for her response to the mosque shootings", Washington Post, objavljeno 19. ožujka 2019. pristupljeno 18. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 19. ožujka 2019.
  137. Shad, Saman. "Five ways Jacinda Ardern has proved her leadership mettle", SBS News, objavljeno 20. ožujka 2019. pristupljeno 20. ožujka 2019.
  138. Picheta. Image of Jacinda Ardern projected onto world's tallest building. CNN Arhivirano s izvorne stranice 25. ožujka 2019., pristupljeno 26. ožujka 2019.
  139. Prior. A painter has revealed an 80-foot mural of New Zealand's prime minister comforting woman after mosque attacks. CNN Arhivirano s izvorne stranice 23. svibnja 2019., pristupljeno 23. svibnja 2019.
  140. Walls (16. ožujka 2019.). Christchurch mosque shootings: New Zealand to ban semi-automatic weapons. nzherald.co.nz. The New Zealand Herald pristupljeno 22. ožujka 2019.
  141. "Jacinda Ardern says cabinet agrees New Zealand gun reform 'in principle'", The Guardian, objavljeno 19. ožujka 2019. pristupljeno 19. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 18. ožujka 2019.
  142. Graham-McLay, Charlotte. "New Zealand Passes Law Banning Most Semiautomatic Weapons, Weeks After Massacre", The New York Times, objavljeno 10. travnja 2019. pristupljeno 3. lipnja 2020. (engleski)
  143. Wade (23. travnja 2019.). Sri Lankan attacks 'retaliation for Christchurch': minister. The Sydney Morning Herald Arhivirano s izvorne stranice 23. travnja 2019., pristupljeno 25. travnja 2019.
  144. "New Zealand PM says no intelligence linking Sri Lanka attacks to Christchurch", objavljeno 24. travnja 2019. pristupljeno 25. travnja 2019. Arhivirano s izvorne stranice 24. travnja 2019.
  145. "Everyone travelling to NZ from overseas to self-isolate", Radio New Zealand, objavljeno 14. ožujka 2020. pristupljeno 16. ožujka 2020.
  146. Keogh, Brittany. "Coronavirus: Prime Minister Ardern updates New Zealand on Covid-19 outbreak", Stuff.co.nz, objavljeno 14. ožujka 2020. pristupljeno 16. ožujka 2020. Arhivirano s izvorne stranice 14. ožujka 2020.
  147. "PM places border ban on all non-residents and permanent residents entering NZ", TVNZ, objavljeno 19. ožujka 2020. pristupljeno 20. ožujka 2020. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 19. ožujka 2020.
  148. Live: PM Jacinda Ardern to give update on coronavirus alert level (engleski). Stuff Arhivirano s izvorne stranice 23. ožujka 2020., pristupljeno 23. ožujka 2020.
  149. Ensor, Jamie. "Coronavirus: Jacinda Ardern's 'incredible', 'down to earth' leadership praised after viral video", Newshub, objavljeno 24. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 21. travnja 2020.
  150. Khalil, Shaimaa. "Coronavirus: How New Zealand relied on science and empathy", BBC News, objavljeno 22. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 22. travnja 2020.
  151. Fifield, Anna. "New Zealand isn't just flattening the curve. It's squashing it", The Washington Post, objavljeno 7. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 23. travnja 2020.
  152. Campbell, Alastair. "Jacinda Ardern's coronavirus plan is working because, unlike others, she's behaving like a true leader", The Independent, objavljeno 11. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 23. travnja 2020.
  153. Boyle, Chelseas. "Lockdown lawsuit fails: Legal action against Jacinda Ardern dismissed", NZ Herald, objavljeno 23. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 24. travnja 2020.
  154. Earley, Melanie. "Coronavirus: Man's lawsuit over Covid-19 lockdown restrictions dismissed", Stuff, objavljeno 23. travnja 2020. pristupljeno 24. travnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 27. travnja 2020.
  155. "Trans-Tasman bubble: Jacinda Ardern gives details of Australian Cabinet meeting", Radio New Zealand, objavljeno 5. svibnja 2020. pristupljeno 7. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 5. svibnja 2020.
  156. Wescott, Ben. "Australia and New Zealand pledge to introduce travel corridor in rare coronavirus meeting", CNN, objavljeno 5. svibnja 2020. pristupljeno 7. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 5. svibnja 2020.
  157. O'Brien (18. svibnja 2020.). Newshub-Reid Research Poll: Jacinda Ardern goes stratospheric, Simon Bridges is annihilated. Newshub. MediaWorks TV Arhivirano s izvorne stranice 21. svibnja 2020., pristupljeno 18. svibnja 2020.
  158. Pressure mounts as National falls to 29%, Labour skyrockets in 1 NEWS Colmar Brunton poll. 1 News. TVNZ (21. svibnja 2020.) pristupljeno 21. svibnja 2020.
  159. "Ardern becomes New Zealand's most popular PM in a century – poll", objavljeno 18. svibnja 2020. pristupljeno 19. svibnja 2020. (engleski) Arhivirano s izvorne stranice 20. svibnja 2020.
  160. O'Brien, Tova. "Newshub-Reid Research Poll: Simon Bridges still confident he will lead National into election despite personal poll rating below 5 percent", Newshub, objavljeno 18. svibnja 2020. pristupljeno 21. svibnja 2020. Arhivirano s izvorne stranice 21. svibnja 2020.
  161. Lagan (7. rujna 2017.). Jacinda Ardern, New Zealand's contender for PM, says: let's lose the Queen. The Times Arhivirano s izvorne stranice 8. rujna 2017., pristupljeno 8. rujna 2017.
  162. Ardern (20. svibnja 2015.). Jacinda Ardern: I am a feminist. Villainesse Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017., pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  163. "Ardern confirmed as new Labour leader", Otago Daily Times, objavljeno 1. kolovoza 2017. pristupljeno 15. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017.
  164. Satherley (21. listopada 2017.). Homelessness proves capitalism is a 'blatant failure' – Jacinda Ardern. Newshub Arhivirano s izvorne stranice 24. listopada 2017., pristupljeno 24. listopada 2017.
  165. Video: Ardern committed to cutting immigration numbers. Radio New Zealand (15. kolovoza 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017., pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  166. "Labour's new leader shakes up New Zealand's election", The Economist, objavljeno 14. rujna 2017. Arhivirano s izvorne stranice 15. rujna 2017.
  167. "Labour's leadership duo talk tax, Maori prisons and who'll be deputy leader in a coalition", Stuff, objavljeno 5. kolovoza 2017. pristupljeno 15. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017.
  168. Murphy, Tim. "What Jacinda Ardern wants", Newsroom, objavljeno 1. kolovoza 2017. pristupljeno 15. kolovoza 2017. Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017.
  169. Lagan (7. rujna 2017.). Jacinda Ardern, New Zealand's contender for PM, says: let's lose the Queen. The Times Arhivirano s izvorne stranice 8. rujna 2017., pristupljeno 8. rujna 2017.
  170. "Broadsides: Do you support same-sex marriage?", The New Zealand Herald, objavljeno 22. lipnja 2011. pristupljeno 24. ožujka 2020. (en-NZ) Arhivirano s izvorne stranice 22. veljače 2017.
  171. "Marriage equality bill: How MPs voted", Waikato Times, objavljeno 18. travnja 2013. pristupljeno 3. rujna 2015. Arhivirano s izvorne stranice 22. lipnja 2018.
  172. Eleanor Ainge Roy. "Jacinda Ardern becomes first New Zealand PM to march in gay pride parade", The Guardian, objavljeno 17. veljače 2018. pristupljeno 21. veljače 2018. Arhivirano s izvorne stranice 21. veljače 2018.
  173. Miller, Corazon. "Labour leader Jacinda Ardern tackles 'smear campaign' on abortion stance", The New Zealand Herald, objavljeno 11. rujna 2017. pristupljeno 7. listopada 2017. Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2017.
  174. "English, Little, Ardern on abortion laws", Your NZ, objavljeno 13. ožujka 2017. Arhivirano s izvorne stranice 11. kolovoza 2017.
  175. Parliament removes abortion from Crimes Act (engleski). The Beehive Arhivirano s izvorne stranice 23. ožujka 2020., pristupljeno 23. ožujka 2020.
  176. "Abortion Legislation Bill passes third and final reading in Parliament", Radio New Zealand, objavljeno 18. ožujka 2020. pristupljeno 24. ožujka 2020. (en-nz) Arhivirano s izvorne stranice 24. ožujka 2020.
  177. "Jacinda Ardern's rallying cry: Climate change the nuclear-free moment of her generation", The New Zealand Herald, objavljeno 20. kolovoza 2017. pristupljeno 12. studenoga 2017. Arhivirano s izvorne stranice 19. studenoga 2018.
  178. "NZ won't be bullied on Israel vote – Ardern", Radio New Zealand, objavljeno 21. prosinca 2017. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 22. ožujka 2019.
  179. "PM Jacinda Ardern: Gaza deaths show US Embassy move to Jerusalem hurt chance of peace", The New Zealand Herald, objavljeno 15. svibnja 2018. pristupljeno 22. ožujka 2019. Arhivirano s izvorne stranice 27. ožujka 2019.
  180. Meghan Markle puts Sinéad Burke on the cover of Vogue's September issue. The Irish Times Arhivirano s izvorne stranice 29. srpnja 2019., pristupljeno 31. srpnja 2019.
  181. Khan, Sadiq. "Jacinda Ardern", Time, objavljeno 2019 pristupljeno 10. prosinca 2019. Arhivirano s izvorne stranice 10. prosinca 2019.
  182. Stump (9. prosinca 2019.). Who will be TIME's 2019 Person of the Year? See the shortlist. Today Arhivirano s izvorne stranice 10. prosinca 2019., pristupljeno 10. prosinca 2019.
  183. Here Are the Favorites to Win the 2019 Nobel Peace Prize (engleski). Time Arhivirano s izvorne stranice 8. listopada 2019., pristupljeno 8. siječnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Jacinda Ardern