Jakov Altaras

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jakov Altaras
Jakov Altaras
Jakov Altaras za vrijeme studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu oko 1938.-9.
Rođenje 12. listopada 1918.
Smrt 6. prosinca 2001.
Nacionalnost Hrvat, Nijemac
Etnicitet Židov
Državljanstvo SFR Jugoslavija, Njemačka
Obrazovanje Medicinski fakultet u Zagrebu
Zanimanje liječnik
Supruga Zora Altaras, rođ. Ebenspanger Tea Fuhrmann-Altaras
Djeca Dr. sc. Silvija Altaras Penda Adriana Altaras
Roditelji Leon i Regina Altaras
Rođaci Dr. sc. Ivor Altaras Penda
(unuk)
Aaron Altaras
(unuk)
Leonard Altaras
(unuk)
Portal: Životopis

Mr.sc.dr. Jakov Altaras (Split, 12. listopada 1918. - Gießen, 6. prosinca 2001.) hrvatsko - njemački radiolog svjetskog glasa koji je izumio, u to vrijeme, novu dijagnostičku metodu za rano otkrivanje raka crijeva.

Podrijetlo i školovanje[uredi VE | uredi]

Dr. Jakov Altaras je rođen 12. listopada 1918. u Splitu kao najmlađi od šestero braće u siromašnoj sefardskoj obitelji Leona i Regine Altaras.[1][2] Osim Jakova za Split su od posebnog značaja bili i tri njegova brata: Izrael (Buki) poznat i kao "Buki staro željezo", jer je posjedovao otkupnu stanicu za metal, Mentakem (Mento) poznat po prodavaonici "Sve po sedam", prvoj takvoj prodavaonici u Splitu i Hrvatskoj, te Viktor, poznati mecena splitskih umjetnika i vlasnik tvrtke "Vikmental" (skraćenica od Viktor-Mento-Altaras). Iako u početku siromašni, ali uz brižnu podršku oca i majke, braća Altaras su brzo postali cijenjeni i poduzetni građani Splita.[3] Jakov Altaras je osnovnu školu i gimnaziju završio u Splitu nakon čega je upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. Na trećoj godini školovanje mu je prekinuo Drugi svjetski rat i uspostava Nezavisne Države Hrvatske. Altaras se potom vratio u Split od kuda je prebjegao u talijanski Bari. U Bariju je upisao medicinski fakultet na kojem je i diplomirao. Po završetku drugog svjetskog rata Altaras se vratio u Zagreb, te se vratio studiranju medicine na medicinskom fakultetu. Diplomirao je 1946. godine.[1][4][5]

Drugi svjetski rat, progon i karijera[uredi VE | uredi]

Tijekom drugog svjetskog rata Altaras je bio sudionik Narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj.[1][4] Kada je splitska sinagoga zapaljena, Altaras je iz plamena spasio Toru. 1943. godine Altaras je spasio 40-tero židovske djece iz Splita, te ih je odveo u čuvenu vilu Emmu u Nonantoli, gradiću kraj Modene u sjevernoj Italiji. Djeca su kasnije prebačeni u Palestinu.[1][4] U kolovozu 1943. Altaras je ilegalno ušao u Koncentracijski logor Kampor kako bi preuzeo fotografije logora, a koje su u logoru poslikali zatočeni židovski omladinci. Te iste fotografije su nakon drugog svjetskog rata služile kao dokazni materijal "Državne komisije za utvrđivanje zločina na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".[6]

Nakon diplome medicinskog fakulteta u Zagrebu 1946., Altaras je radio kao asistent na radiloškom odjelu "Vojne bolnice" pod profesorom Milanom Smokvinom. U isto vrijeme vodio je privatnu praksu u Zagrebu. 1958. Altarasu je dodijeljena titula magistra. Ubrzo nakon magisterija počeo je predavati medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu. Negdje u to vrijeme Altaras je počeo istraživati pozadinu likvidacije svojeg brata Silvija, a za kojeg su komunističke vlasti Hrvatske tvrdile da je likvidiran od strane Ustaša. Altaras je saznao istinu, da su mu brata ustvari likvidirale komunističke vlasti 1945. zbog njegovih antikomunističkih pogleda. Na temelju provedene istrage koju je inicirao Jakov Altaras, Silvije Altaras je posthumno rehabilitiran ali je Jakov Altaras ubrzo nakon toga postao žrtvom političkog progona, te je bio prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Iako teška srca, 1964. je pobjegao iz Hrvatske u Švicarsku, gdje se zaposlio u Sveučilišnoj bolnici u Zurichu. Prilikom emigracije Jakov Altaras je u Hrvatskoj ostavio svoju kćer iz prvog braka, a druga supruga i njihova kćer su mu se kasnije pridružile. 1966. Altaras se preselio u njemački grad Gießen. U Gießenu se zaposlio kao radilog u "Sveučilišnoj klinici Gießen i Marburg", a 1992. godine objavljuje svoje kapitalno stručno djelo "Novi atlas debelog i tankog crijeva – integracija dijagnostičkih metoda"u originalu objavljenog na talijanskom jeziku.[7] Altaras je na društvenom planu također bio vrlo angažiran pa je tako 1978. obnovio "Židovsku općinu Gießen", gdje je i služio kao dugogodišnji predsjednik općine. Pod njegovim vodstvom 1995. u Gießenu je sagrađen židovski centar i sinagoga "Beith-Jaakov".[1][5]

Obitelj i smrt[uredi VE | uredi]

Jakov Altaras je bio oženjen dva puta. U prvom braku je bio sa Zorom Altaras, rođ. Ebenspanger, najmlađom od jedanaestero djece Aleksandra (Šandor) i Henrijete (Yetika, rođ. Štern) Ebenspanger. S njom je Altaras imao kći dr. sc. Silviju Altaras Penda.[8] Njezin sin dr. sc. Ivor Altaras Penda,[9] je Altarasov prvorođeni unuk. Zora Altaras je preminula u Zagrebu, 1963. godine. S drugom suprugom Teom Fuhrmann imao je kći Adrianu. Thea je rođena u zagrebačkoj židovskoj obitelji staklarskog veletrgovca Žige Fuhrmanna, te je odrasla u čuvenoj Vili Fuhrmann, ili kako su je zvali Okrugla vila, na Gornjem Prekrižju. Altarasova druga kći je u Njemačkoj postala poznata glumica, pisac i kazališni direktor. Udana je za skladatelja Wolfganga Böhmera sa kojim ima dvojicu sinova, također glumci, Aarona i Leonarda Altarasa.[1][5] 1999., nakon 35 godina izbivanja, Dr. Jakov Altaras se vratio u rodni grad. Prilikom tog posjeta izrazio je nostalgiju za rodnim gradom i Hrvatskom.[10] Dr. Jakov Altaras preminuo je 6. prosinca 2001. u Gießenu.[5]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Dr. Jakova Altarasa je "Ordenom za posebne zasluge Savezne Republike Njemačke" odlikovao predsjednik Njemačke Roman Herzog.

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „U Anconi sam susreo nekoliko splitskih liječnika koji su me nagovorili da dođem u Split. Ni jedan grad na svijetu nema takvu dušu kao grad pod Marjanom. Neke ružne stvari koje su se ovdje dogodile mojoj židovskoj obitelji samo su ublažavale nostalgiju, koja je golema. Sada, nakon toliko godina, bude su uspomene, osjećam se da od tada ništa nije promjenilo. Žao mi što mogu ostati samo dva tjedna.[10]
(Dr. Jakov Altaras 1999. godine prilikom posjeta rodnome gradu.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Boris Blau, 2006., str. 85
  2. (engl.) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Jakob Altaras. Preuzeto 10. kolovoza 2013.
  3. Ivan Mosettig, 2001., str. 270, 302
  4. 4,0 4,1 4,2 Jaša Romano, 1980., str. 321
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 (njem.) Jüdische Gemeinde Gießen. Prof. Dr. Jakob Altaras. Preuzeto 10. kolovoza 2013.
  6. Aleksandar Gaon, 2001.
  7. Jakob Altaras, 1992.
  8. Rodni list - Republika Hrvatska, Matični ured Črnomerec po matičarki Lidiji Markovinović
  9. Rodni list - Republika Hrvatska, Matični ured Maksimir po matičarki Mariji Piplici
  10. 10,0 10,1 Vranjković, Anita (13. srpnja 1999.). Splićanin Dr. Jakov Altaras, ugledni svjetski radiolog, nakon 35 godina ponovno u rodnome gradu. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 10. kolovoza 2013.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Blau, Boris (2006). Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-6800-05-5
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Gaon, Aleksandar (2001). Mi smo preživeli, Beograd: Jevrejski istorijski muzej, Savez jevrejskih opština Jugoslavije. ISBN 978-86-903751-8-9
  • Kečkemet, Duško (1971). Židovi u povijesti Splita, Split: Jevrejska općina, Split.
  • Altaras, Adriana (2011). Titos Brille, Köln: Kiepenheuer & Witsch. ISBN 978-3-462-04297-9
  • Altaras, Jakob (1992). Nuovo atlante del colon e del tenue – integrazioni di metodiche diagnostiche, Verona: Edicioni Liberia Cortina. ISBN 9788877490780
  • Mosettig, Ivan (2001). Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva, Split: Dalmacija papir.