Jamstveni zakon

Jamstveni zakon (tal. Legge delle Guarentigie) je bio zakon kojim su uređene posebne povlastice pape i Svete Stolice te odnosi između države i Crkve u Kraljevini Italiji, a koji je usvojio talijanski parlament 13. svibnja 1871. godine. Radilo se o jednostranom činu Kraljevine Italije, koji je papa Pio IX. odmah odbacio, proglasivši sebe „zatočenikom Vatikana”. I njegova trojica nasljednika, Lav XIII., Pio X. i Benedikt XV., također su odbacili zakon.

Neke od temeljnih odredbi Jamstvenog zakona su:

• papina osoba je sveta i nepovrediva, a napad na papu smatra se kao napad na kralja,
• papi se priznaju kraljevske počasti te on ima pravo na osobnu stražu;
• papa ima pravo na godišnju apanažu u iznosu 3 225 000 lira za pokriće potreba djelovanja Svete Stolice (Kardinalski zbor, Rimske kongragacije, veleposlanstva, itd.) te za održavanje zgrada i crkava,
• Vatikan i Lateranska palača, kao i ljetnikovac Castel Gandolfo priznaju se papinskim posjedima.

Lateranskim sporazumom 1929. riješeno je tzv. Rimsko pitanje.

Izvori

• Mercier, Jacques. 2001. Povijest Vatikana, Barbat, Zagreb.
• Benigni, Umberto. 1910. "Law of Guarantees" The Catholic Encyclopedia. Sv. 7. New York: Robert Appleton Company.
• Lottieri, Carlo. "Vatican City as a Free Society" Sveučilište u Sieni i Institut Bruno Leoni  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2012. (Wayback Machine)