Prijeđi na sadržaj

Jane Goodall

Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Wikipedija

Dama
Jane Goodall
DBE

Goodall u Tanzaniji 2018. godine.
Rođenje 3. travnja 1934.
London
Alma mater Newnham College, Cambridge
Darwin College, Cambridge
Poznat po proučavanju čimpanza, briga i zaštita životinja
Istaknute nagrade Nagrada Kyoto (1990.)
Hubbardova medalja (1995.)
Tylerova nagrada za okolišno postignuće (1997.)
DBE (2004.)
Portal o životopisima
Jane Goodall

Dama Jane Morris Goodall DBE (engleski: Dame Jane Morris Goodall), rođena kao Valerie Jane Morris-Goodall,[1] prije Barunica Jane van Lawick-Goodall (engleski: Baroness Jane van Lawick-Goodall) (London, 3. travnja 1934.) engleska je primatologinja, antropologinja[2] i etologinja.[3] Smatra se najvažnijom stručnjakinjom za čimpanze na svijetu. Najpoznatija je po šezdesetogodišnjem istraživanju društvenih i obiteljskih odnosa divljih čimpanza od kako je prvi put posjetila Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji 1960. godine.[4] Osnivačica je Jane Goodall Institute-a i programa Roots & Shoots. Ekstenzivno je radila na brizi i zaštiti životinja. Služila je u odboru Nonhuman Rights Project od njegovoga osnivanja 1996. godine.[5][6] Godine 2002. imenovana je glasnicom mira Ujedinjenih naroda. Počasna je članica World Future Council-a.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Valerie Jane Morris-Goodall rođena je 3. travnja 1934. godine u Hampsteadu, London.[7] Njeni roditelj su bili biznismen Mortimer Herbert Morris-Goodall (1907.2001.) i spisateljica Margaret Myfanwe Joseph (1906.2000.)[8] iz Milford Havena, Pembrokeshirea[9] koja je pisala pod imenom Vanne Morris-Goodall.[1]

Kao dijete, od oca je dobila plišanu igračku čimpanzu zvanu Jubilee i tako razvila ljubav prema primatima. Ta igračka i danas putuje s njom po čitavome svijetu.[10]

Godine 1957. odlazi u Keniju, na farmu prijatelja.[11] Postaje sekretarica Louisa Leakeya, poznatoga arheologa i paleontologa, kome su trebali istraživači čimpanzi na terenu. Leakey 1958. godine šalje Goodall u London na proučavanje ponašanja i anatomije primata.[12] Dana 14. srpnja 1960. godine[4] Jane Goodall dolazi u Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji. Od 1962. godine Leakey financira Goodallino školovanje na Sveučilište u Cambridgeu, gdje ona 1965. godine stječe doktorat iz etologije.[13][11][14]

Udavala se dva puta. Prvi put 1964. godine za nizozemskoga plemića barona Huga van Lawicka, s kojim ima sina. Drugi put se udala 1975. godine za Dereka Brycesona, člana tanzanijskoga parlamenta i direktora nacionalnih parkova te zemlje. Autorica je preko 25 knjiga, od čega je desetak namijenjeno djeci. Njenim životom i radom bavilo se više od 40 dokumentarnih filmova.[15]

Istraživanja u Nacionalnome parku Gombe Stream

[uredi | uredi kôd]
Čimpanze u nacionalnome parku

Bez stručne obuke, Goodall je vodila istraživanje i primijetila mnoge stvari koje su promakle znanstvenicima.[16] Umjesto da brojem obilježi čimpanze koje je promatrala, ona im je dala imena kao što su Fifi i David Greybeard.[10] Zapazila je da imaju jedinstvene i individualne osobnosti, što je u to vrijeme bila nekonvencionalna ideja. Promatrala je ponašanja kao što su zagrljaj, poljupci, tapkanje po leđima, pa čak i škakljanje, ono što smatramo ljudskima aktivnostima.[16] Goodall inzistira da su ove geste dokaz o emocionalnima vezama između članova obitelji ili drugih pojedinaca u zajednici, i da mogu trajati tijekom čitavoga života.[16] Ova analiza ukazala je da između ljudi i čimpanza postoje sličnosti, ne samo u genima, već i u emocijama, inteligenciji, obiteljskima i društvenima odnosima.[16][10]

Istraživanje u Gombe Streamu najbolje je poznato znanstvenoj zajednici zbog pobijanja dva dugogodišnja uvjerenja: samo ljudi mogu konstruirati alate i čimpanze su vegetarijanci. Čimpanze koriste grančice koje čak i oblikuju kako bi pomoću njih mogli „pecati” termite.[10]

Goodall je također pronašla i agresivnu stranu prirode čimpanzi u Gombe Streamu. Otkrila je da čimpanze sistematski love i jedu manje primate, kao što su majmuni roda Piliocolobus, što je dovelo do preispitivanja prethodne koncepcije prehrane i ponašanja čimpanzi. Također je primijetila da dominantne ženke namjerno ubijaju mlade drugih kako bi održale svoju dominaciju.[17] Ona u svojima memoarima opisuje i rat čimpanza koji se odvijao od 1974. do 1978. godine.[10] Njeni nalazi su potpuno preokrenuli znanja o ponašanju čimpanzi i bili su dodatni dokaz društvene sličnosti između ljudi i čimpanza, samo na mnogo mračniji način.[17]

Oslobođena od konvencionalnih normi istraživanja, razvila je blisku vezu s čimpanzama i uspjela je postati jedini čovjek koji je ikada prihvaćen u zajednici čimpanzi.[16] Bila je najniži član njihove hijerarhije u razdoblju od 22 mjeseca.[17]

Jane Goodall Institute

[uredi | uredi kôd]

Godine 1977. Goodall je osnovala institut Jane Goodall Institute, koji podržava istraživanje Gombe čimpanzi i predvodi svjetske napore za očuvanje čimpanzi i njihovih staništa. Ima 19 kancelarija širom svijeta. Od 1991. godine vodi i svjetski omladinski program „Roots & Shoots“ koji je prisutan u preko 100 država.[18] Na Sveučilištu Duke u Minnesoti otvoren je Jane Goodall Institute's Center for Primate Studies, gdje su svi njeni rukopisi, fotografije, bilješke ujedinjeni i postavljeni u online bazu podataka.[19] Danas, Goodall sve svoje vrijeme posvećuje zastupanju čimpanzi i životne sredine, putujući skoro 300 dana godišnje.[20][21]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Jane Goodall dobila je mnoge počasti za svoj ekološki i humanitarni rad. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan imenovao je Goodall glasnicom mira Ujedinjenih naroda. Britanska kraljica Elizabeta II. odlikovala ju je Redom Britanskoga Carstva. Ima medalju francuske Legije časti i preko 50 drugih počasti i nagrada od raznih institucija, vlada i humanitarnih organizacija širom svijeta.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b "Jane Goodall Biography", The Biography Channel, pristupljeno 3. travnja 2020.
  2. Holloway, M. (1997) Profile: Jane Goodall – Gombe's Famous Primate, Scientific American 277(4), 42–44.
  3. Jane Goodall, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 3. travnja 2020.
  4. a b "Jane in the Forest Again", National Geographic, objavljeno u travnju 2003., pristupljeno 3. ožujka 2020.
  5. "About Us", NhRP Website, Nonhuman Rights Project, pristupljeno 3. travnja 2020.
  6. "2013 is here, and we are ready!", NhRP Website, Nonhuman Rights Project, pristupljeno 3. travnja 2020.
    Wikicitati »The following year, I created the Center for the Expansion of Fundamental Rights, Inc. (CEFR), which is now the Nonhuman Rights Project, Inc., with Jane Goodall as a board member.«
  7. "Morris-Goodall, Valerie J" in Register of Births for Hampstead Registration District, volume 1a (1934)(1934), p. 748.
  8. England & Wales, Civil Registration Death Index, 1916-2007.
  9. 1911 England Census
  10. a b c d e Goodall, Jane. Reason for Hope: A Spiritual Journey. New York: Warner Books, 1999.
  11. a b "Early Days", Jane Goodall Institute, 2010., pristupljeno 3. travnja 2020.
  12. Morell, Virginia (1995). Ancestral Passions: the Leakey family and the quest for humankind's beginnings. New York: Simon & Schuster. p. 242. ISBN 978-0-684-80192-6.
  13. Goodall, Jane (1966). Behaviour of free-living chimpanzees. repository.cam.ac.uk (PhD thesis). OCLC 1063634333. EThOS uk.bl.ethos.727585Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. travnja 2021. (Wayback Machine).
  14. Dale Peterson (11 November 2014).Jane Goodall: The Woman Who Redefined Man. Houghton Mifflin Harcourt. p. 261. ISBN 978-0-547-52579-2.
  15. Goodall, Jane, "JaneGoodall CV", pristupljeno 3. travnja 2020.
  16. a b c d e PBS: Nature- “Jane Goodall’s Wild Chimpanzees”, 1996., pristupljeno 4. travnja 2020.
  17. a b c The Jane Goodall Institute: “Chimpanzee Central”, 2008., pristupljeno 2. travnja 2020.
  18. "Our History", Roots & Shoots, The Jane Goodall Institute, pristupjeno 4. travnja 2020.
  19. "JGICPS", The Jane Goodall Institute, pristupljeno 4. travnja 2020.
  20. Bender, Kristin (2. listopada 2009.). "Goodall promotes peace, youth empowerment at talk in Berkeley", The Oakland Tribune, pristupljeno 4. travnja 2020.
  21. Coward, Ros (10. listopada 2004.), "New mission for chimps' champion", The Guardian, Guardian Media Group, pristupljeno 4. travnja 2020.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jane Goodall