Janica
Janica
Γιαννιτσά | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podatci | |
| Država |  Grčka
|
| Periferija | Središnja Makedonija |
| Prefektura | Pela |
| Pokrajina | Makedonija |
| Stanovništvo - utjecajna zona |
26.296 ({{{godina popisa}}}) 31.442[1] (2001.) |
| Površina | 208.105 km² |
| Visina | 10-150 m |
| Koordinate | 40°48′N 22°34′E / 40.800°N 22.567°E |
| Vremenska zona | Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2) |
| - Ljeto (DST) | Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3) |
| Poštanski broj | 581 00 |
| Pozivni broj | 23820-2 |
| Registarska oznaka | EE |
| Službena stranica | www.giannitsa.gr/ |
| Karta | |
  Janica Janica na zemljovidu Grčke | |
Janica (grčki: Γιαννιτσά {Giannitsa, Yannitsa}, makedonski: Пазар) je najveći grad u sjevernoj grčkoj Prefekturi Pella (Periferija Središnja Makedonija)
Karakteristike Janice[uredi | uredi kôd]
Janica leži 56 km sjeverozapadno od Soluna - u ravnici rijeke Vardar.
Južno od Janice je do 1920-ih postojala plitko močvarno Janičko jezero ( Jezero Loudias ) koje je isušeno između 1928. – 1932. od strane newyorške Foundation Company.[2]
Nedaleko od grada nalaze se ostatci nekadašnje makedonske prijestolnice Pele, u kojoj je rođen i stolovao Aleksandar Veliki.
Za Otomanskog Carstva Janica, tada zvana Jenidže bila je značajni centar toga dijela Grčke. Iz tog vremena ostalo je nekoliko spomenika; Grob Gazi Evrenosa (u 19. stoljeću njegov orginalni grob zamijenjen je današnjim mauzolejem), grob Gazi Ahmeda bega, Velika džamija, Vojnička džamija, Evrenosov hamam, i Gradski toranj sa satom (koji je danas pod zaštitom).[3]
Velika atrakcija današnje Janice je tradicionalni sajam Panađur (grčki "Panijiri"), koji se održava svakog rujna.
Ime[uredi | uredi kôd]
Grad se zvao po turskom Yenice-i Vardar - Jenidže Vardar ('Novi grad Vardar') sve do veljače 1926. kad mu je ime helenizirano u Giannitsa (Yannitsa).[4] Jenidže Vardar ne valja brkati s gradićem Jenidže Karasu (Turski jezik: Yenice-i Karasu ) današnja Genisea, pored Ksantija mjestu poznatom po duhanu. Bugari Janicu zovu Enidže Vardar (Енидже Вардар) a Makedonci Pazar (Пазар).
Povijest[uredi | uredi kôd]
Pored Janice je vjerojatno postojala i bizantska utvrda, - no pravi značaj Janica je doživjela tek kad ju je odabrao otomanski general beg Gazi Evrenos za svoje sjedište negdje oko 1372. On je postao baza njegovih sljedbenika (Gazi) i važno tursko kulturno središte u 15. i 16.stoljeću.[3]
Janica je za vrijeme Borbi za Makedoniju na početku 20. stoljeća bila poprište velikih borbi između gerilskih grčkih, bugarskih i makedonskih komitskih četa. Tu borbu je romansirala grčka književica Penelope Delta u svojem nacionalno - romantičarskom djelu Tajne močvare (to se odnosilo na Jezero Janica). Janica je zadržala svoj potpuno tursko-orjentalni izgled sve do 1912. kad su je zauzeli Grci za Prvog balkanskog rata nakon Bitke kod Janice, tad je Janica i djelomično izgorjela.[5]
Za vijeme Drugog svjetskog rata i okupacije grčke od strane Njemačke i Sila osovine 14. rujna 1944. 120 stanovnika Janice je pogubljeno u znak odmazde po naredbi njemačkog komandanta Friedricha Schuberta, i uz izdašnu pomoć domaćih kolaboracionista iz Sigurnosnog bataljona(Georgios Poulos). Tad je dio Janice namjerno popaljen.
Poznati sugrađani[uredi | uredi kôd]
- Gazi Evrenos, osnivač turskog grada Jenidže (njegov mauzolej i danas stoji u centru grada)
- Gonos Giotas, (1880. – 1911.) - grčki ustanik (komita) za vrijeme Borbe za Makedoniju
- Apostol Petkov ili kako su ga zvali Sunce Enidže Vardara, (1869. – 1911.) - makedonski komita i vojvoda VMRO-a
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Po popisu stanovnika iz 2001. Janica je imala 26.296 stanovnika, Općina Janica ima 31.442 stanovnika i površinu od 208,105 km². Veća naselja u općini Janica su: Ampeleja (1095 stanovnika), Melision (983), Pentaplatanon (956) i Paralimni (816). Na početku 20. stoljeća većinu tadašnjeg stanovništva (9599 ) činili su Turci i Makedonci uz nešto Grka, Vlaha i Roma. Nakon Grčko-turskog rata 1919.-1922. etička slika Janice potpuno je izmijenjena jer se dobar dio grčkih izbjeglica iz Male Azije naselio u Janici, a tursko i makedonsko stanovništvo protjerano.
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Mitropolijska crkva -
Toranj sa satom -
Mauzeloj bega Evrenosa -
Katolička crkva sv.Petra i Pavla
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Podatci Grčkog ministarstva unutrašnjih poslova ([1])
- ↑ Eugene N. Borza, In the shadow of Olympus: the emergence of Macedon (1992.) ISBN 0-691-00880-9, str. 289; Matthieu Ghilardi et al., "Human occupation and geomorphological evolution of the Thessaloniki Plain (Greece) since mid Holocene", Journal of Archaeological Science 35:1:111-125 (siječanj 2008.)
- ↑ a b Vasilis Demetriades, "The Tomb of Ghāzī Evrenos Bey at Yenitsa and Its Inscription", Bulletin of the School of Oriental and African Studies (University of London) 39:2:328-332 (1976.); Eleni Kanetaki, "The Still Existing Ottoman Hamams in the Greek Territory", Middle East Technical University Journal of the Faculty of Architecture 21:1-2:81-110 (2005); citing M. Kiel, "Yenice-i Vardar. A forgotten Turkish cultural center in Macedonia of the 15th and 16th century", Studia Byzantina et Neohellenica Neerlandica 3:300-329 (1971.)
- ↑ Institute for Neohellenic Research, "Name Changes of Settlements in Greece" Genitsa/Giannitsa
- ↑ Demetriades, str. 329
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice (grč.)
