Janoš Mukić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan (Janoš) Mukić (1814. - ?) je bio političar iz Subotice. Bio je pristaša košutovske stranke.

Rodio se u obitelji Hrvata. Njegova plemićka obitelj Mukića bila je iznimno imućna obitelj. Uvijek je bio prvi na popisu najvećih poreznih obveznika, a sami Mukić bio je vlasnikom tisuću jutara zemljišta. Mukićeva obitelj vodila je cijelu političku grupaciju u Subotici, grupaciju desne orijentacije. Drugu grupaciju predvodila je jedna druga obitelj Hrvata, Vojnići, koji su vodili stranke lijeve orijentacije.

Mukić je diplomirao s 20 godina. Zaposlio se u gradskoj upravi. Poslije revolucionarne 1848. godine izolirao se od svega, što mu je imovinski status njegova posla i njegove obitelji omogućavao. Mnogo je putovao po Europi o čemu je ostavio zabilješke. Oženio se u nešto kasnijoj dobi, 1857. godine. Iako je dobio troje djece, to ga nije spriječilo da i dalje putuje po mondenskim odredištima bez obitelji.

Pripadao je hungariziranim društvenim slojevima. Osijećao se Mađarom. Nije znao govoriti hrvatski. 1860. je godine ušao u politiku. Bio je veliki protivnik Slavena. Brzo je napredovao. Postao je gradonačelnik Subotice 1861. a dužnost je obnašao do 1862. godine, kad ga je zamijenio Endre Flat. Drugi mandat na mjestu gradonačelnika započeo je 1872., zamijenivši Matu Lenarda. U gradskoj je upravi uspostavio drukčiji sustav rada. Postavio je svugdje svoje ljude i oformio većinu koju mu nitko godinama nije mogao ugroziti. Suprotni se tabor povukao, pa je Mukićeva struja vladala gradom bez oporbe. Mukić i braža Somborčevići drmali su gradom. Neznanje hrvatskog i neumitno pitanje nacionalnog preporoda drugih naroda u Ugarskoj došlo je na dnevni red i u Subotici. Pitanje nacionalnih manjina u Ugarskoj pokrenuto je 1870. godine. Subotica je imala veliki postotak stanovnika koje je pripadalo manjinama ili je bilo podrijetlom iz redova manjina. Unatoč vrlo modernom zakonu o manjinama šta ga je Ugarska usvojila, u praksi nije bio sprovođen.

Mukića je odnarođenost i sprovođenje nasilne hungarizacije koštalo položaja. Hrvatski su ga preporoditelji smatrali šovinističkim košutovcem. Oporba je osjetila prigodu da se nacionalnim i jezičnim pitanjem oslobodi desetogodišnje tiranije. Lazar Mamužić se tad postavio kao nositelj oporbe Mukiću. Onda je došlo na red pitanje obrazovanja bunjevačkih Hrvata na madžarskom jeziku i pitanje škola za bunjevačke Hrvate na hrvatskom jeziku. Tema je dodatno užarila subotičku političku pozornicu. Tad je glavna oporba Mukićevoj vlasti postala Bunjevačka Pučka kasina. Kad su joj vlasti zabranile rad zbog imena, na utok Age Mamužića ugarskoj vladi, osnovana je ista pod promijenjenim imenom, Pučka kasina koja je bila glavna oporba Mukiću, a unutar Kasine isticali su se Eugen Dulić, Bariša Vidaković, braća Mamužići, Baltazar Kujundžić i Marko Skenderović. To je osulo njegove birače. 1883. je godine uslijedio cijeli stampedo protiv Mukiću. Na izborima je jedva spasio mandat. 20. prosinca 1883. Laraz Mamužić ga je pobijedio u šest kotara, dok je Mukić u preostala dva kotara jedva prošao i to tek uz pomoć Srba. Radi prekida te agonije, Mukić je 12. siječnja 1884. sam napustio gradonačelničko mjesto. Na mjestu gradonačelnika zamijenio ga je Mihovil Prćić.

Mukić je uz Lazara Mamužića i Karolya Biroa bio dio trojca gradonačelnika Subotice koji su bili središnje ličnosti u austrougarskom razdoblju Subotice u polustoljetnom zlatnom razdoblju kad je grad neprekidno prosperirao.

Literatura: Petar Pekić: Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. godine, Zagreb, Misl, pretisak 2009., str. 133-134

Gradonačelnici

Mirko Grlica, predavanje u Gradskom muzeju 5. studenoga 2010. ( [https://web.archive.org/web/20101121155002/http://www.sunedeljnik.rs/files/SuNedeljnik_216a.pdf Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2010. - 7. studenoga 2010. : Portretirani gradonačelnici, Janoš Mukić, Lazar Mamužić i Karoly Biro)