Jaslice

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Jaslice. Za druga značenja, pogledajte Jaslice (razdvojba).
Jaslice u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci.

Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanoga u Evanđeljima po Mateju i Luki. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsažnih kulisa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva i dr. Postoje i žive jaslice s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja.

Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova. Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Prve jaslice s figuricama, postavljene su u samostanu Fussen u Bavarskoj, 1252. godine. Jaslice kakve danas poznajemo potječu iz 16. stoljeća, a procvat su doživjele nakon Prvog svjetskog rata. Najstarije hrvatske jaslice, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca. U Bijeloj kući u božićno vrijeme izložene su talijanske jaslice iz 18. stoljeća. Među poznatijim jaslicama u Europi su provansalski santoni, krakovske i napuljske jaslice.

Isusovo rođenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Isusovo rođenje

Isusovo rođenje.

Po Evanđeljima, Djevica Marija rodila je Isusa uz pomoć svoga zaručnika Josipa u hebrejskom gradu Betlehemu. Rimski car August zapovijedio je popisivanje stanovništva u cijelom carstvu. Svatko je trebao ići u grad svojih predaka. Marija i Josip bili su iz roda kralja Davida pa je za njih popis bio u Betlehemu. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima. Sklonili su se u spilju kraj grada, gdje pastiri sklanjaju svoje životinje za nevrijemena. Tu je Marija porodila Isusa, povila ga i smjestila u jasle (Lk 2,7).

U blizini su pastiri čuvali stada, prišao im je anđeo Gospodnji i rekao: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,10-12). Pastiri su posjetili Isusa, Mariju i Josipa, a "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19)". Uskoro su se smjestili na bolje mjesto, jer se našao smještaj. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.

Prikaz rođenja Isusova po Lukinu Evanđelju (1-2):

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Giotto: Sv. Franjo u Grecciju.

Prve jaslice bile su one u Betlehemu, kada se Isus rodio. Već u ranim stoljećima kršćanstva, vjernici su slikali prizore Isusova rođenja u katakombama [1]. Postoje dokazi, da su kršćani već u 3. stoljeću štovali mjesto Isusova rođenja u Betlehemu. Majka rimskog cara Konstantina, carica Jelena dala je sagraditi baziliku nad mjestom špilje u kojoj se Isus rodio. Relikvije betlehemskih jaslica čuvaju se u rimskoj bazilici sv. Marije Velike. U podzemnoj kapelici u obliku betlehemske špilje, čuvaju se ostaci. U istoj bazilici, nalaze se i jaslice od mramora iz 1283., čiji je autor toskanski kipar Arnolfo di Cambio. Bio je običaj, da papa na tom mjestu drži božićnu polnoćku.

U srednjem vijeku, u božićno vrijeme izvodili su se igrokazi, koji su prikazivali Isusovo rođenje i preteča su živih jaslica. Prve je jaslice postavio sveti Franjo Asiški, 1223. godine sa živim ljudima i životinjama. Slavio je polnoćku sa svojom subraćom u šumskoj špilji kod Greccija blizu Asiza. Jasle sa slamom bile su kraj oltara. Privezao je magarca i konja. Franjo je govorio, nije služio misu, jer nije bio svećenik, već đakon [2]. Prema legendi, kod podizanja, ukazalo se Dijete Isus. Papa Honorije III. odobrio je Franjino postavljanje jaslica u crkve. Sveta Klara Asiška poticala je postavljanje jaslica u samostanima klarisa. Prve jaslice s figuricama, za koje se danas zna, postavljene su u samostanu Fussen u Bavarskoj, 1252. godine [3].

Smatra se, da je ključnu ulogu u širenju jaslica, imala inicijativa svećenika u srednjem vijeku, da vjernici dublje razmišljaju i meditiraju o Isusovom rođenju. Tako su mnogi izrađivali kolijevke, jaslice s kipićem Djeteta Isusa. To je bio nabožni predmet poput krunice i raspela. Nakon sto godina, gotovo sve crkve u Italiji imale su jaslice u božićnom vremenu. Sicilijanski kralj Karlo III. sakupljao je jaslice, koje su bile sve sadržajnije i raskošnije. Uskoro su i drugi imali kolekcije jaslica. Prve jaslice u Španjolskoj postavljenje su oko 1300. godine u katedrali u Barceloni [4].

Jaslice kakve danas poznajemo nastale su u 16. stoljeću. Isusovci su promicali postavljanje jaslica. Prve moderne jaslice postavili su u svom kolegiju u portugalskom gradu Coimbri, a prve crkvene jaslice isusovci su postavili u Pragu, 1562. godine[5]. U vrijeme protureformacije, jaslice su imale važnu ulogu u katoličkoj obnovi. Jaslice su popularizirali i franjevci, dominikanci, augustinci i drugi. Središte izrade jaslica bila je Italija, pogotovo gradovi Napulj i Genova. Početkom 17. stoljeća, jaslice su se pojavile u našim krajevima. Najstarije hrvatske jaslice iz toga vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Španjolci su kolonizacijom donijeli jaslice u Južnu Ameriku, gdje su nastali i unikatni primjerci karakteristični za pojedine krajeve. U doba Francuske Revolucije klasične jaslice bile su zabranjene u Francuskoj pa su se pojavile jaslice s figurama svjetovnog karaktera npr. figure obrtnika, slijepaca i dr., jer su figure Isusa i biblijskih likova bile nepoćudne. Poslije Prvog svjetskog rata narasla je popularnost i počela je komercijalna proizvodnja i prodaja jaslica [6].

Izgled[uredi VE | uredi]

Jaslice u Portugalu.

Jaslice se sastoje od pomičnih i nepomičnih figurica, kojima se prikazuje Isusovo rođenje. Središte je dijete Isus, koji leži na slami, a uza njega su majka Marija i sv. Josip, zatim životinje: magarac, vol i druge te anđeli i pastiri. Iza figurica su pejsažni motivi, koji dočaravaju grad Betlehem u doba Isusova rođenja, bijele kućice ravnih krovova, stabla čempresa, palmi i ostalog bilja, koje raste u Svetoj Zemlji. Spilja, čije je tlo prekrivena slamom jako je čest motiv jaslica i u njoj ili ispred nje postavljene su figure. Na vrhu spilje čest je natpis "Slava Bogu na visini" (lat. "Gloria in excelsis Deo"). Nekada se vidi zvjezdano nebo s betlehemskom zvijezdom te mjesec.

U nekim jaslicama nalaze se i likovi Sveta tri kralja, a ponegdje se oni pojavljuju tek neposredno prije njihovog blagdana, koji se slavi 6. siječnja. U različitim krajevima svijeta, postoje različiti običaji izrade jaslica. Tako su u Kolumbiji, figurice koja predstavljaju Mariju i Josipa odjevene u narodnje nošnje [7]. Ponekad su figurice žute ili crne boje kože. Jaslice ne prikazuju uvijek doslovno scene napisane u Evanđeljima, pa se zajedno pojavljuju pastiri i Sveta tri kralja, što se nije dogodilo u stvarnosti. U rijetkim slučajevima, u jaslicama postoje i figure osoba iz Staroga zavjeta: Adama i Eve, Noe, dvanaest Jakovljevih sinova, proroka i drugih [8]. U Meksiku, postoji tradicija postavljanja jaslica u domovima 16. prosinca, kada počinje devetodnevna svečanost sjećanja na zaruke Marije i Josipa.

Postoje umjetnički prikazi jaslica, koji se mogu prilično razlikovati od tradicije, poput figura u obliku geometrijskih likova. Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova. Najčešće se nalaze ispod božićnog drvca. Materijal od kojeg se izrađuju figure može biti prirodan poput drveta, papira, kamena, slame, kukuruzovine ili umjetan: plastika, staklo, keramika itd.

Žive jaslice[uredi VE | uredi]

Žive jaslice u Poljskoj.

Žive jaslice su scenski prikazi Isusova rođenja s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Pojavile su se u Europi nedugo nakon prvih jaslica sv. Franje Asiškog u srednjem vijeku. U crkavama su zabranjene u 15. stoljeću, zbog zloupotreba [9]. Nastavile su postojati izvan crkvi. Njemački imigranti donijeli su i popularizirali ideju živih jaslica u Ameriku. Nastao je običaj, da se žive jaslice postave u školama i da djeca aktivno sudjeluju.

U nekim državama svijeta, glumci i izvođači kostimirani u Mariju, Josipa i Isusa putuju od grada do grada i na ulicama predstavljaju žive jaslice te traže prenočište kod ljudi po kućama.

Ponekad se uz žive jaslice javljaju kontroverze. Tako su u Gruziji 2008. godine, prosvjednici uništili osam scena živih jaslica.

Životinje u jaslicama[uredi VE | uredi]

Rimski sarkofag iz 4. stoljeća, jedan od najranijih prikaza Isusovog rođenja; magarac i vol su kraj kolijevke u kojoj je Dijete Isus.

Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja [10]. Običaj je možda nastao iz pseudobiblijskog teksta iz 8. stoljeća, u kojem se spominju vol i magarac u spilji uz novorođenog Isusa. Starozavjetni prorok Izaija napisao je: "Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve" [11], što se citira u spomenutom tekstu. Tradicionalno, vol predstavlja strpljivost i židovski narod, a magarac poniznost, spremnost na služenje i ostale narode osim židovskog. Izraz "magarac" u Izraelu nema pogrdno značenje [12], nego se prikazuje kao pozitivan primjer vjernosti i marljivosti.

U spisu "Ordo paginarum" iz 1415. godine, zabilježeno je da je u tijelovskoj svečanosti, figura Djeteta Isusa ležala između vola i magarca [13]. U jaslicama tijekom povijesti ponekad su bile i druge životinje poput deva i slonova kraj figurica sveta tri kralja.[14]. Od oko 1970. godine u SAD-u u živim jaslicama pojavljuje se ovce i magarci, a ponekad se iznajmljuju životinje iz zoološkog vrta. Udruga za prava životinja (PETA) u priopćenju iz 2008. godine predlaže, da se životinje ne koriste u živim jaslicama, jer trpe zbog boravka na niskim temperaturama, nedostatka prostora i stresa pri prijevozu. Predlažu, da se umjesto korištenja životinja, djeca odjenu u kostime životinja.

Poznate jaslice[uredi VE | uredi]

Jaslice iz Provanse, figurice santoni.
Jaslice iz talijanske pokrajine Kampanije, okolica Napulja.

Vatikan[uredi VE | uredi]

Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca. Godine 2006., u jaslice je postavljeno 17 novih figura, izrađenih od smrekova drva, rad kipara iz talijanskog grada Tesera [15]. Postavljena je i izložba 12 jaslica iz Tesera, izrađenih prije 1800. godine. Godine 2007., jaslice su prikazale Djevicu Mariju s Djetetom Isusom u kući sv. Josipa u Nazaretu. Lijevo od sobe bila je Josipova drvodjelska radionica, a desno gostionica što je simboliziralo duhovnost i materijalizam [16]. Sve je bilo izrađeno u stilu flemanske škole iz početka 16. stoljeća. Godine 2008., postavljene su drvene figurice iz talijanske provincije Trento. Devet figurica potječe iz 1842. godine, kada ih je sv. Vinko Palotti darovao jednoj rimskoj crkvi.

Od 1968. godine, rimski pape imaju ceremoniju blagoslova figurica Djeteta Isusa i kolijevki u posljednju nedjelju prije Božića. U tome sudjeluju školska djeca. Godine 1978., sudjelovalo je oko 50 000 djece.

Santoni[uredi VE | uredi]

Santoni su male ručno-bojane figurice od terakote, koje se izrađuju za jaslice u francuskoj pokrajini Provansi. Na provansalskom jeziku, santon znači "mali svetac". Postoji 55 figurica, koje prikazuju različite likove iz Provanse: ribare, slijepce, prodavače, obrtnike itd. Tradicija je nastala za vrijeme Francuske revolucije, kada su zabranjene jaslice i zatvorene crkve. Jean-Louis Lagnel prvi je radio santone, a danas ih izrađuju obiteljski obrti koji prenose znanja s koljena na koljeno. U francuskim gradovima Marseilleu i Aubagneu postoje sajmovi, na kojima se prodaju ove figurice. U Marseilleu postoji i Muzej santona, koji predstavlja privatnu kolekciju santona iz 18. i 19. stoljeća.

Krakovske jaslice[uredi VE | uredi]

Krakovske jaslice (polj. "szopki krakowskie") su poseban oblik jaslica nastale u poljskom gradu Krakovu u 19. stoljeću. To su drvene figurice Isusa, Marija, Josipe, pastira i dr. postavljene u makete povijesnih građevina iz Krakova, najčešće u Baziliku sv. Marije. Tradicija je počela, kada su ih krakovski kipari počeli izrađivati, da si povećaju prihode u božićno vrijeme. Rasla je sve više popularnost u čemu je pomogla i poljska plemićka obitelj Potocki. Nakon osamostaljenja Poljske 1918. godine, izrađuju se kao suveniri i održavaju se natjecanja s izborom najljepših. U Povijesnom muzeju u Krakovu čuvaju se najljepši primjerci.

Napuljske jaslice[uredi VE | uredi]

Napulj je središte izrade jaslica u Italiji, pogotovo četvrt Spaccanapoli, gdje postoje mnogobrojne manufakture koje izrađuju jaslice u raznim veličinama i oblicima. Po tamošnjem običaju majstori ponekad dodaju jaslicama jedan ili dva lika koji povijesno nisu sudionici božićnog prizora [17], ali su po nečemu postali poznati poput političara i glumaca. Stanovnici Napulja jaslice postavljaju već 8. prosinca, ali je figura Isusa u jaslicama tek od Božića. Do 16. stoljeća jaslice su bile samo u samostanima, a nakon toga i u kućama napuljskih plemićkih obitelji. U napuljskom Povijesnom muzeju nalaze se jaslice "Cuciniello" s 160 figura ljudi, 80 figura životinja, anđela i 450 minijaturnih objekata.

Jaslice iz Genove[uredi VE | uredi]

U talijanskom gradu Genovi, u marijanskom svetištu "la Madonnetta" nalazi se kolekcija jaslica iz 17. i 18. stoljeća. Sastoje se od drvenih figurica smještenih među kulise srednjovjekovne Genove i njenih najpoznatijih građevina, koje su izradili ligurijski majstori. Najpoznatiji izrađivač jaslica bio je Anton Maria Maragliano. Dio kolekcije nalazi se i u privatnom muzeju "Giannettino Luxoro" u Nerviju kraj Genove.

Jaslice u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Jaslice u franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Kapistrana u Iloku.

Na portalu trogirske katedrale sv. Lovre, nalazi se reljef Isusova rođenja, koji podjeća na jaslice, rad majstora Radovana [18]. Na početku 17. stoljeća, jaslice su došle na današnji prostor Hrvatske. Najstarije hrvatske jaslice iz toga vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Rad su nepoznatog majstora. U Dalmaciji je postojao običaj koledanja uz nošenje jaslica na rukama prilikom pjevanja božićnih pjesama. Franjevci su puno pridonijeli širenju jaslica. U Dubrovniku je 2005. godine pokrenut Međunarodni festival jaslica i božićnih običaja u Hrvatskoj. Etnografski muzej iz Zagreba svake godine priređuje izložbe božićne tematike, gdje se izlažu i umjetničke jaslice, koje su izrađivali hrvatski umjetnici poput Ivana Lackovića Croate, Josipa Botterija, Kuzme Kovačića i dr. [19]. Hrvatski umjetnici od 1985. godine, redovito sudjeluju na međunarodnoj izložbi jaslica u Rimu, koja ima dugu tradiciju. Posljednjih godina, u Hrvatskoj su sve češće žive jaslice na gradskim trgovima u božićno vrijeme.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

U SAD-u su pojedinci i udruge tražili i podizali sudske tužbe, da se jaslice ne postavljaju na javnim gradskim prostorima, zbog odvojenosti Crkve i države.

U prosincu 2004. godine u londonskom muzeju voštanih figura Madame Tussauds postavljene su jaslice, u kojima su bile figure poznatih osoba odjevenih u odjeću Djevice Marije, sv. Josipa, sveta tri kralja, pastira i anđela. Mnogi su protestirali zbog toga.

Talijanski svećenik Prospero Bonzani postavio je figuru džamije kao dio jaslica u Genovi 2008. godine, zbog želje da se poboljša dijalog između kršćana i muslimana. Prosvjedovale su talijanske desničarske političke stranke.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.livingcatholicism.com/archives/2006/12/a_short_history.html
  2. http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=8477
  3. http://www.alicante.es/ingles/culture/museos-belenes.html
  4. http://www.alicante.es/ingles/culture/museos-belenes.html
  5. http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=8477
  6. Collins, Ace. Stories Behind the Great Traditions of Christmas. Zondervan, 2003. ISBN 0310248809.
  7. Duncan, Ronald J.. The Ceramics of Ráquira, Colombia: Gender, Work, and Economic Change. University Press of Florida, 1998. ISBN 0813016150.
  8. Mazar, Peter and Evelyn Grala. To Crown the Year: Decorating the Church Through the Year. Liturgy Training, 1995. ISBN 1568540418.
  9. Dues, Greg.Catholic Customs and Traditions: A Popular Guide Twenty-Third Publications, 2000.
  10. Hobgood-Oster, Laura. Holy Dogs and Asses: Animals in the Christian Tradition. University of Illinois Press, 2008. ISBN 0252032136.
  11. http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Siz&glava=1
  12. Svijet Biblije, Stari zavjet, Mladinska knjiga Zagreb 1991.
  13. King, Pamela M.. The York Mystery Cycle and the Worship of the City. DS Brewer, 2006. ISBN 1843840987.
  14. Tangerman, Elmer John. The Big Book of Whittling and Woodcarving. Courier Dover Publications, 1989. ISBN 0486261719.
  15. Wooden, Cindy. "No Room at the Inn? Vatican Nativity Scene Gets More Figures". Catholic Online International News, December 18, 2007.
  16. "Vatican Nativity Scene Trades Manger for St. Joseph’s House". Catholic News Agency.
  17. http://dns1.vjesnik.hr/Html/2008/12/12/Clanak.asp?r=pis&c=2
  18. http://web.archive.org/web/20020826074031/http://www.hrt.hr/arhiv/bozic/jaslice.htm
  19. http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=14638

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Jaslice