Jean-Baptiste Biot

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jean-Baptiste Biot
Jean baptiste biot.jpg
Rođenje 21. travnja 1774.
Mjesto rođenja Pariz, Francuska
Smrt 3. ožujka 1862.
Pariz, Francuska
Državljanstvo Francuz
Polje Fizika, matematika
Astronomija
Institucija Francuska akademija
Alma mater Politehnička škola u Parizu (fr. École polytechnique)
Akademski mentor Gaspard Monge
Poznat po Biot–Savartov zakon
Istaknute nagrade član Kraljevskog društva (1815.)

Jean-Baptiste Biot (Pariz, 21. travnja 1774. – Pariz, 3. ožujka 1862.), francuski fizičar, astronom i matematičar . S L. J. Gay-Lussacom poduzimao pokusne istraživačke letove aerostatom radi proučavanja svojstava Zemljine atmosfere na različitim visinama (1804. podigao se na visinu od 7 000 metara). S D. F. Aragoom precizno izmjerio gustoću zraka i drugih plinova (1806.). Bavio se geodetskim mjerenjima i astronomskim mjerenjima duljine meridijana. Pokusima istraživao polarizaciju svjetlosti i otkrio optički zakret ravnine polarizacije svjetlosti u različitim tekućinama (1815.). Primijenio polarimetar (saharometar) u medicinskoj dijagnostici dijabetesa. Istraživao širenje zvuka u čvrstim tijelima te postavio teoriju širenja valova u tim tijelima. Najpoznatiji je po Biot-Savartovu pokusu za magnetsko polje ravne električne struje, kao i po Biot-Savartovu zakonu za magnetsko polje strujnog dijela. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1803.) i Kraljevskog društva (od 1815.). [1]

Biot–Savartov zakon[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Biot–Savartov zakon

Biot-Savartov zakon ili Laplaceov zakon je fizikalni zakon koji opisuje vezu između jakosti magnetskoga polja i stalne električne struje koja ga je prouzročila. Otkrili su ga J. Biot i F. Savart izvodeći su pokus (1820.) s dugim ravnim električnim vodičem kojim teče električna struja I između dvaju magnetskih štapova. Pokazali su da je jakost magnetskoga polja na udaljenosti R od vodiča razmjerna električnoj struji I, a obrnuto razmjerna toj udaljenosti, i da smjer jakosti magnetskoga polja ovisi o smjeru električne struje. P. Laplace poopćio je taj eksperimentalni rezultat u matematički vektorski zakon, koji daje iznos i smjer jakosti magnetskoga polja dH u bilo kojoj točki prostora na udaljenosti r od elementa električne struje I, što protječe vodičem proizvoljna oblika:

gdje je dl infinitezimalna duljina žice u smjeru električne struje. Može se izraziti i u obliku:

gdje je B - magnetska indukcija, a μ0 - magnetska permeabilnost vakuuma. Smjer jakosti magnetskoga polja može se odrediti prema pravilu desne ruke: ako ispruženi palac pokazuje smjer električne struje, tada su prsti savinuti u smjeru jakosti magnetskoga polja. [2]

Biot-Savartov zakon je temelj za magnetostatiku, gdje igra sličnu ulogu kao Coulombov zakon u elektrostatici. Kada se magnetostatika ne primjenjuje, Biot-Savartov zakon zamjenjuje se Jefimenkovim jednadžbama. Zakon vrijedi u magnetostatskoj aproksimaciji, a sukladan je i Ampèreovom kružnom zakonu i Gaussovom zakonu za magnetizam. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Biot, Jean-Baptiste, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. Biot-Savartov zakon (Laplaceov zakon), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  3. Jackson, John David (1999). Classical Electrodynamics, 3rd, New York: Wiley ISBN 0-471-30932-X