Jean-Michel Nicolier
| Jean-Michel Nicolier | |
|---|---|
 Jean-Michel Nicolier snimljen u podrumu vukovarske bolnice nekoliko sati prije smrti. | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1. srpnja 1966. |
| Mjesto rođenja | Vesoul, Francuska |
| Datum smrti | noć s 20. na 21. studenoga 1991. |
| Mjesto smrti | Ovčara |
| Nacionalnost | Francuz |
| Puno ime | Jean-Michel Nicolier |
| Nadimak | Francuz |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1991. |
| Važnije bitke | Bitka za Vukovar |
| Vojska | Hrvatske obrambene snage |
| Odlikovanja |  Red Nikole Šubića Zrinskog |
Jean-Michel Nicolier »Francuz« (Vesoul, Francuska, 1. srpnja 1966. – Ovčara, noć s 20. na 21. studenoga 1991.) bio je francuski dragovoljac Domovinskog rata.[1] Godine 1991. došao je u Hrvatsku i postao pripadnikom HOS-a koji se borio u bitci za Vukovar. Ubijen je u pokolju na Ovčari.
Posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog.[2]
Jean-Michel Nicolier rođen je u Vesoulu u Francuskoj 1966. godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu.
Nicolier je gledao Domovinski rat na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:
- »Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.«[3]
U srpnju 1991. godine vlakom je došao u Zagreb, potpuno sam. Tamo se pridružio Hrvatskim obrambenim snagama (HOS-u). Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.[4]
Iako Francuz, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenih snaga u Mejaškom Selu, u općini Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar.[5]
Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga,[6] te je morao ostati u bolnici.[7] Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,[5] Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima[8][9] i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari.[5] Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a nakon čega je Spasoje Petković zvani »Štuka« polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom pa mu je potom iz džepa uzeo 20 franaka.[10][11][12]
U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome razgovoru s francuskim izvjestiteljima rekao je:
- »Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.«[13]
Tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena su na nepoznato mjesto,[7] tako da su njegovi posmrtni ostatci pronađeni tek nakon 34 godine. Dana 29. listopada 2025. identificirani su posmrtni ostaci četiriju hrvatskih branitelja ekshumiranih na području Vukovara, među kojima je i Jean-Michel Nicolier.[14]
Dan uoči sprovoda, predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je 5. studenoga 2025. u Banskim dvorima Nicolierovu majku Lyliane Fournier.[15] Za dolazak na sprovod organizirani su autobusi, a Hrvatske željeznice omogućile su besplatan prijevoz vlakom u Vukovar i iz njega.[16] Sprovodu su nazočili predsjednik Vlade Andrej Plenković, potpredsjednici Vlade Tomo Medved, Ivan Anušić i David Vlajčić, francuski veleposlanik u Hrvatskoj Fabien Fieschi i oko 20 tisuća ljudi iz svih dijelova Hrvatske.[16] Prigodne govore održali su ministar branitelja Tomo Medved, zadnji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković, ratni zapovjednik HOS-a u Vukovaru Zvonko Ćurković te Nicolierovi suborci Igor Široki i Damir Radnić.[16] Lijes s Michelovim posmrtnim ostatcima nosili su pripadnici Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga, uz pjesmu „Oči u oči” u izvedbi klape Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj, a sprovodnu liturgiju predvodio je fra Dragutin Bedeničić.[16]
Istraga hrvatskog Državnog odvjetništva o Nicolierovu ubojstvu bila je obustavljena 2019. zbog nesuradnje Srbije, koja je odbila ispitati Spasoja Petkovića »Štuku«, koji je i sam izjavio kako je ubio Nicoliera.[17] Prema izjavi državnog odvjetnika Ivana Turudića, Srbija je spriječila ishođenje međunarodne tjelatice za Petkovićem, unatoč tome što za njim postoji raspisan europski uhidbeni nalog i hrvatska tjeralica.[17] Francuski veleposlanik Fabien Fieschi izjavio je uoči Nicolierova sprovoda da je Francuska zadovoljna suradnjom s hrvatskim pravosuđem te da je Nicolierova obitelj pokrenula postupak u Francuskoj koji vodi neovisna sutkinja.[16]
- 2006. godine, 15. studenoga, Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Spomen plaketa »Vukovar 1991«, koju je u ime obitelji hrvatskog dragovoljca preuzeo konzul veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj, Rodolphe Le Dref.[18]
- 2011. godine, 17. studenoga, Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je iskazao u obrani Vukovara. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.[6]
- 2011. godine, 17. studenoga, Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Počast županije, priznanje Vukovarsko-srijemske županije za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.[19][20]
- 2012. godine objavljen je povijesni roman hrvatske književnice Nevenke Nekić Jean ili miris smrti, o životu i sudbini Jean-Michela Nicoliera te tragičnom dobu rata u Vukovaru i Hrvatskoj. Nakladnik je Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.[21][22][23]
- 2014. godine, 18. rujna, središnji pješački most u Vukovaru dobio je ime po Jean-Michelu Nicolieru, sukladno odluci Gradskoga vijeća.[24]
- 2015. godine, 3. svibnja, na dan Grada Vukovara, uz most »Jean-Michel Nicolier«, postavljeno je njegovo spomen-poprsje, rad akademskoga kipara Lovre Jakšića.[25]
- 2016. godine, 17. veljače, u Zagrebu je održana svečana premijera dokumentarnog filma redatelja Branka Ištvančića, Sve je bio dobar san, o životu Jean-Michela Nicoliera[26]
- Na utakmici hrvatskih nogometaša protiv Francuske na Poljudu u Ligi nacija, u ožujku 2025., hrvatski navijači razvili su transparent s Nicolierovim likom i Vukovarskim vodotornjem te mu je L'Équipe posvetio članak.[27]
- Jean ili miris smrti (autorica: Nevenka Nekić; godina: 2015.) – roman o životu i tragičnoj smrti mladoga francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja Jeana-Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari 1991. godine.[28]
- Sve je bio dobar san (redatelj: Branko Ištvančić; trajanje: 90 minuta, godina: 2016.) – dokumentarni film o Jean-Michelovom dolasku u Hrvatsku, njegovoj borbi, obrani grada Vukovara i mučeničkoj smrti na Ovčari kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.[29]
- ↑ (engl.) Udruga međunarodnih dragovoljaca hrvatskih oružanih snaga: Knjiga sjećanja: Jean-Michel Nicolier Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2011. (Wayback Machine)
- ↑ Renata Rašović. 14. prosinca 2014. Jean-Michel ubijen je nakon pada Vukovara, njegovo tijelo još nije pronađeno. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 25. listopada 2023.
- ↑ Renata Rašović. 17. studenoga 2011. Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode. Večernji list. Pristupljeno 11. veljače 2017.
- ↑ (engl.) Darko Žubrinić, 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, croatia.org, 24. srpnja 2010., preuzeto 21. listopada 2011.
- 1 2 3 Davor Ivanković, Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci, vecernji.hr, 18. studenoga 2010., preuzeto 2. listopada 2011.
- 1 2 17 11 2011 Predsjednik Josipović posmrtno odlikovao vukovarskog branitelja Jean Michela Nicolliera (HINA). Službene stranice Predsjednika Republike Hrvatske. 17. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2012. Pristupljeno 6. travnja 2018.
- 1 2 Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik Antun Ivanković, predsjednik Nevenka Nekić, književnica. 26. listopada 2011. Ispravljena nepravda: francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier napokon upisan u Registar hrvatskih branitelja. Udruga dr. Ante Starčević Tovarnik, www.ante-starcevic-tovarnik.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 6. travnja 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Dopis Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/04 od 15. ožujka 2006. godine s optužnicom ŽDO u Vukovaru br. DO-K-41/99 od 24. prosinca 2002. godine Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2013. (Wayback Machine), str. 10-11., m.h-alter.org, preuzeto 23. ožujka 2025.
- ↑ Sandra Sabljak Gojani, Optužnica za Vukovar postoji ali još uvijek nitko nije osuđen, vecernji.hr, 10. siječnja 2011., pristupljeno 6. travnja 2018.
- ↑ Status branitelja Jeanu - Michaelu Nicollieru. HRT. 12. listopada 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2012. Pristupljeno 6. travnja 2018.
- ↑ Jean-Michela Nicoliera ubio je Spasoje Petković Štuka. Večernji list. 9. siječnja 2012. Pristupljeno 25. studenoga 2012.
- ↑ Štuka se hvalio da je streljao. Novosti AD. 27. rujna 2004. Pristupljeno 25. studenoga 2012.
- ↑ Zaustavljeni glas, dokumentarni film Višnje Starešine, You Tube, www.youtube.com, preuzeto 6. travnja 2018.
- ↑ Zrinka Perić/Vanessa Kupina/B.B.B./P.F./Dnevnik/HRT/Hina. 29. listopada 2025. Pronađeno tijelo Jean-Michela Nicoliera, branitelja i dragovoljca. vijesti.hrt.hr. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 29. listopada 2025.
- ↑ Plenković primio majku francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera vijesti.hrt.hr, HRT, objavljeno 5. studenoga 2025.
- 1 2 3 4 5 U Vukovaru pokopan Jean-Michel Nicolier vijesti.hrt.hr, HRT, objavljeno 6. studenoga 2025.
- 1 2 Turudić: Istragu o ubojstvu Nicoliera preuzele francuske institucije vijesti.hrt.hr, HRT, objavljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ Jean-Michel Nicolieru posmrtno je dodijeljena Spomen plaketa "Vukovar 1991", 18. studenoga 2011., zrs.hr, preuzeto 23. ožujka 2025.
- ↑ VMF radio: Priznanja županije Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2013. (Wayback Machine), preuzeto 17. rujna 2012.
- ↑ Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik: Župan Božo Galić uručio počast Županije obitelji-posthumno Jean Michelu Nicoleriu Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2015. (Wayback Machine), preuzeto 17. rujna 2012.
- ↑ Nevenka Nekić, Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik, Tovarnik, 2012., ISBN 9789535588207
- ↑ HKV: Roman "Jean ili miris smrti" predstavljen u Zagrebu, preuzeto 8. srpnja 2012.
- ↑ Miljenko Stojić, Jedan od njih Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), www.miljenko.info, pristupljeno 19. veljače 2016.
- ↑ Središnji pješački most u Vukovaru ponio ime po ubijenom francuskom dragovoljcu Večernji list, preuzeto 19. rujna 2014.
- ↑ Robert Rac, Otkrivena bista Jean-Michel Nicoliera Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2015. (Wayback Machine), Hrvatski radio Vukovar, 3. svibnja 2015., www.hrv.hr, preuzeto 6. svibnja 2015.
- ↑ Dokumentarac 'Sve je bio dobar san' Branka Ištvančića izazvao suze i ovacije Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2016. (Wayback Machine), HRT, www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
- ↑ Les supportes croates rendent hommage á un militaire francais lors de Croatie-France L'Equipe
- ↑ Jean ili miris smrti, verbum.hr, pristupljeno 24. travnja 2016.
- ↑ Filmski program: Sve je bio dobar san Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2016. (Wayback Machine), kinoeuropa.hr, pristupljeno 24. travnja 2016.