Joga

Joga
	UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
	Indija
Regija:	Azija i Oceanija
Godina upisa:	2016.
Ugroženost:	-
Poveznica:	UNESCO:01163

Joga (sanskrt: योग, yoga, IPA: [joːgɐ] 'sprega, stega', prema yuj: 'ujarmiti, spregnuti') označuje sustavan pristup duhovnim vježbama unutar indijskih tradicija i drugih religija pod njeznim utjecajem. Joga se sastoji od niza pozā, meditacijā, kontrole disanja, napjevā i drugih tehnika za pomoć pojedincima u samoostvarenju, olakšavanju bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja.

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 21. lipnja Međunarodnim danom joge,^[1] a obilježava se svake godine širom svijeta od 2015. godine. Tradicija joge upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2016. godine.^[2]

Vrste

Joga je tijekom vremena mijenjala svoje značenje i dobivala mnoge interpretacije raznolikih autora koje se može grupirati u tri veće skupine.

Tradicionalna joga

Joga je jedan od šest ortodoksnih brahmanističkih filozofsko-religijskih meditacijskih sustava koji sačinjavaju hinduističku religiju, darśana. U ovom najizvornijem obliku, sustav prakse je opisan u „Joga sutrama” (4. st.) gdje je njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti^[3]. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga (īśvara)^[3]. Iako i unutar hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek s Joga sutrama se ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.

Sustav se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama): položaja sjedenja u kontemplaciji (asana) i položaj tijela, usredotočenje na blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama), koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu); povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije (djana) i naposljetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim (mokša)^[3].

Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra (vjerojatno 2. st. pr. Kr.). Jogu su prihvatili budisti i jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa, Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.

Hatha joga

Hatha joga predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao što klasičnu jogu možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se između ostalog pocinju razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.

Joga u širem smislu

Joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna praksa bilo koje religije moze svrstati u jogu, a najčešće prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:

rađa joga - označava ono sto je ovdje opisano pod tradicionalnom jogom.
gjana joga - duhovna praksa usmjerena ka mudrosti, znanju, nastojanju pronicanja duhovne stvarnosti putem intelektualnog, analitičkog propitkivanja. Povezuje se često s filozofskim sustavom advaita vedante, ali je u upotrebi i kod mnogih drugih u različitim oblicima, značenjima i stupnjevima relevantnosti.
bhakti joga - duhovna praksa utemeljena na predanosti, devociji, uspostavljanja odnosa s Bogom. Pristup koji nam je poznat iz abrahamskih religija uključujući kršćanstvo.
karma joga - joga djelovanja koje može značiti i nesebičan rad za tuđu dobrobit i djelovanje u svijetu (nasuprot asketskom odricanju) bez očekivanja i vezivanja za rezultate.

Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima pojedinog autora i duhovne skupine.

Od ove četiri pak glavne jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u značenjima.

Joga i kršćanstvo

Većina kršćana odbacuje jogu kao dio New Agea, koji nije u skladu s kršćanstvom.^[4]

Katolička Crkva

Katolička Crkva jogu ne smatra spojivim s ispovjedanjem katoličke vjere.

1989. i 2003. godine Kongregacija za nauk vjere objavila je dva dokumenta: Aspekti kršćanske meditacije i Kršćansko promišljanje o novom dobu, koji su kritični prema istočnačkim i praksama New Agea.^[5] Vatikan je upozorio da koncentracija na tjelesne aspekte meditacije „može prerasti u kult tijela” i da izjednačavanje tjelesnih stanja s mistikom „također može dovesti do psihičkih poremećaja, a ponekad i do moralnih odstupanja”. To se uspoređuje s prvim danima kršćanstva, kada se crkva usprotivila vjerovanju gnostika da spasenje nije došlo kroz vjeru već kroz mistično unutarnje znanje.^[6]^[7]

Protestantizam

Neki kršćani jogu i druge aspekte istočne duhovnosti integriraju s molitvom i meditacijom. To se pripisuje želji za drukčijim „doživljajem Boga”.^[8]

Drugi stav drži da kršćanska meditacija može dovesti do religijskog pluralizma. To održava međukonfesionalna udruženja nekih kršćana koji to prakticiraju.^[9]

Izvori

↑ UN declares June 21 as 'International Day of Yoga'. The Times of India. 11. prosinca 2014. ISSN 0971-8257. Pristupljeno 30. svibnja 2024.
↑ Joga na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
↑ ^a ^b ^c yoga. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 13. srpnja 2017.
↑ Dr Ankerberg, John & Dr Weldon, John, Encyclopedia of New Age Beliefs, Harvest House Publishers, 1996
↑ Handbook of vocational psychology by W. Bruce Walsh, Mark Savickas 2005 ISBN 0-8058-4517-8 page 358
↑ Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
↑ 1989 Letter from Vatican to Bishops on Some Aspects of Christian Meditation. Ewtn.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2010. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
↑ Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
↑ Mermis–Cava, Jonathan. 2009. An Anchor and a Sail: Christian Meditation as the Mechanism for a Pluralist Religious Identity. Sociology of Religion. 70 (4): 432–453

Vanjske poveznice

Ostali projekti

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Asana
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Joga

[1] UN declares June 21 as 'International Day of Yoga'. The Times of India. 11. prosinca 2014. ISSN 0971-8257. Pristupljeno 30. svibnja 2024.

[UNESCO-2] Joga na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.

[HE-3] yoga. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 13. srpnja 2017.

[4] Dr Ankerberg, John & Dr Weldon, John, Encyclopedia of New Age Beliefs, Harvest House Publishers, 1996

[5] Handbook of vocational psychology by W. Bruce Walsh, Mark Savickas 2005 ISBN 0-8058-4517-8 page 358

[nytimes_vatican2-6] Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[Letter_from_Vatican-7] 1989 Letter from Vatican to Bishops on Some Aspects of Christian Meditation. Ewtn.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2010. Pristupljeno 28. studenoga 2012.

[nytimes_vatican-8] Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[9] Mermis–Cava, Jonathan. 2009. An Anchor and a Sail: Christian Meditation as the Mechanism for a Pluralist Religious Identity. Sociology of Religion. 70 (4): 432–453

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

v r u Svjetska baština u Indiji
	Kulturna baština (32)	Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu³⁾ (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
	Prirodna baština (7)	Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans¹⁾ (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.)
	Mješovita baština (1)	Nacionalni park Khangchendzonga (2016.)
	Nematerijalna svjetska baština (14)	Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine²⁾ (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša. ²⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. ³⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]