Joga
| Joga | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
.jpg)
| |
 Indija
| |
| Regija: | Azija i Oceanija |
| Godina upisa: | 2016. |
| ID: | 01163 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Joga (Sanskrt: योग joga, IPA: [joːgə]; u značenju „sprega”, „stega”, prema yuj: „ujarmiti”, „spregnuti”) označava sustavan pristup duhovnim vježbama unutar Indijskih i religijskih tradicija u njenoj sferi utjecaja. Joga se sastoji od niza poza, meditacija, kontrole disanja, napjeva i drugih tehnika za pomoć pojedincima u izgrađivanju samoostvarenja, olakšavanja bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja. Zbog toga je tradicija joge upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2016. godine[1].
Joga je vremenom mijenjala značenja na mnogo različitih načina s većim brojem interpretacija raznih autora koja možemo grupirati u tri veće skupine:
1. Tradicionalna joga[uredi | uredi kôd]
Joga je jedan od šest ortodoksnih brahmanističkih filozofsko-religijskih meditacijskih sustava koji sačinjavaju hinduističku religiju, darśana. U ovom najizvornijem obliku, sustav prakse je opisan u „Joga sutrama” (4. st.) gdje je njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti[2]. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga (īśvara)[2]. Iako i unutar hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek sa Joga sutrama se ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.
Sustav se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama): položaja sjedenja u kontemplaciji (asana) i položaj tijela, usredotočenje na blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama), koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu); povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije (djana) i naposlijetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim (mokša)[2].
Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra (vjerojatno 2. st. pr. Kr.). Jogu su prihvatili budisti i jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa, Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.
2. Hatha joga[uredi | uredi kôd]
Hatha joga predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao što klasičnu jogu možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se izmedu ostalog pocinju razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.
3. Joga u širem smislu[uredi | uredi kôd]
Joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna praksa bilo koje religije moze svrstati u jogu, a najčešće prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:
- rađa joga - označava ono sto je ovdje opisano pod tradicionalnom jogom.
- gjana joga - duhovna praksa usmjerena ka mudrosti, znanju, nastojanju pronicanja duhovne stvarnosti putem intelektualnog, analitičkog propitkivanja. Povezuje se često sa filozofskim sustavom advaita vedante, ali je u upotrebi i kod mnogih drugih u različitim oblicima, značenjima i stupnjevima relevantnosti.
- bhakti joga - duhovna praksa utemeljena na predanosti, devociji, uspostavljanja odnosa sa Bogom. Pristup koji nam je poznat iz abrahamskih religija uključujući kršćanstvo.
- karma joga - joga djelovanja koje može značiti i nesebičan rad za tuđu dobrobit i djelovanje u svijetu (nasuprot asketskom odricanju) bez očekivanja i vezivanja za rezultate.
Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima pojedinog autora i duhovne skupine.
Od ove četiri pak glavne jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u značenjima.
Joga i kršćanstvo[uredi | uredi kôd]
Sve veće kršćanske Crkve se slažu kako je joga nespojiva s kršćanstvom. Katolička crkva je izjasnila svoj stav u dokumentu "Isus Krist - donositelj vode žive". Smatraju da je joga, čija duhovnost ima korijene u istočnjačkim religija, u međusobnoj isključivosti s porukom Isusa Krista. Josip Blažević, franjevac koji je napisao knjigu „Joga i kršćanstvo” tvrdi: „Ako je netko uvjereni katolik i ako netko živi svoju vjeru, smatram da mu joga nije potrebna”[3].
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Joga na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Hrvatska enciklopedija LZMK Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Danka Derifaj, Je li joga grijeh ili sport? Crkva smatra: 'Ako je netko uvjereni katolik, joga mu nije potrebna', vijesti.rtl.hr 17. kolovoza 2016.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Asana |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Joga |