Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.

Johan Laidoner

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Johan Laidoner
Johan Laidoner 1920.
Johan Laidoner 1920.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 12. veljače 1884.
Mjesto rođenja Viiratsi, Estonija
Datum smrti 13. ožujka 1953.
Mjesto smrti Vladimir, Rusija
Supruga Maria Laidoner
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1901.1920.
1924.1925.
1934.1940.
Čin general (kindral)
Ratovi Prvi svjetski rat
Estonski rat za neovisnost
Vojska Ruska carska vojska
Estonska vojska

Johan Laidoner (Viiratsi, 12. veljače 1884.Vladimir, 13. ožujka 1953.), estonski je general i državnik. Laidoner je bio vrhovni zapovjednik estonske vojske tijekom Estonskog rata za neovisnost, kasnije i jedna od najutjecajnijih ličnosti estonske politike u međuratnom razdoblju.

Rođen je 1884. u mjestu Viiratsi, tadašnjoj Livonskoj guberniji Ruskog Carstva. Godine 1901. pridružio se Carskoj vojsci te je aktivno služio u Prvom svjetskom ratu. Nakon Oktobarske revolucije povjereno mu je zapovjedništvo nad estonskim jedinicama u sklopu ruske vojske. Godine 1918., Privremena vlada Estonije imenovala ga je vrhovnim zapovjednikom estonskih oružanih snaga u Estonskom ratu za neovisnost.

Nakon rata i potvrde neovisnosti, Laidoner je služio kao predsjednik u Riigikoguu od 1920. do 1929. U tom je razdoblju izgradio vrlo blisko prijateljstvo s Konstantinom Pätsom. Tijekom neuspjelog komunističkog puča 1924. ponovo je imenovan vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, a dužnost je ponovo obavljao od 1934. do 1940., za trajanja tzv. "Doba šutnje", odnosno Pätsove autoritarne vladavine. Laidoner je u tom razdoblju bio Pätsov zamjenik i potencijalni nasljednik.

Nakon sovjetske okupacije u lipnju 1940., Laidoner je smijenjen s dužnosti vrhovnog zapovjednika,[1] a onda s obitelji deportiran u Rusiju. Nakon početka rata s Trećim Reichom, sovjetske su ga vlasti prvo stavile u kućni pritvor, a onda ga je NKVD i uhitio. U rujnu 1942. poslan je u zatvor u Moskvi, u kojem su tada bili Konstantin Päts i brojni drugi uhićeni protivnici sovjetske okupacije. Iz Moskve je premještan u druge zatvore, a 1952. osuđen je na 25 godina zatvora. Premješten je u Središnji zatvor u Vladimiru, gdje je i umro 13. ožujka 1953.[2] Pokopan je na zatvorskom groblju, ali njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.[3]

Njegova supruga, Maria Laidoner, puštena je iz zatvora 1954., te joj je dozvoljeno vratiti se u Estoniju. Preminula je 1978. u Jämejali.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Õun, Mati. 2001. Eesti sõjavägi 1920-1940 (estonski). Tammiskilp. Tallinn. str. 5–6
  2. Kes oli kindral Johan Laidoner (estonski). Johan Laidoneri Selts. Pristupljeno 30. rujna 2017.
  3. General Johan Laidoner. Estonian War Museum. Pristupljeno 28. rujna 2017.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Vabariigi Ohvitseride Keskkogu. 1934. Johan Laidoner – mälestusi kaasaeglasilt. Ühiselu. Tallinn.
  • Deemant, Kaupo; Herodes, Priit; Lään, Irene; Lään, Tanel; Pihlak, Jaak; Pillak, Peep; Reintam, Marika; Walter, Hannes; Õun, Mati. 1999. Kindral Johan Laidoner – 115 aastat sünnist. Tammiskilp. Tallinn.
  • Lään, Irene; Hiio, Toomas. 2008. Ühtekuuluvuse teel. Johan Laidoneri kirjad abikaasale. Varrak. Tallinn. ISBN 9789985316023
  • Pillak, Peep. 1999. Johan Laidoner 12.02.1884 – 13.03.1953. Umara. Tallinn. ISBN 9985895045
  • Rosenthal, Reigo. 2008. Laidoner – väejuht. Johan Laidoner kõrgema operatiivjuhi ja strateegia kujundajana. Argo. Tallinn. ISBN 978-9949-438-51-8
  • Tuisk, Mart. 1938. Ülemjuhataja kindral Johan Laidoner. Vabadussõja võidurikas juht. Kooli-Kooperatiiv. Tallinn.
  • Turtola, Martti. 2008. Kindral Johan Laidoner ja Eesti Vabariigi hukk 1939–1940. Tänapäev. Tallinn. ISBN 978-9985-62-632-0

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Johan Laidoner